Hrvatska borba protiv korupcije poprima sve nakaradnije oblike. I druga Plenkovićeva vlada grca pod teretom financijskih malverzacija svojih ministara. Premijer nikako ne može pronaći zamjene za kompromitirane i dokazano nesposobne, a jedino kadrovsko osvježenje, novi ministar graditeljstva Ivan Paladina, za sobom vuče vreću sumnji u etično poslovanje koja je znatno teža od koruptivnog tereta na plećima njegova prethodnika. I dok Plenković svijećom traži popunu za još pet--šest resora, iz Ministarstva uprave i pravosuđa prošlog je tjedna pušten u javnost nacrt trogodišnjega akcijskog plana za borbu protiv korupcije. To je, zapravo, razrada podjednako beskorisne antikorupcijske strategije koju je HDZ-ova saborska većina izglasala jesenas.
Kao najvažnija stavka iz novog dokumenta koju će osjetiti građani spominje se uvođenje isključivo bezgotovinske naplate novčanih kazni na mjestu počinjenja prekršaja, zbog čega bi MUP do kraja ove godine trebao nabaviti 600 POS uređaja.
Dakle, ako me policija uhvati u prekršaju za volanom, moći ću platiti kaznu samo karticom. Što ne znači da policajcima ne mogu i dalje ostavljati 'narukvicu'.
Jednostavno je suluda briga za sprečavanje podmićivanja policajaca (kao i nižih službenika u državnoj/županijskoj/gradskoj/općinskoj hijerarhiji, pa i liječnika, učitelja…) dok vlast pliva u korupcijskim aferama bez ikakvih posljedica. 'Mangupi' nadrapaju tek nakon što budu javno raskrinkani, ali smjene obično uslijede tek kad šef stranke i premijer s faraonskim manirama zaključi da bi kuščevići, (G.) marići, tolušići, žalci, kujundžići, a sad i horvati, miloševići, aladrovići… mogli ugroziti rejting, njegov i stranački.
Pa i sama činjenica što Josip Aladrović – osumnjičen da je kao šef HZMO-a zapošljavao preko veze – potpisuje antikorupcijske dokumente pokazuje da je cijela priča o 'nultoj toleranciji prema korupciji' samo predstava režirana za naivne. HDZ-ovoj garnituri nikako ne odgovara da vrati sigurnosnu provjeru bar za ministre. Plenković je i bez tog mehanizma jedva pronašao novog ministra graditeljstva, za kojeg je upitno bi li prošao bilo kakvo ozbiljnije imovinsko propitivanje.
Akcijski plan uključuje uspostavu registra diploma, ali ne predviđa čak ni političku ni akademsku degradaciju, a kamoli kazne za one kojima je dokazano da su do diplome ili doktorata došli nezakonito. Umjesto da sredi stanje u pravosuđu, država povlači više od pola milijarde za 'Trg pravde'. Treba stisnuti policajce, dati mrvice neprofitnim medijima i 'kvalitetnom novinarstvu' (ma što to značilo), širiti 'svijest' građana i propagirati potrebu prokazivanja korupcije (uz upravo doneseni nedorečeni zakon o zviždačima), a sve to da bi državni vrh i dalje uživao u svim blagodatima kumovske i stranačke 'ja tebi, ti meni politike' uz jednu jedinu opasku: – Pazi samo da te ne uhvate novinari ili Uskok!