Dizajner Boris Malešević odavno nije široj javnosti poznat samo po svojim dizajnerskim rješenjima, nego i po ulogama koje je imao u raznim političkim kampanjama. Smišljao je slogane, dizajnirao plakate, osmišljavao cijele kampanje. Danas će reći da mu je okosnica rada i ljubav ipak dizajn i da radi uglavnom dizajnerske projekte. Dosta i brendira, dodaje, upravo radi kampanju za Hrvatski olimpijski odbor, za promociju olimpizma i hrvatskih olimpijaca koji će nas predstavljati na Olimpijskim igrama u Parizu. Bavi se uglavnom, kaže, ‘civilnim poslom‘. Premda je nekada imao agenciju i zapošljavao 25 ljudi, danas je situacija drugačija. Danas ne samo da bira projekte na kojima će raditi, bira i klijente.
– Imam neke godine i mislim da je pravo vrijeme za to. Nekad sam imao 25 zaposlenih, velike klijente, strane banke, osiguravajuće tvrtke i taj mi se korporativni posao, najiskrenije, više ne radi. Kad imate mnogo zaposlenih, onda se morate umjesto svojim poslom, a moj posao su dizajn i kreativa, više baviti menadžiranjem, a to ne volim i u tomu ne uživam. Nisam biznismen, ipak sam samo zaneseni kreativac – objašnjava Malešević.
Što mislite o umjetnoj inteligenciji u kreativi, pa i njezinu utjecaju na sve društvene sfere od medija do izbora?
– Ljudi se uglavnom boje umjetne inteligencije. Ne treba je se bojati, mada je stvoren takav narativ, jer AI ima svoje domete i ograničenja. AI na primjer ne ide u rizike u koje ide čovjek, ta tehnologija ne stvara nešto što je neisplativo i osuđeno na neuspjeh. Samo čovjek može stvoriti nešto novo i drugačije pod cijenu toga da potroši svoj život uzalud. Mnogo ljudi život posveti umjetnosti ili nekoj ideji, a sve završi tragično.
AI nije tako treniran. On je programiran da minimizira mogućnost neuspjeha. Baš me zanima bi li umjetna inteligencija u bilo kojoj varijanti HDZ-u sugerirala uoči izbora 2016. godine slogan ‘Vjerodostojno‘. Mislim da ne bi, to bi za nju bilo suludo. Te neke neočekivane, nove, rizične i kreativne, inovativne stvari, to umjetna inteligencija nema u sebi, to je djelo kreativnog čovjeka.
Evo nas odmah na politici. Pratite li danas političke kampanje i kakve vam se čine?
– Radikalne su. Danas svi idu u neke radikalne političke kampanje da bi privukli pozornost javnosti. Gledam i u Njemačkoj su aktualne radikalne kampanje. AfD, njemačka konzervativna i euroskeptična politička stranka, da ne kažem nešto još gore, ima primjerice slogan ‘Deutschland aber normal!‘ To znači da u njoj misle kako današnja Njemačka nije normalna država, što je šokantna izjava.
Do jučer bi to u Njemačkoj bilo nezamislivo i na tom se primjeru vidi koliko se svijet promijenio. Ništa više nije nemoguće i sve je dopušteno. To je svijet danas. Ja sam svojedobno imao riječ ‘normalno‘ u kampanji Zorana Milanovića, da bi nam bila ključna riječ za algoritme u digitaliji. Sad kad vidim u kojem se kontekstu upotrebljava u Njemačkoj, malo me je strah.
Sljedeća je godina za Hrvatsku superizborna, čekaju nas čak tri izborna procesa. Mislite li da će toliko izbora unijeti neku promjenu u kampanje, hoće li biti iznenađenja u komunikaciji?
– To se nikad ne može predvidjeti. Ipak, rekao bih da neće biti velikih sadržajnih i kreativnih iznenađenja, ponajprije jer nema novih stranaka, osim stranke Marka Jelića. Mislim da je velika stvar za HDZ što nakon dva mandata ima 30-ak posto potpore građana. To je velik kapital na ulasku u izbornu godinu. Takav rejting nije lako održavati, vlast vas jako troši.
Znati komu se obraćaš je sveti gral komunikacije, a HDZ očito zna tko su mu glasači, on kampanje dobro usmjerava prema svojim biračima. Gubio je izbore samo onda kad su njegovi birači bili razočarani strankom. HDZ-ov glasač vjeran je svojoj stranci, nije prevrtljiv, ne mijenja olako stranku za koju glasa. Ako je razočaran, samo ne glasa, ostane kod kuće. SDP-ovi birači su mnogo manje lojalni kad su razočarani strankom, kao što su danas. Lako daju glas drugoj opciji, pa su tako u Zagrebu većinom dali glas Možemo!.
Što mislite na koji će način stranke sljedeće godine motivirati svoje članove da izađu na izbore?
– Izborne kampanje promatram na potpuno drugačiji način. Gledam prije svega tko ima energiju za takav posao. HDZ uvijek ima tu energiju i motivaciju za vlast jer zna kako je biti na vlasti i što ona nosi sa sobom. U takvom je energetskom stanju već 30 godina.
S druge strane imamo SDP koji je potpuno deenergiziran, štoviše, djeluje kao da se stvorila neka negativna energija. Takva stranka ne može motivirati birače. Dobre političke energije ima u Mostu, prije svega zbog bračnog para Raspudić, ali i Nikole Grmoje. Vidljivi su i politički definirani. Meni se sviđa i kako radi Katarina Peović, vidljiva je i dosljedna.
Svojedobno ste spominjali termin ‘elektibilnih ljudi‘ kad ste pričali o SDP-u. Je li ta stranka izborom krivih ljudi presudila samoj sebi?
– Članovi stranke kad biraju svog predsjednika ne biraju samo prvu stranačku funkciju nego, a to bi trebalo biti svima jasno, biraju budućeg premijera. Osobu koja je sposobna obnašati tu funkciju. Barem bi to trebalo biti jasno članstvu SDP-a i HDZ-a jer su svi dosadašnji premijeri bili iz tih stranaka. Osim Tihomira Oreškovića, on nije ni bio na izborima. Budući premijer mora imati određenu karizmu, mora i sâm pridonijeti rejtingu stranke i naprosto mora biti elektibilan. Vidjelo se to i kod HDZ-a, kad je izabrao neelektibilnog predsjednika Tomislava Karamarka, nije funkcioniralo.
Nakon izbora Andreja Plenkovića, sve je opet vodilo pobjedi. Što se SDP-a tiče i Peđe Grbina, njemu se ustvari nema što prigovoriti. On je doista jedan u redu čovjek, nema većih afera iza sebe, njegov izbor nakon Davora Bernardića bio je logičan, ali jednostavno iz nekog razloga nema prolaz kod birača. No on je najmanje za to kriv. Treba reformirati način izbora predsjednika u SDP-u. Jedan član – jedan glas možda nije najbolje rješenje, neko savjetodavno ‘vijeće mudraca‘ moglo bi ipak imati presudan pozitivan utjecaj i viziju novog lidera. To HDZ ipak ima kao neformalni model, vidjelo se to i kod Plenkovićeva izbora. Sad se predlaže izborni model ‘SDP tima‘, da Grbin ostane predsjednik, a da se ide s kandidatom za premijera. Imao je SDP već takvih izleta, neuspješnih. Nadam se da ipak neće ići u tom smjeru.
To će odlučiti stranka i njezin spin-doktor iz SAD-a. Što mislite o tom angažmanu, može li Alex Braun spasiti Grbina?
– Nije posao Alexa Brauna da donosi odluke u stranci ili da spašava nekog političara nego da ga promovira. Problem SDP-a nije PR ni Alex Braun, već politički sadržaj, a njega kreira stranka. Doduše, danas politički sadržaj može kreirati umjetna inteligencija i možda bi bio bolji od postojećeg. Drugi način je personalizacija stranke i politike. Danas se, u nedostatku velikih ideologija, ljudi okreću jakim pojedincima, to je trend u svijetu. Globalna politika to dokazuje, svuda je napretek velikih karizmi i jakih ličnosti, poput Donalda Trumpa, Vladimira Putina, Viktora Orbána, Borisa Johnsona i Jaira Bolsonara. Taj je model proizvod digitalnih medija i društvenih mreža koje nameću personalizaciju svega pa i politike, a samim tim i političkih kampanja. Imamo takvih primjera i u Hrvatskoj, ali ne u SDP-u.
Koje su osobe na hrvatskoj političkoj sceni najbolja personalizacija stranke?
– Pogledajte, na primjer, Most. Božo Petrov postao je unatrag nekoliko godina gotovo medijski nevidljiv, kao da ga nema. O. K., Grmoja je tu, ali došla je svježa krv u stranku, bračni par Raspudić. Da nije bilo njihova dolaska, Most bi se borio za prag. Oni su medijski privlačni, s intergritetom i karizmom, poznati su javnosti; realizirani su, vidljivi i elektibilni, a osim toga su i medijski pismeni. Dignuli su Most na sadašnji rejting i stvorili narativ o stranci koja ima potencijal.
To nije malo postignuće s obzirom na to što nam je Most sve priredio u svojoj prošlosti. Pitam se gdje su SDP-ovi Raspudići. Da je netko unutar SDP-a vodio računa o dugoročnoj strategiji stranke i novim političkim trendovima poput personalizacije politike, možda su danas Sandra Benčić i Tomislav Tomašević mogli biti u toj stranci. Ali u SDP-u su se ljudi borili za sebe, za svoje pozicije, za svoja mjesta na listama i novi mladi ljudi, pogotovo iz srodnih političkih opcija, bili bi im prijetnja. Svaka osoba u SDP-u odgovorna je za ovo stanje.
Cijeli intervju možete pročitati u tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.