Ako uzmete udio turizma u gospodarstvu i razinu nominalnog BDP-a po stanovniku i povučete korelaciju, ona je negativna. Dakle, države koje imaju visok udio turizma u gospodarstvu uglavnom su siromašne. Međutim, suprotan smjer itekako je moguć. Primjerice, Dubai ima golem priljev od drugih djelatnosti pa si onda može priuštiti nevjerojatne umjetne turističke atrakcije
Dugo se u turističkom sektoru, o kojem ovisi vrlo visok udjel stanovnika na obali, nisu napravili veći iskoraci niti su se operativno provodili strateški planovi na kojima su do sada radili gotovo svi konzultanti iz turističkog područja u Hrvatskoj. Ekonomist i savjetnik u turizmu Branko Bogunović s tri je partnera 2016., nakon odlaska iz zagrebačkog ureda globalne konzultantske kuće Horwath HTL, pokrenuo konzultantsku tvrtku HDC (Hotel & Destination Consulting) te je sa svojim timom proveo studije održivosti u Zadarskoj i Istarskoj županiji koje pokazuju koliko je postojeća infrastruktura dugoročno neodrživa.
Trendove i razvoj turizma promatra malo drukčije od tradicionalnog brojenja turista i noćenja. U savjetničkoj karijeri vodio je više od pedeset projekata u turizmu i sudjelovao u njih više od 150, uglavnom povezanih sa strateškim planiranjem i razvojem, upravljanjem te u posljednje vrijeme praćenjem održivosti i izračuna prihvatnoga kapaciteta. Znanstveni je suradnik na Fakultetu ekonomije i turizma ‘Dr. Mijo Mirković‘ u Puli, gdje su mu specijalnosti inovacije i razvoj turističkih proizvoda. Prema znanstvenom je habitusu prije svega stručnjak za turistički razvoj i ekonomiku turizma.
I, kakva je današnja ekonomika hrvatskog turizma?
– Turizam je svakako važan segment hrvatskoga gospodarstva, a globalno je standardizirana metoda mjerenja tog doprinosa satelitska bilanca. Posljednja satelitska bilanca napravljena je za 2019. i pokazala je direktni doprinos turizma BDP-u od 11,5 posto te onaj ukupni, tj. direktni, indirektni i inducirani, od 17,6 posto. Ti udjeli od 2011. polako i postojano rastu.
Strukturno gledano, 2016. se od ukupnoga ekonomskog doprinosa 29 posto odnosilo na tzv. kolektivni smještaj, tj. hotele i kampove; slijedi trgovina sa 17 posto te posluživanje hrane i pića s malo više od 14 posto. Zanimljivo je da je ukupna nekretninska komponenta, koja uključuje privatni smještaj, pridonosila sa samo pet posto. Dakle, poduzeća s manjim kontingentom smještaja ekonomski pridonose šest puta više od privatnog smještaja. Pritom je jedan krevet u hotelu ili kampu porezno opterećen otprilike deset puta više od onoga u privatnom smještaju.
Kad već postoje te službene statistike koje objavljuje DZS, zašto se nitko njima ne koristi u javnosti? Zašto svi ponavljaju da turizam iznosi više od dvadeset posto BDP-a?
– U javnosti se često devizni priljev od turizma dijeli s BDP-om, dakle miješaju se kruške i jabuke, pa se onda već prije deset godina baratalo udjelima od 20 ili čak 25 posto, što je potpuno pogrešno. Postoje i različite metodologije i institucije koje izrađuju takve izračune, ali tu se isključivo trebaju promatrati nacionalni statistički uredi.
Primjerice, World Travel&Tourism Council, WTTC, imao je izračune za sve države svijeta koji su u usporedbi s onima nacionalnih statističkih ureda bili uvećani od pedeset do sto posto, što je moguće interesno motivirano. Kad govorimo o ekonomskom utjecaju turizma, moramo uzeti u obzir regionalnu važnost i razlike. U dijelovima obalnih regija turizam ukupno tvori više od dvije trećine gospodarstva, što se u zbroju s gospodarstvom na kontinentu umanji. No nemojmo se zavaravati, to je i na državnoj razini strašno visok udio, jedan od najvećih na svijetu.
Hoće li, prema vašemu mišljenju, novi zakon o turizmu pridonijeti točnijoj statističkoj slici i utjecaju turizma na naše gospodarstvo?
– Dobro je da u novome zakonu o turizmu stoji prijedlog da se satelitske bilance izrađuju na razini regija NUTS 2 odnosno NUTS 3 na obali, što odgovara obalnim županijama. Ako gledate Hrvatsku po statističkom praćenju, istraživanjima, npr. TOMAS, i povezanim sustavima poput eVisitora, mi jako dobro stojimo u globalnom kontekstu. Naš je problem taj što masa tih statistika i istraživanja završi u ladici i ne upotrebljava se za daljnje upravljanje. Veliki dio naše statistike dosad je postojao same sebe radi.
U kojem bismo smjeru trebali napraviti ozbiljnije zaokrete u daljnjem razvoju turizma i kako uopće to operativno organizirati?
– Neke su se stvari novim krovnim zakonom o turizmu dobro postavile. Prije svega, propisana je koordinacija na razini predsjednika Vlade i svih ministarstava. Do sada smo imali Ministarstvo turizma, koje je djelovalo potpuno izdvojeno i imalo ograničene ovlasti, većina toga što treba napraviti u djelokrugu je drugih ministarstava.
Zatim, orijentacija prema održivosti jest odlična, ali zasad je i dalje samo deklarativna. Nedostaje jedan veliki zakonodavni komad ispod tog zakona. Nedostaju drugi zakoni i podzakonski propisi koji objašnjavaju što znači održivost, kako ćemo je mjeriti, gdje su pragovi te kako će teći cijeli proces na terenu. U tom mi se smislu najava ministrice turizma da bi već za godinu dana obalna odredišta trebala imati nekakve planove održivog upravljanja čini pomalo preoptimističnom.
Hotelijeri su jako ogorčeni zbog povećanja naknada za turističko zemljište. Je li prijedlog Ministarstva graditeljstva pretjeran?
– Inicijalna ideja turističkog zemljišta bila je vrlo dobra, no ostvarenje te ideje vjerojatno je jedna od poraznijih priča hrvatske birokracije i politike. Više od dvadeset godina hotelska društva nisu imala nikakvu pravnu sigurnost i smjernice pod kojim uvjetima mogu ulagati u tu golemu količinu zemljišta, a s druge je strane država ubirala simbolične iznose pa na kraju nitko nije bio zadovoljan.
Dogovor je otežavala činjenica da je to unikatan slučaj na svijetu, nije bilo moguće naći neki strani primjer za kojim bismo se povodili. Prema novom prijedlogu, naknada iznosi otprilike 18 posto dobiti poduzeća, čime se možda malo previše reže investicijski potencijal najvećih ulagača u turizam. Država bi trebala vrlo pažljivo procijeniti što je njezin interes, imati dugoročnu upravljačku logiku u turizmu koja uključuje i investicije, a ne razmišljati isključivo kao rentijer zemljišta.
Može li se zbog visokog udjela turizma u BDP-u Hrvatska smatrati siromašnom zemljom i kako izići iz tog kruga?
– Iz turističke gospodarske monokulture, u kojoj se naša obala nedvojbeno nalazi, nema laganog izlaza i to je odavno znanstveno obrađeno. Također je hipoteza da vas turizam na državnoj razini dugoročno može obogatiti gotovo odbačena. Ako uzmete udio turizma u gospodarstvu i razinu nominalnog BDP-a po stanovniku i povučete korelaciju, ona je negativna.
Dakle, države koje imaju visok udio turizma u gospodarstvu uglavnom su siromašne. Međutim, suprotan smjer itekako je moguć. Primjerice, Dubai ima golem priljev od drugih djelatnosti pa si onda može priuštiti nevjerojatne umjetne turističke atrakcije. Lako je razviti turizam kad si bogat, ali teško je dominantno na turizmu napraviti bogatu državu.
Cijeli intervju možete pročitati u tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.