Imaš li koga tko bi radio u trgovini u sklopu trgovačkog centra, može studentica, može i u radnome odnosu? Može početi raditi već od ponedjeljka, plaća je 4500 kuna plus prijevoz 360 kuna, nemam više ideje koga pitati. Može i do 55+ godina – pita me prije koji dan poznanica žaleći se kako ne mogu naći nikoga. Ili nitko ne želi raditi ili nema tko jer rade u sezoni.
Kaže da manje-više sve trgovine, ne samo u njihovu centru, imaju isti problem. To danas malo koga začuđuje jer smo u jednome desetljeću izgubili više od pola milijuna ljudi. Logično, spušta se i stopa nezaposlenosti, s lanjskih 7,6 posto na procijenjenih ovogodišnjih 6,1 posto (posao trenutačno nema nešto više od 110 tisuća nezaposlenih).
Raste čak i broj radno aktivnih
Međutim, pravu krvnu sliku gospodarstva ne pokazuje nezaposlenost, nego – zaposlenost. A ona buja. Prema službenim statističkim podacima, lani smo imali 1,698 milijuna radno aktivnog stanovništva i 1,572 milijuna zaposlenih. Podaci za lipanj ove godine pokazuju da nam raste čak i radno aktivno stanovništvo – 1,723 (u šest mjeseci 25 tisuća ljudi više, unatoč padu nataliteta i iseljavanju) – od kojih je gotovo rekordnih 1,618 milijuna zaposlenih. Zamalo rekordnih, jer u odnosu na doista rekordnu pretkriznu 2008. imamo samo oko tri i pol tisuće manje zaposlenih.
Doduše, za povratak u tu odličnu pretkriznu godinu (to je ona financijska kriza prije ove pandemijsko-ratno-energetske, tko će ih više brojiti) trebalo nam je samo četrnaest godina, dvostruko više od biblijskih sedam gladnih. No, ako to znači da nam slijedi ne sedam, nego četrnaest godina obilja, poklonjenome konju zbilja nećemo gledati u zube.
Podaci su, dakle, za hrvatske prilike fantastični, no da bismo zadržali good spirit, valjalo bi znati zašto. Raste li nam zaposlenost samo zbog dobrih pandemijskih i postpandemijskih sezona? Ili zato što je sve manje sive ekonomije? Ili zbog stranih radnika uglavnom iz siromašnih zemalja koji spašavaju ne samo turizam nego i proizvodnju? Ili stoga što su nam ukupne gospodarske performanse u usponu? Što god odabrali, sigurno nećemo pogriješiti. Jer, u biti, sve to zajedno gura jedan od najvažnijih pokazatelja uspješnosti ekonomske politike.
Najteži zadatak
Ekonomist Velimir Šonje razloge za rast zaposlenosti nalazi upravo u tome što je sadašnja razina BDP-a prilično iznad one iz slavne 2019. Prvotromjesečni rast BDP-a od sedam posto daje naslutiti da će i ova godina, doduše, nešto manje raskošna, ipak biti odličnih performansi.
Pokazuju to i podaci o zapošljavanju: iako se najviše traže radnici u turizmu, trgovina i prerađivačka industrija ukupno su do lipnja ove godine potraživale gotovo 50 tisuća radnika. Trenutačno je, unatoč svim problemima s dobavom sirovina, repromaterijala i energenata, još teži zadatak naći nekoga tko bi radio.
Međutim, u HNB-u procjenjuju da nećemo još dugo trljati ruke. Budući da se iduće godine očekuje gospodarsko usporavanje (recesiju u EU, posljedično i u Hrvatskoj, nećemo prizivati), očekuje se usporavanje rasta zaposlenosti na 1,1 posto.
Detaljnu analizu možete pročitati u novom tiskanom i digitalnom izdanju Lidera.