Biznis i politika
StoryEditor

Brutalna istina o održivosti i modi

19. Studeni 2022.

Modna industrija u velikom je zelenom pranju već neko vrijeme i vrhunski su brendovi pokrenuli institute, laboratorije i zaklade u kojima stvaraju klimatski neutralne materijale, recikliraju strastveno i doniraju stare tkanine mladim dizajnerskim nadama. Pa ipak, ne očekujte previše

Ormari puni najnovijih krpica, torbica, dodataka i obuće klasičan su prizor u domovima većine ljudi koji vole modu i prate trendove. Kod nekih su te krpice skuplje, kod nekih jeftinije, ali uglavnom im je zajedničko ovo: ormari se prilagođavaju svakom novom trendu, iznošene se krpice bacaju, a nove kupuju sumanutom brzinom. I to možda ne bi bilo problematično da podaci ne pokazuju da je 2021. udjel modne industrije u globalnoj proizvodnji ugljikova dioksida bio između osam i deset posto, a dvadeset posto u svjetskoj proizvodnji plastike, te da je upravo proizvodnja naših krpica među najvećim onečišćivačima, navodi Vogue Business.

Ipak, voljeti modu i uništavati prirodu ne moraju biti sinonimi. Održiva moda nije novost pa bismo možda trebali zaviriti u svoje ormare i vidjeti što možemo promijeniti. Prve na redu mogle bi biti navike, ali i materijali koje kupujemo. Neprirodni, nereciklirajući i nekvalitetni materijali puni kemije jedan su od ključnih problema te industrije. Pa dok se reciklirani poliester pokušava prodati pod održivu modu iako je napravljen od plastike, sve se više razvijaju manji održivi brendovi koji imaju inovativne proizvode i koriste se inovativnim materijalima nove generacije. Iako promjena modne industrije nije jednostavna, promišljenom proizvodnjom može se napraviti barem malen korak u smanjivanju ugljikova otiska, otpada i prekomjerne proizvodnje.

Eko i estetski privlačno

Mirjam Krajina, kostimografkinja i dizajnerica koja stoji iza brenda Raw Bag, primjer je onih koji na domaćem tržištu pokušavaju potaknuti održivost u modi. Brend koji je pokrenula tijekom prvoga vala koronavirusa specifičan je najviše po tome što što su odjevni predmeti napravljeni od recikliranog materijala, zbog čega se za njihovu izradu upotrebljava vrlo malo tekstila.

– Ideja mi je pala na pamet u prvom valu covida kad smo u karanteni imali više nego dovoljno vremena za razmišljanje o kreativnim stvarima. Počela sam od svoje smočnice gdje sam našla upotrijebljene vrećice od kojih sam htjela napraviti jednu trajniju za kupnju – objasnila je Krajina i dodala da je sama moda jedan veliki krug koji se rotira i estetski samo prenamjenjuje, pa ne vidi zašto u suvremenom načinu života sva ne bi bila reciklirana i održiva.

Još jedan pozitivan primjer među onima koji uvode promjenu jest i mnogima poznati ​Miret, brend ​koji su pokrenula braća Domagoj i Josip Boljar. Svoje mjesto na konkurentnome tržištu osigurali su svojim ekotenisicama izrađenima od 97 posto prirodnih materijala. Održivi pristup počeli su primjenjivati nakon višegodišnjeg rada u obućarskoj industriji tijekom kojega su stekli uvid o štetnosti industrije. Materijali kojima se danas koriste u proizvodnji potpuno su prirodni i, osim što imaju kvalitetna svojstva i nizak ugljikov otisak, nisu štetni za ljudsko zdravlje.

– Materijale koje upotrebljavamo birali smo prema svojstvima i mogućnostima, odnosno tražili smo one koji nisu štetni, a s druge su strane izdržljivi i zadovoljavaju kriterije za proizvodnju kvalitetnih, udobnih i privlačnih tenisica – objasnili su u Miretu.

Upotrebljavaju, primjerice, netretiranu stopostotnu vunu, koja je odličan termoregulator, potplat od prirodne gume te u unutrašnjosti tenisica pluto i konoplju. Važno je naglasiti i da, usprkos predrasudama, dizajn ne pati zbog korištenja održivih materijala.

– Dobar dizajn i kolekcija uvijek su vizualno privlačni. Jednako tako, ako je dizajn vizualno i konceptualno loš, nema mu pomoći. To nema veze s održivosti mode – istaknula je Krajina.

Kupi pa baci

Iako oba brenda imaju publiku u Hrvatskoj i dobivaju pozitivne reakcije, što dokazuje da barem dio ljudi bira održivu modu, ona ipak, slažu se i Krajina​ i braća Boljar, nije dovoljno prepoznata. Zato treba podignuti razinu svijesti građana, u čemu ulogu igraju i institucije, obrazovanje, mediji i javne osobe za koje Krajina ističe da bi trebali podupirati male održive brendove jer je važno da se što više ljudi educira i prepozna pojam održivosti. I ravnateljica Učilišta Profokus Branka Vučetić Atletić, mag. ing. des. tex., ističe da održiva moda nije zaživjela ni u Hrvatskoj ni u ostatku Europe. Za iskorak prema takvoj modi, smatra, svi bi se trebali odreći neke odjeće, obuće i svih modnih dodataka.

– Ako prosječnoga kupca upitamo da navede naziv modne marke koja proizvodi odjeću koju je moguće reciklirati, odgovor zasigurno nećemo dobiti. Često se dizajnerima na teret stavlja odgovornost da ne kreiraju održivu modu, no oni nisu jedini krivci što se taj trend ne konzumira. Većina ih radi u sustavu u kojem je svima nametnut trend količine. Također, običnom kupcu nije jasna razlika između uzgojenog pamuka i ekološki uzgojenog pamuka, nego mu je važno da u sezoni ima pet modernih kaputa izrađenih od jeftina akrila koji glumi vunu – objasnila je Vučetić Atletić.

– Materijali koje možemo reciklirati, dakle pamuk, lan, vuna, konoplja, koža, nešto umjetnih vlakana, ne mogu se proizvoditi u tolikoj količini koja bi zadovoljila današnje apetite kupaca – navela je Vučetić Atletić.

Mentalitet mase

Dodala je i da je jedno od temeljnih pitanja mentalitet odbacivanja odjeće. Posljednjih desetljeća moda je postala jednokratna i kupnja se svela na količinu umjesto na trajnu kvalitetu. Sada u jednoj sezoni kupujemo više nego prije u dvije godine. Promjena takva razmišljanja bio bi dobar korak prema održivosti jer su se potrošačke navike potrošnje gotovo udvostručile od 2000. godine, a modni sektor danas stvara približno četrdeset milijuna tona tekstilnog otpada na godinu, navodi BBC Earth.

– U ‘običnoj modi’ važni su trenutačna dopadljivost, jeftina izrada i korištenje umjetnih tkanina. Moramo znati da je rok trajanja takve odjeće kratak. To i jest njezin cilj: da nas natjera na novu kupnju. Već sad osjećamo da se događaju klimatske promjene. Ako sebično podupiremo nešto što je štetno, primjerice hiperprodukciju odjeće kojom zatrpavamo i onečišćujemo okoliš, ništa lijepo ne možemo očekivati. Možemo li zamisliti da u lijepoj opravi sjedimo okruženi plastičnim vrećicama, gomilom starih tenisica i tonama ženskih poliesterskih torbi? A što će nam onda lijepa oprava? – istaknula je Vučetić Atletić.

Vuna, ananas i gljive

Pa iako se ne može očekivati da, čak i ako smo pobornici održive mode, nećemo kupovati novu odjeću, obuću i dodatke, naši primjeri pokazuju da i u Hrvatskoj možemo pronaći one koji su održivi. U Miretu navode da je većina materijala koji se rabe u proizvodnji standardne obuće izrađena od naftnih derivata i izvor je mikroplastike koja onečišćuje tlo, more, zrak, vodu te na kraju završava na našim tanjurima. Drugi je​ najkorišteniji materijal, naveli su, koža, koja je zapravo puna otrovnih kemikalija i postupak njezine proizvodnje stvara gomile otpada. Istodobno ima mnogo prirodnih i netoksičnih materijala koji su savršena supstitucija za materijale na koje smo se naviknuli.

– Idealan održivi proizvod bio bi kompostirajući, reciklirajući, napravljen od obnovljivih, održivo uzgojenih biomaterijala, lokalnog podrijetla, lokalno proizveden, iznimno izdržljiv i CO2 neutralan. Velik broj ljudi koji se prvi put susretnu s ‘mireticama’ često ne može vjerovati da su naše tenisice gotovo posve izrađene od biljaka i vune. Biljke kojima se koristimo zapravo imaju bolja svojstva i mogućnosti od većine sintetičkih materijala, zato takvi materijali i proizvodi mogu izgledati bolje od ‘običnih’ proizvoda. Ključni su znanje o korištenju pravih materijala za određene komponente i dizajn proizvoda – navode u Miretu.

Sve veća upotreba vune pokazuje se kao dobar trend jer je obnovljiva, izdržljiva i biorazgradiva. I liocel, koji se sastoji se od celuloznih vlakana, materijal je čiji postupak proizvodnje malo utječe na okoliš. A među inovativnim materijalima u svjetskoj modi pojavila se i ‘biljna koža’, izrađena od ananasa. Piñatex je materijal napravljen od lišća ananasa​ uzgojenoga na Filipinima. Njegova je proizvodnja mnogo održivija od proizvodnje tradicionalne kože, zahtijeva manje vode i ne sadržava štetne kemikalije. Kako navodi BBC Earth, taj se materijal zasad upotrebljava za presvlake u prvome veganskom hotelskom apartmanu u Londonu.

Samo dobit

Da se pomaci događaju, posebno na svjetskoj razini, dokazuje i to što je Stella McCartney lansirala svoju prvu torbu izrađenu od myloa, alternativne kože izrađene od korijena gljiva, a Guccijev vlasnik​ Kering uložio je u startup VitroLabs koji se bavi uzgojem kože u laboratoriju. Međutim, koliko će održivi komadi preplaviti domaće ulice, i dalje je pitanje. U Miretu ističu da svakako primjećuju pozitivne trendove i sve veću angažiranost i kompanija i pojedinaca pa se nadaju da će u doglednoj budućnosti hrvatskim ulicama zaista zavladati takva moda. Svaki korak prema održivoj proizvodnji vide kao korak u pozitivnu smjeru. Svejedno, takav scenarij ne očekuju u bliskoj budućnost jer za to treba educirati ne samo pojedince nego i tvrtke, odnosno proizvođače.

– Predugo sam u modnom svijetu da ne bih vidjela istinu. Moda je tijekom povijesti bila najveća manipulatorica: igrala se etikom i estetikom, a sve radi materijalne dobiti. Da bi uspjeli nešto promijeniti, dizajneri bi se trebali udružiti, što je nemoguće jer je u tom svijetu previše samoljublja i egocentričnosti. Za pokretanje masovne održive mode potrebna je i odluka tekstilne industrije. Promjene su moguće samo ako preodgojimo velike sustave, odnosno tekstilnu industriju na globalnoj razini – zaključila je Vučetić Atletić.

Pa dok industrija odjeće očekuje alternativu koja nudi održiviju budućnost i smanjenje ugljikova otiska tog sektora, bit će potrebna dodatna sredstva i napori za razvoj novih materijala i buđenje svijesti o njima. 

17. travanj 2024 17:21