I ovaj tjedan tržišta će u fokusu imati nekoliko događaja, odnosno čekat će objavu određenih podataka koji bi mogli imati utjecaj na kretanje roba. Danas će mnoge kompanije objaviti izvješće o rezultatima ostvarenim u trećem kvartalu, u četvrtak se čeka odluka ECB-a o potencijalnom daljenjem smanjenju kamatnih stopa (očekivanje tržišta je dodatno smanjenje od 25 baznih bodova), a u petak će Kina objaviti očekivanja za BDP (očekuje se rast od 4,6 posto). Trgovci robom pažljivo će pratiti dugoročne vremenske prognoze Brazila, snagu američkog tržišta gotovine, pozicioniranje hedge fondova, izvozne cijene ruskog žita, kao i kretanja sirove nafte i američkog dolara.
Kada su geopolitika i tržišta posrijedi, glavno pitanje je hoćemo li vidjeti odgovor Izraela na napade Irana te hoće li u tom slučaju Izrael ciljati na iransku naftnu infrastrukturu/lučke objekte? OPEC bi mogao nadoknaditi gubitak proizvodnje, ali što ako to onda potakne Iran da cilja na Saudijsku Arabiju kao što je učinio 2019.? Hoće li to dovesti do zatvaranja Hromuškog tijesnaca? Puno pitanja na koje trenutno nema odgovora, a to radi pritisak na trend kretanja cijene nafte.
Povezano s time, s rastom cijene sirove nafte i sadašnjim rastom zaposlenosti u SAD-u, imamo li elemente da FED više ne snižava stope ako se ovo nastavi? Tržište trenutno očekuje još dva smanjenja stope od po 25 baznih bodova do kraja godine, ali lako moguće da smanjenja uopće ne bude. Povrh toga, prošlotjedni podaci o inflaciji su bili malo iznad očekivanih 2,3 posto, što sugerira da i dalje postoje rizici od inflacije. Ova dvojba može imati utjecaja i na financijska tržišta na Zapadu. Na drugoj strani svijeta, nedostatak kineskih poticaja doveo je do pada azijskih dionica, kao i poljoprivrede. Hoće li Kina uskoro promijeniti svoj stav? Čini se da Kina doista ima problema s gospodarskim rastom.
Svijet je možda na rubu još jednog šoka inflacije hrane, budući da je referentna vrijednost globalnih cijena prehrambenih proizvoda u rujnu zabilježila svoj najbrži mjesečni rast u 18 mjeseci. Savršena ratna oluja u istočnoj Europi i sve širi sukobi na Bliskom istoku, zamršeni pomorski opskrbni lanci, ekstremni vremenski uvjeti na poljoprivrednim zemljištima, odrast i politike klimatskih promjena koje promiče krajnja ljevica na Zapadu i tiskanje novca od strane dijela središnjih banka doprinijele su prekomjernoj inflaciji hrane.
JPMorgan očekuje povećanu potražnju za zlatom i bitcoinom zbog geopolitičkih napetosti i nadolazećih predsjedničkih izbora u SAD-u. Analitičari ovaj trend tumače kao posljedicu zabrinutosti zbog rastuće inflacije, velikih proračunskih deficita u velikim gospodarstvima i pada povjerenja u fiat valute.
Zabrinutost za potražnju nafte
Na svjetskim su tržištima cijene nafte porasle i prošloga tjedna, drugoga zaredom, no znatno blaže nego tjedan dana prije, a njihove oscilacije ponajviše ovise o situaciji na Bliskom istoku. Na londonskom je tržištu cijena barela prošloga tjedna porasla 1,3 posto, dok je na američkom tržištu barel poskupio 1,6 posto. Kao što smo ranije spomenuli, sve se vrti oko pitanja kakav će biti odgovor Izraela na napad Irana. SAD nagovara Izrael da izabere neku drugu metu, a ne naftna postrojenja. Arapske zemlje u Perzijskom zaljevu lobiraju, pak, u Washingtonu da se spriječi izraelski napad na iranska naftna postrojenja, strahujući da bi i njihova infrastruktura mogla biti napadnuta ako sukob eskalira.
Veći rast cijena nafte ograničila je, pak, zabrinutost za potražnju. Američko ministarstvo energetike snizilo je procjenu rasta domaće i svjetske potražnje u idućoj godini zbog slabljenja gospodarske aktivnosti u Kini i Sjevernoj Americi. Paralelno, posljednjih je dana porasla ponuda nafte, s obzirom da je libijska tvrtka National Oil Corporation podigla proizvodnju nadomak razine prije političke krize, na 1.22 milijuna barela dnevno. Zbog sukoba političkih stranaka oko imenovanja guvernera središnje banke i podjele prihoda od nafte, proizvodnja libijske nafte je nedavno pala na samo 400 tisuća barela dnevno.
Ipak, ako malo cijelu ovu situaciju pogledamo iz drugog ugla, možemo doći i do drugačijeg zaključka. Tržište nafte ne reagira na bliskoistočni rizik onako snažno kao prije. “Ratna premija” je manja i brže nestaje. Zašto su trgovci tako optimistični? Četiri najopasnije riječi na Wall Streetu su "ovaj put je drugačije". Postoji pet dobrih razloga zašto se geopolitički rizik cijeni drugačije nego prije: 1) rastuća proizvodnja u SAD-u, 2) snažnija upotreba SPR-ova, 3) brzi oporavak od prekida rada u zemljama proizvođačima, 4) veća likvidnost opcija, 5) ratna magla je rjeđa zahvaljujući satelitskim fotografijama.
Terminske cijene europskog prirodnog plina porasle su na preko 40 €/MWh, približavajući se desetomjesečnoj najvišoj cijeni dok tržišta nastavljaju procjenjivati rizike opskrbe usred pojačanih geopolitičkih napetosti na Bliskom istoku. Sve ozbiljniji sukob između Izraela i Hezbollaha u Libanonu izbio je u prvi plan ulagača, povećavajući dugotrajnu zabrinutost šireg sukoba nakon što je Izrael zaprijetio osvetom Iranu za njegov napad balističkim projektilima ranije ovog mjeseca. Povećane napetosti podižu cijene energije usred zabrinutosti da bi opskrba iz ključne regije mogla stati tijekom ratovanja, što bi na kraju zatvorilo ključni europski LNG uvoz iz Katara. Ipak, europske zalihe plina držale su se blizu granice od 95 posto popunjenosti kapaciteta, ograničavajući značajne rizike nestašice uoči nadolazeće zime.
Prirodni plin vitalna je sirovina i gorivo za proizvodnju električne energije i koristi se u proizvodnji mnogih proizvoda, od kemikalija i plastike do stakla i čelika. Cijene plina su porasle od izbijanja ukrajinskog sukoba i ruskog odbijanja plina. U Europi je plin četiri puta skuplji nego u SAD-u. Zatim tvornice u Europskoj uniji također moraju plaćati za emisiju ugljika, dok tvrtke u većini SAD-a nisu vezane niti za jedan takav program. Potrošnja ostaje znatno niža nego prije energetske krize. Zbog prekida proizvodnje zauvijek će biti izgubljeno 9,5 milijardi kubičnih metara godišnje potražnje. Industrijska potražnja za plinom u Europi sljedeće će godine biti 21 posto niža od prosjeka za razdoblje 2017.-2021. Potrošnja bi se mogla početi oporavljati tek za nekoliko godina, ali neke bi industrije mogle posustati i dulje.
Pala cijena bakra
U agri svijetu, nekoliko je čimbenika koji trenutačo utječu na terminske cijene žitarica i uljarica na burzama. Glavni od njih su: eskalacija rata u Ukrajini smanjuje izvoz žitarica, rastući strahovi od dubljeg vojnog sukoba između Jeruzalema i Teherana potiču cijene sirove nafte, višak padalina u zapadnoj Europi, suša u Rusiji, Argentini i Australiji smanjuje procjene proizvodnje, preporuka cijene za izvoz iz Rusije, globalno proizvođači zadržavaju prodaju roba.
Iz Ukrajine se troškovi logistike povećavaju, a izvozne količine smanjuju. Ukrajinsko ministarstvo poljoprivrede procjenjuje izvoz poljoprivrednih proizvoda u 2024./25. na 40 milijuna tona, 11 milijuna tona manje u odnosu na 2023./24. SG procjenjuje žetvu u EU 2024. na 114,4 milijuna tona, u usporedbi sa 127,1 milijun tona u 2023., što je najniža vrijednost u 12 godina.
Prema najnovijem USDA izvješću, globalne zalihe na kraju kampanje 2024/25: kukuruz, isključujući Kinu, na 97 milijuna tona, u skladu s prošlim mjesecom, s očekivanjima i s posljednje 3 godine; soja na 88,6 milijuna tona, u skladu s rujnom i očekivanjima; pšenica na 123,2 milijuna tona, 0,5 milijuna tona više od očekivanja, ali na najnižoj razini u 17 godina.
Na razini prošlog tjedna, sva terminska tržišta zatvorila su se niže, ali promjene nisu bile značajne. Međutim, što se tiče derivata, fondovi su u zadnjih mjesec dana svoje pozicije promijenili sa "short" na "long". Cijene soje na CBOT-u pale su 4,9 posto za sada u listopadu. Pad cijena može se pripisati poljoprivrednicima koji prodaju svoje tek ubrane usjeve, poboljšanim vremenskim uvjetima u Brazilu i jakom američkom dolaru u odnosu na brazilski real, što je smanjilo izvoznu konkurentnost SAD-a. Nadalje, analitičari nagađaju da bi Kina, najveći svjetski uvoznik soje, mogla odgoditi velike nabave do nakon američkih izbora 5. studenoga.
Ruska vlada razmatra potrošnju 535,5 milijuna dolara u sljedeće tri godine za povećanje svojih rezervi plemenitih metala. Prijedlog sugerira da ruska vlada namjerava proširiti svoje rezerve na srebro i platinu. Nadalje što se tiče svijeta metala, kupujući tvrtku koja se bavi proizvodnjom litija za gotovo sedam milijardi dolara, Rio Tinto se zapravo kladi da Kina ne može nastaviti preplavljivati tržište minerala za baterije i snižavati troškove proizvodnje. Kladiti se da kineski rudari neće moći smanjiti troškove je hrabro. Rio je, naravno, pomno promatrao krivulju troškova, analizirajući desetke projekata diljem svijeta. Vjeruje da je litij drugačiji od, recimo, nikla i kobalta gdje kineski rudari ne samo da su preplavili tržište, već su promijenili dinamiku smanjivanjem troškova proizvodnje.
Terminske cijene bakra pale su na ispod 4,4 $/lbs jer su pesimistični gospodarski signali iz Kine smanjili izglede potražnje za najvećeg svjetskog potrošača. Izvanredni brifing kineskog ministarstva financija ponovio je cilj Pekinga da izda više duga za javnu potporu sve slabijem tržištu nekretnina u zemlji, ali nedostatak konkretnih novčanih iznosa povećao je skepticizam ulagača u pogledu veličine pomoći. Povrh toga, niz ekonomskih podataka povećao je zabrinutost oko proizvodnih izgleda u zemlji.
Kineski izvoz nije dostigao procjene u rujnu, naglašavajući zabrinutost da tvornice ne mogu nastaviti nadoknađivati slabu domaću potražnju inozemnom prodajom. Također, novi krediti u juanima i inflacija bili su niži od očekivanog. U međuvremenu, slaba potražnja također se odrazila na produljeno razdoblje u kojem su naknade za preradu kineskih tvornica bakra ostale blizu nule, što je znak preopskrbljenosti tržišta rafiniranim bakrom.