Centralne banke sakupljaju zlato najbržim tempom od 1967. godine, a analitičari navode da su veliki kupci Kina i Rusija, što znači da neke zemlje žele diverzificirati svoje rezerve izvan dolara. Podaci koje je sastavilo Svjetsko vijeće za zlato (WGC), skupina koju financira industrija, pokazali su da je potražnja za ovim dragim metalom premašila bilo koju godišnju količinu u posljednjih 55 godina, prenosi Financial Times.
Procijenjena potražnja u prošlom mjesecu također je puno veća od službenih izvješća o kupnjama centralnih banaka, što je izazvalo očekivane spekulacije u industriji o identitetu kupaca i njihovim motivima.
Kupljeno na stotine tona zlata u samo nekoliko mjeseci
Skok centralnih banaka prema zlatu ‘sugerirao bi da geopolitička pozadina satkana od nepovjerenja, sumnje i neizvjesnosti‘ nakon što su SAD i njihovi saveznici zamrznuli ruske dolarske rezerve, rekao je Adrian Ash, voditelj istraživanja u BullionVaultu.
Zadnji put kada je ova razina kupnje viđena, označila je povijesnu promjenu za globalni monetarni sustav. 1967. godine europske centralne banke kupile su velike količine zlata od SAD-a, što je dovelo do pada cijene i sloma London Gold Poola. To je ubrzalo konačno nestajanje Bretton Woods sustava koji je vezao vrijednost dolara s dragim metalom.
Prošlog mjeseca WCG je procijenio da su svjetske službene financijske institucije kupile čak 673 tona zlata. Samo u trećem tromjesečju centralne banke su kupile gotovo 400 tona zlata, što je najveće tromjesečno ‘ludovanje‘ od kada se bilježe takvi izvještaji od 2000. godine.
WGC-ova konzervativna procjena premašuje službeno prijavljene kupnje Međunarodnom monetarnom fondu (MMF) i pojedinačnim centralnim bankama, koja iznosi 333 tona u devet mjeseci do rujna. Službeno, kupnje u trećem tromjesečju vodile su Turska sa 31 tonom, što je dovelo zlato na oko 29 posto ukupnih rezervi. Uzbekistan je slijedio sa 26 tona, dok je u srpnju Katar napravio najveće mjesečnu kupnju zlata od 1967. godine.
Razlika između procjena WGC-a i službeno prijavljenih brojki koje prati MMF može se djelomično objasniti vladinim agencijama osim centralnih banaka u Rusiji, Kini i drugim zemljama koje mogu kupovati i držati zlato bez prijavljivanja istih kao rezerve.
Kina i Rusija su veliki kupci
Narodna banka Kine (PBoC) je ovog mjeseca objavila da je u studenome povećala svoje rezerve zlata od 2019. godine, sa 32 tone dragog metala vrijednih oko 1,8 milijardi dolara. Međutim, industrija kaže da su te količine gotovo sigurno veće od objavljenog, objavio je FT.
Mark Bristow, izvršni direktor Barrick Golda, rekao je da je Kina vjerojatno kupila oko 200 tona zlata, na temelju razgovora s brojnim izvorima.
Nicky Shiels, strateg za metale u MKS PAMP-u, kompaniji koja se bavi trgovinom dragim metalima, dodao je da bi cijena zlata u studenome bila oko 75 dolara niža da je PBoC kupio samo 32 tona. Cijena zlata se trgovala do visine od 1.787 dolara po unči u studenome, a od tada je porasla iznad 1.800 dolara.
Sankcije su stvorile značajne probleme za zlatnu rudarsku industriju u Rusiji (koja je najveća na svijetu nakon Kine) u prodaji preko granice. Zemlja proizvodi oko 300 tona zlata svake godine, ali ima domaće tržište samo za 50 tona, prema MKS PAMP-u.
U isto vrijeme, zapadne vlade su zamrznule 300 milijardi dolara ruskih deviznih rezervi kroz sankcije.
Ruska kupnja zlata podsjeća na scenarij Južne Afrike tijekom sankcija iz doba apartheida, podržavajući domaće rudarstvo kupnjom zlata korištenjem domaće valute, kaže Ash.
Centralna banka Rusije je prestala objavljivati mjesečne brojke o svojim rezervama nakon što je rat počeo. Službenici CBR-a odbacili su sugestiju da kupuju zlato.
Ne žele biti ovisni o američkom dolaru
Međutim, službenici CBR-a dugo stavljaju strategijsku vrijednost na povećanje zlatnih rezervi; 2006. godine rekli su da bi bilo poželjno da zlato čini 20-25 posto njihovih držanja, ali u veljači 2022. godine, zadnji put kada je CBR objavila svoje statističke podatke, zlato je činilo 20,9 posto. Banka je smanjila svoje količine na samo dvije milijarde dolara iz više od 150 milijardi dolara 2012. godine, dok je povećala zlatne rezerve za više od 1.350 tona vrijednih gotovo 80 milijardi dolara po trenutačnim cijenama, prema podacima švicarske banke Julius Baer.
Carsten Menke, glavni istraživač u Julius Baeru, smatra da su kupnje Rusije i Kine pokazatelj rastuće nesigurnosti zemalja da se oslanjaju na američki dolar.
- Poruka koju šalju centralne banke stavljajući veći dio svojih rezervi u zlato je da ne žele biti ovisni o američkom dolaru kao glavnom rezervnom imovinom - rekao je Menke.
Neki u industriji smatraju da vlade srednjeg istoka koriste prihode od izvoza fosilnih goriva za kupnju zlata, najvjerojatnije putem državnih fondova. Nadolazeći mjeseci će pokazati je li rekordna kupnja centralnih banaka bila prilika za jeftinije zlato ili je riječ o većoj strukturalnoj promjeni.