Godišnje stope rasta postpandemijski pomalo usporavaju (u 2023. na 3,1 posto), no to je i dalje među najvišim stopama euro područja, što prije svega možemo zahvaliti bujanju domaće potražnje. I to, kako su nedavno tijekom posjeta zaključili MMF-ovci, u uvjetima kada snažno raste tržište rada i politike hrvatskih vlasti podupiru dohodak kućanstava, a sredstva iz fondova EU-a potiču ulaganja. Inflacija se znatno smanjila od početka 2023., ali je i dalje viša od prosjeka u euro području, uz ustrajnu i povišenu inflaciju cijena usluga. Kratkoročni gospodarski izgledi Hrvatske stoga su, vele, povoljni, ali upozoravaju kako su slaba produktivnost i manjak radne snage izazovi za njezine srednjoročne izglede za rast.
No, sve dok letimo na krilima potražnje i rasta cijena prije svega usluga koje obilno pune proračun, time će se malo tko zamarati. Stoga je dobro znati zašto cijene usluga toliko skaču, do kada će i možemo li prevenirati posljedice.
Analitičari Rba kažu kako nismo posve usamljeni u trendu, štoviše, diljem Europe opravak, potom i rast ekonomske aktivnosti dominantno su oslonjeni na uslužni sektor.
– U uvjetima postojane i snažne potražnje za uslugama nakon normalizacije lanaca opskrbe, prelijevanja viših ulaznih troškova, poput goriva za motorna vozila, namještaja, električne energije, na krajnje kupce (potrošače), snažan rast dohodaka kućanstava uvelike podržava daljnju potražnju za uslugama omogućavajući nastavak rasta tih cijena. A inflacija usluga u usporedbi s ostalim sastavnicama indeksa potrošačkih cijena osjetljivija je na porast plaća te posljedični rast potražnje. Geografski gledano problem inflacije usluga široko je rasprostranjen, ali postoje razlike od države do države. Primjerice, u Hrvatskoj je posebice primjetan rast u cijenama restorana i hotela, na što utječe i inozemna potražnja, posebice u središnjem dijelu turističke sezone. Na to je, pak, imao utjecaj, primjerice, oporavak nakon pandemije i posljedična blizina emitivnih tržišta, ulazak u schengensko područje, percepcija Hrvatske kao sigurnog odredišta, poboljšanje kvantitete i kvalitete ponude te svakako konvergencija cijena prema EU prosjeku. U europodručju je na ustrajnost cijena donekle djelovao i raniji Uskrs ove godine, volatilnost u cijenama aviokarata, turističkih aranžmana ili porast cijena osiguranja, što je povezano i s prijašnjim povećanjem cijena pojedinih dobara (primjerice, automobila). Ne treba zanemariti ni statističke učinke, odnosno učinke baznih razdoblja poput subvencioniranja javnog prijevoza u Njemačkoj prošle godine, koji su ponekad gurali godišnju stopu rasta na više razine u ovoj godini – tumače u Rba.
Marijana Ivanov sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta iz trendova pomalo iščitava prošlu financijsku krizu koju je u mediteranskim zemljama pogurao upravo rast cijena usluga i nekretnina.
- Obilje novca omogućuje rast cijena koji je veći nego u drugim zemljama i ima nepovoljne posljedice na konkurentnost izvoza, prije svega robnog izvoza. Nominalni tečaj kune za euro je nepovratno fiksiran, ali to ne znači da ne možemo bilježiti pad konkurentnosti u terminima realnoga tečaja ako je naša inflacija veća nego drugdje, odnosno pad konkurentnosti u terminima realnoga efektivnog tečaja, a to je zapravo ključni pokazatelj stanja konkurentnosti zemlje i indikator koji najbolje pokazuje zašto je došlo do kraha gospodarstva Grčke, Italije i pojedinih drugih člana eurozone nakon što su uvele euro. Nisu problem bili samo prekomjerni javni dug i deficit, oni su zapravo bili posljedica svih drugih problema i pada konkurentnosti koji su se pokušavali ograničiti prekomjernom fiskalnom potrošnjom – precizira Ivanov dodajući kako je zamka za Hrvatsku to što nakon uvođenja eura, devizni tečaj izađe iz fokusa javnosti, a ljudi pate od novčane iluzije i razmišljaju u nominalnim umjesto u realnim terminima, pa misle da fiksni nominalni tečaj znači i fiksni realni tečaj.
– To, naravno, nije točno, jer se on mijenja u terminima realnoga efektivnog tečaja za svaku pojedinačnu zemlju i članicu europodručja, uvažavajući razlike u inflaciji koju ona bilježi u usporedbi s inflacijom kod najvažnijih trgovinskih partnera. Pritom se računa uz korištenje nekoliko različitih deflatora – indeksa potrošačkih cijena, indeksa cijena pri proizvođačima, indeksa jediničnih troškova rada za ukupno gospodarstvo i jediničnih troškova rada za prerađivačku industriju. Prema ovom potonjem Hrvatska je prije i nakon globalne financijske krize iz 2008. zabilježila najveći pad konkurentnosti, a zbog obilja novca danas je pred rizikom da se taj scenarij ponovi. Pad konkurentnosti i izvoza znači veći pritisak na fiskalne rashode i put ka rastu budžetskog deficita, ali kako robni izvoz ne donosi prihode proračuna (jer nema PDV-a) države i političari tome problemu konkurentnosti robnog izvoza uobičajeno ne posvećuju pažnju, a u turističkoj zemlji poput Hrvatske fiskalne prihode pune i strani turisti kroz svoju potrošnju, pa je jasno da su turizam i cijene savršeni ovakvi kakvi jesu – poručuje Ivanov.
Inflacija potražnje
U Rba dodaju kako je, unatoč tomu što su u mjesečnim promjenama u prvome dijelu godine primjetni još uvijek neuobičajeno visoki tekući pritisci u posebnom agregatu indeksa potrošačkih cijena (rast na mjesečnoj razini iznad dugoročnih prosjeka), ipak primjetno postupno popuštanje rasta cijena u odnosu na ista razdoblja godinu ili dvije ranije. Isto, kažu, vrijedi i za europodručje u cjelini.
– Vrijedi spomenuti da se, za razliku od inflacije troškova izazvane poremećajima u globalnim lancima opskrbe i energetskom krizom, trenutno radi primarno o inflaciji potražnje. Na inflaciju potražnje lakše je utjecati mjerama restriktivne monetarne politike. Uz učinak baznoga razdoblja, usporavanja pritisaka na rast plaća i već izraženog rasta cijena u prethodnome razdoblju, za očekivati je da će se stabilnost cijena u uslugama postupno uspostaviti. Iako su cijene usluga u 2023. bile na razini 61,2 posto prosjeka EU, sugerirajući razmjerno velik prostor za rast i konvergenciju, treba primijetiti da su restorani i hoteli, primjerice, već prošle godine dosegnuli 90 posto prosječne razine cijene u EU. Daljnji rast cijena uvelike će ovisiti o dinamici nastavka rasta gospodarstva oslonjenome na potrošnju i pozitivnom raspoloženju samih potrošača na što utječe niz čimbenika. Sve je to ključni rizik ostvarivanja kratkoročnih i srednjoročnih inflacijskih projekcija. Inflacijska očekivanja poduzeća u segmentu usluga jedina ostaju iznad dugoročnih prosjeka i jasno zrcale navedene rizike – ocjenjuju u Rba zaključujući kako u nastavku godine očekuju daljnje usporavanje dinamike rasta ukupnih potrošačkih cijena, uz potencijalni pad godišnje stope rasta na oko dva posto. No, na razini cijele godine očekuju inflaciju potrošačkih dobara i usluga mjerenu indeksom potrošačkih cijena na oko 3 posto. Daljnje usporavanje i pad ispod 2 posto očekuje se tek u 2026. Pod utjecajem snažne potražnje temeljna inflacija (koja isključuje cijene hrane i energije) trebala bi se zadržati iznad opće razine inflacije do 2026.
Cijene će očito još plesati u visinama, spustiti ih eventualno može stagnacija pada kamata (ECB nedavno nije dodatno spustio referentne kamate), prije svega potrošačkih kredita koji financiraju raskalašenu potrošnju.