Velika potražnja za stanovima za najam, visoke cijene kvadrata i apartmanizacija uz dvojbeno oporezivanje i izostanak konzistentne stambene politike, otežavaju mladima unajmljivanje ili kupnju stana, a Zagreb i obala postaju im zbog skupoće nekretnina praktički nedostupni za početak samostalnog života.
Cijene su vrtoglave. Prema zadnjim službenim statističkim podacima, cijene stambenih objekata u Hrvatskoj u trećem tromjesečju prošle godine u prosjeku su porasle za 2,8 posto u odnosu na prethodni kvartal, dok je na godišnjoj razini rast ubrzao na 14,8 posto.
- Krajnje je vrijeme da se uspostave neki programi i donese neka stambena politika i da vidimo u kojem smjeru zapravo idemo, jer je ova situacija neodrživa - kaže predsjednik Udruženja trgovaca nekretninama pri Hrvatskoj gospodarskoj komori Dubravko Ranilović.
- S jedne strane potičemo izgradnju apartmana i devastaciju javnoga prostora, a s druge strane ništa ne radimo za ljude koji odlaze iz Hrvatske - dodaje.
Iz dugoročnog u isplativiji turistički najam
Jedan od glavnih problema koji utječe na rast cijena prema njegovu je mišljenju turistički najam s preniskim stopama oporezivanja.
- Stanovi koji bi trebali biti dostupni građanima otišli su u turistički najam odnosno apartmanizaciju, jer je porez par stotina kuna godišnje po krevetu. S druge strane, ne samo da se ništa ne radi po pitanju stanovanja mladih, nego su i stanovi iz dugoročnog prebačeni turistički najam, jer se to više isplati - kaže Ranilović.
Jedna od mjera kojom država nastoji pomoći mladima je subvencioniranje stambenih kredita kod koje se subvencionira plaćanje rate prvih pet godina otplate.
- Najveći problem programa subvencioniranja stambenih kredita je upravo to što ima rok, a kada ga imate onda se u kratkom razdoblju potražnja poveća, što još dodatno utječe na rast cijena nekretnina - rekao je.
Smatra da programi koji bi trebali pomoći mladima trebaju biti permanentni, jer mladi koji započinju radni život nerijetko nisu kreditno sposobni, pa sadašnja mjera potiče one koji su odavno odlučili kupiti nekretninu.
U turističkim gradovima ‘obični ljudi‘ nemaju gdje živjeti. To su ozbiljni problemi, navodi Ranilović.
- Ne govorimo ovdje i samo o iseljavanju mladih, nego i o tome da u nekim gradovima nemamo inženjera ili doktora jer nemaju gdje živjeti - rekao je.
- Uzmimo za primjer Dubrovnik gdje je, ili sve u turističkom najmu ili je sve jako skupo. Običan čovjek to si ne možete priuštiti. To je zaista situacija u kojoj priobalni gradovi u Dalmaciji postaju samo gradovi bogatih - upozorava.
Ranilović podsjeća da se za turistički najam plaća godišnji paušal po krevetu, a porez na najam nekretnine je prosječno veći od 12 posto, znači bitno više.