‘On štiti EU industriju – europske tvrtke već plaćaju za emisije kroz EU ETS (Sustav trgovanja emisijama), a CBAM sprječava da ih jeftiniji, ali ‘prljaviji‘ proizvodi istisnu s tržišta‘
Prema nacrtu prijedloga, službena provedba EU mehanizma za prilagodbu granica ugljika (CBAM) bit će odgođena do 2027. Mali i srednji uvoznici imat će priliku kvalificirati se za izuzeća, dok će se strože kazne nametnuti tvrtkama koje ne poštuju zahtjeve, s kaznama koje bi mogle doseći pet puta veći iznos od izvornog.
U nacrtu revizije do kojeg je došao Reuters ističe se da će tvrtke koje uvoze manje od 50 tona reguliranih proizvoda godišnje biti izuzete od carina na ugljik. Očekuje se da će ova mjera ublažiti pritisak na veliku većinu poduzeća, a istovremeno će osigurati da ukupna pokrivena emisija ugljika ostane iznad 99 posto.
Dan Maleski, voditelj CBAM-a u Redshaw Advisorsu, također je podijelio dijelove nacrta na svojim društvenim mrežama, napominjući da će tvrtke s ugrađenim emisijama (ukupne izravne i neizravne emisije) ispod 100 tona godišnje također biti izuzete od carina na ugljik.
CBAM, koji je započeo 2023., još uvijek je u prijelaznoj fazi, a poduzeća još nisu obavezna plaćati tarifu. Prema važećim propisima, tvrtke moraju platiti pristojbu ako vrijednost njihovih uvezenih reguliranih proizvoda premašuje 150 eura (oko 157 USD). Ako revizije prođu, bit će pogođeno samo oko 10% prvotno procijenjenih tvrtki, oko 20 tisuća poduzeća.
Prema statistikama EU-a, 97 posto emisija ugljika obuhvaćenih tarifom za ugljik dolazi iz manje od 20 posto tvrtki. Stoga Europska komisija namjerava ublažiti neka pravila CBAM-a i usmjeriti tarifni pritisak na najveće emitere ugljika.
Tijekom probnog razdoblja mnoge su se tvrtke već žalile na složenost pravila i dugotrajan proces ispunjavanja povezanih obrazaca.
Prema trenutnim propisima CBAM-a, uvoz reguliranih proizvoda u vrijednosti većoj od 150 eura mora se prijaviti. Prođe li predloženi nacrt, broj pogođenih tvrtki naglo će pasti s prvotno procijenjenih 200 tisuća na oko 20 tisuća.
EU će smanjiti teret za poduzeća u okviru CBAM-a
Maleski je također otkrio da će službena implementacija CBAM-a biti odgođena za jednu godinu do 2027. Do tada će se od poduzeća tražiti da kupe CBAM certifikate kako bi pokrili emisije ugljika svojih proizvoda.
Poduzećima koja se ne pridržavaju pravila, EU će nametnuti strože kazne, kao što su novčane kazne u rasponu od tri do pet puta veće od izvornog iznosa za podjelu uvoza kako bi se izbjegla carina na ugljik.
Osim toga, za uvoznike koji su već platili naknade za ugljik u zemlji podrijetla, EU će izdati jedinstvenu metodu za izračun prosječne cijene ugljika u različitim regijama, što će tvrtkama olakšati izračun.
Ostali zahtjevi usklađenosti također su malo prilagođeni, uključujući smanjenje broja unaprijed potrebnih certifikata, što će ublažiti financijski pritisak na uvoznike. Nadalje, mijenja se rok za dostavu izvješća o emisiji ugljika sa svibnja na listopad.
Očekuje se da će Europska komisija ovog tjedna podnijeti prijedlog revizije CBAM-a. Nakon odobrenja Europskog parlamenta i država članica EU-a, revidirana verzija bit će službeno primijenjena.
Komentar Vedrane Pribičević
Na tu se vijest putem Facebooka osvrnula i ekonomistica Vedrana Pribičević. U cijelosti prenosimo njenu objavu:
- NASTAVLJAMO DALJE SA ANALIZOM ŠTO SE DOGAĐA. Nadam se da ste se oporavili od Oval ofis šoka te da preostale neurone u našim glavama možemo iskoristiti da bolje razumijemo što se dešava. Sad ide serija objašnjenja oko čega SAD pizdi, a tiče se EU-a. I ne, nema veze sa wokenessom, ekipom koja se pika s noževima itd., ali ima veze sa klimom.
So, pratite li i dalje?
EU je prvotno planirala potpunu implementaciju CBAM-a (Mehanizma za prilagodbu ugljika na granicama) do 2026. godine, ali sada razmatra odgodu do 2027. Razlog? Mnoge zemlje i industrije se žale da im treba više vremena za prilagodbu.
Što je CBAM i kako funkcionira?
CBAM je zapravo ‘carina na ugljik‘ – porez na proizvode koji dolaze iz zemalja koje nemaju stroge klimatske politike kao EU. Cilj je da strane firme ne dobiju prednost pred europskima samo zato što u svojim zemljama ne moraju plaćati skupu regulaciju emisija ugljikovog dioksida
To znači da će, primjerice, američka, kineska ili turska čeličana koja izvozi u EU morati platiti dodatni trošak ako njihov čelik ima veću emisiju ugljika nego europski. Isto vrijedi i za aluminij, cement, gnojiva i druge industrije.
Zašto je CBAM važan?
On štiti EU industriju – europske tvrtke već plaćaju za emisije kroz EU ETS (Sustav trgovanja emisijama), a CBAM sprječava da ih jeftiniji, ali ‘prljaviji‘ proizvodi istisnu s tržišta. On također tjera druge zemlje da smanje emisije – ako žele izvoziti u EU bez dodatnih troškova, morat će i sami uvesti strože ekološke standarde. I na kraju smanjuje ‘ugljični odljev‘ – firme više neće moći preseliti proizvodnju u zemlje s blažim ekološkim pravilima i zatim bez kazne prodavati svoje proizvode u EU.
CBAM je de facto vrsta binding (obvezujućeg) klimatskog sporazuma, ali ne kroz klasične međunarodne ugovore, već kroz trgovinsku regulaciju. Umjesto da čeka globalni dogovor (koji se teško postiže), EU jednostavno postavlja pravila igre na svom tržištu – i tko god želi trgovati s EU, mora ih poštovati.
Zašto je CBAM ‘obvezujući‘ bez međunarodnog sporazuma?
EU je drugo najveće svjetsko tržište pa svatko tko želi izvoziti u EU mora igrati po njenim pravilima, što stvara prisilnu globalnu prilagodbu. CBAM stvara domino efekt: ako SAD, Kina ili Indija ne žele plaćati dodatne poreze na ugljik, morat će same uvesti slične mjere ili riskirati da njihovi proizvodi postanu preskupi za europsko tržište. Funkcionira kao trgovinska poluga jer EU koristi svoju ekonomsku moć da indirektno natjera druge zemlje da smanje emisije, iako ih ne može direktno prisiliti kao kroz klasični klimatski sporazum.
Jel CBAM kao zamjena za međunarodne klimatske dogovore?
Sa obzirom na to da se pokazalo da klasični sporazumi poput Pariškog sporazuma nisu pravno obvezujući kad je riječ o sankcijama – zemlje mogu obećati smanjenje emisija, ali nema kazne ako to ne učine, CBAM je zato puno konkretniji mehanizam jer odmah udara tamo gdje boli – u džep. Pa možemo reći da je CBAM jedna vrsta ‘klimatske batine‘.
Primijetite da je sasvim nebitno da li je klimatske promjene događaju ili ne (događaju se), već je bitno da su birači doveli na vlast političare kojima ovo može biti agenda, odnosno da se ‘zeleno‘ koristi za protekcionizam.
Naravno, CBAM je zapravo posljedica odustajanja od TTIP-a (Transatlantskog trgovinskog i investicijskog partnerstva) između EU i SAD-a. Da je TTIP bio potpisan, vjerojatno ne bi bilo potrebe za CBAM-om u ovakvom obliku, jer bi EU i SAD uskladili svoje standarde unutar sporazuma. Ali kako je Trump od toga odustao jer je mislio da će EU uspjeti ispregovarati standarde bliže svojima nego američkima, a ne da se nađemo na pola puta (k‘o Neda Ukraden), onda je EU odlučila igrati ovako. Kad je Donald otkantao TTIP, onda je EU reagirala ovako, pa je onda krenuo trgovinski rat and the rest is history.
Na kraju, pitanje je zašto je Trump odustao od TTIP-a? Zato jer je vjerovao da će to produbiti trgovinski deficit sa EU-om. No o tome kako bi svijet izgledao da se potpisao TTIP, u nekom od sljedećih postova.
