Malo je hrvatskih menadžera koji vode poslovanje neke međunarodne grupacije. Jedan od njih je Darko Ranogajec, koji je zadužen za poslovanje belgijske Omco grupe, koja posluje od Engleske i Turske do Južnoafričke Republike. Na tu je poziciju došao 2010. uz dužnost lokalnog direktora tvrtke Omco Croatia u Humu na Sutli, koju obavlja već 12 godina. Hrvatska podružnica Omca nastala je iz nekadašnje Straže Alatnice, koja je proizvodila alate za tamošnju tvornicu staklene ambalaže Straža. Belgijci su 1997. preuzeli Stražu Alatnicu.
Po struci inženjer strojarstva, Ranogajec je 1994. postao direktor Straže Alatnice, a tijekom impresivna poslovnog puta zagorska se tvrtka pod njegovim vodstvom od malog, ali neugodnoga konkurenta koji je smetao moćnom belgijskom igraču premetnula u vodećega generatora poslovanja današnje grupacije i glavnog oslonca u velikom zaokretu u poslovanju.
Tko danas čini Omco grupu?
– Čini je jedna mala tvornica u Engleskoj i jedna ljevaonica u Belgiji, a osim tvornice u Hrvatskoj i ljevaonice u Sloveniji, Omco ima tvornicu u Mađarskoj, Rumunjskoj, Turskoj i Južnoafričkoj Republici.
Tko je vlasnik kompanije?
– Vlasnice su tri belgijske obitelji. Jedna drži 70, druga 20, a treća 10 posto udjela. Obitelj koja drži većinski udjel ustvari vodi poslovanje, a ostale dvije obitelji su investitori koji su u poslovanje uključeni s kapitalom i mjestom u Upravnom odboru.
Koliki je promet u 2023. ostvarila grupacija?
– Za 2023. konsolidirani promet bit će na razini 210 milijuna eura. Hrvatska članica sudjeluje s dobrom polovinom, nekih 115 milijuna eura. Omco drži oko 30 posto svjetskoga tržišta alata za staklene boce. Imamo i tzv. vertikalnu integraciju; proizvodimo i odljevke za te alate u svojim dvjema ljevaonicama.
Omco je 1997. preuzeo Stražu Alatnicu, a tada ste mu bili konkurent na tržištu. Je li vas preuzeo s namjerom da vas ugasi?
– Da, tih smo godina u odnosu na njega bili vrlo mali. Kad smo počeli izvoziti, u Hrvatskoj je još bilo ratno vrijeme, a lokalna staklarska industrija dosta je pala te smo zbog toga bili financijski iscrpljeni. To prije svega znači da nismo imali novca za ulaganja, a naslijedili smo stare strojeve još dok smo bili zajedničko poduzeće s Tvornicom stakla Straža. Stoga smo rješenje našli u izvozu u susjedne zemlje, prvo u Italiju i Austriju, potom u Češku. Tada smo počeli jako smetati Omcu jer je on tada imao alatnicu u Austriji. Otimali smo mu posao na njegovom jako dobrom tržištu, čak je na austrijskom tržištu praktički bio monopolist jer je bio jedina alatnica, a ondje posluje dosta kompanija koje se bave proizvodnjom stakla. Omco je prvi pristupio nama 1995. godine. Bilo nam je jasno da mu smetamo, ali smo ga htjeli za partnera koji će uložiti u opremu i dati nam pristup još većem tržištu. Pregovarali smo skoro dvije godine, da bismo početkom 1997. sklopili ugovor.
Sad počinjete proizvoditi dijelove za električne automobile.
– Da, to je veliki zaokret. U vlasništvu naših dioničara su još dvije divizije, jedna se bavi proizvodnjom dijelova za zrakoplovnu industriju, točnije Airbus, a druga se bavi proizvodnjom zupčanika za automobilske motore s unutarnjim izgaranjem te blok ventila za ABS sustave kočenja. Partneri smo vodećim europskim proizvođačima u automobilskoj industriji. Slijedom trenda elektrifikacije vozila razvijen je novi bloka ventila za ABS sustave kočenja koji je prilagođen novoj generaciji električnih vozila. No ima i sposobnost podržati hidraulično kočenje na konvencionalnim vozilima. Konačni cilj je razvoj sustava prema principu brake-by-wire, temeljenog na električnom impulsu, a ne hidrauličnoj vezi. U sadašnjoj fazi razvoja smo negdje između.
Nekad smo imali snažnu metalsku industriju, danas smo ostali na ostacima ostataka u odnosu na nekadašnje sustave poput Prvomajske. Kakva je budućnost metalske industrije u Hrvatskoj?
– Sustav vrijednosti postavljen je tako da tehnologija i visoka preciznost imaju vrijednost i jedino takva industrija može opstati. Ne vjerujem da Hrvatska može biti konkurentna u industriji koja proizvodi grube proizvode. Kad sam studirao, naučili su me da cijena proizvoda raste u skladu s time koliko je decimalnih mjesta iza zareza na mikrometru ili pomičnom mjerilu. Visokoprecizna industrija, ona koja uključuje i inženjering, ima budućnost. Zato smo se i odlučili za diverzifikaciju, za paralelni program, jer će se i u proizvodnji alata za staklenu ambalažu dogoditi promjene. Tu prije svega mislim na kvote za emisije ugljikova dioksida te naznake regulative o povratnoj ambalaži. Stoga se može smanjiti proizvodnja staklene ambalaže. Zato sada gradimo taj drugi pogon za industriju koja traži visokoprecizan proizvod.
Cijeli intervju pročitajte u novom broju tiskanog i digitalnog izdanja Lidera.