Biznis i politika
StoryEditor

Diskografski biznis u Hrvatskoj: Sve je više krokodila u našoj maloj bari

19. Svibanj 2024.
foto Shutterstock

Protekloga smo vikenda svjedočili povijesnom događaju, barem kad govorimo o domaćoj glazbenoj sceni: Marko Purišić iliti Baby Lasagna osvojio je drugo mjesto na ‘Euroviziji‘, međunarodnome glazbenom natjecanju koje se ove godine održalo u švedskom Malmöu. Najveće je to dostignuće Hrvatske na tom natjecanju otkako je suverena. O potencijalnoj pobjedi u Švedskoj tjednima se govorilo i pisalo, toliko da su čak i oni koji ne prate glazbena natjecanja morali škicnuti poredak na kladionicama. Bez obzira na to koliko smo svi priželjkivali pobjedu Baby Lasagne i da se sljedeće godine ‘Eurosong‘, odnosno ‘Eurovizija‘, održi u Zagrebu, žiri tog natjecanja rekao je svoje pa će iduće godine izvođači ipak morati putovati u Švicarsku, zemlju ovogodišnjeg pobjednika. Uzbuđenje oko ‘Eurosonga‘ i plesanje uz ritam pjesme ‘Rim Tim Tagi Dim‘ nagnali su nas na to da malo pobliže proučimo domaću glazbenu industriju, odnosno domaći diskografski biznis.

Dramatično razdoblje

Naime, glazbena industrija, pa tako i njezina diskografska komponenta, prema riječima osnivača diskografske kuće Campus Miroslava Škore, već dulje prolaze kroz vrlo dinamično i na mahove dramatično razdoblje. Napredak i razvoj tehnologije zauvijek su promijenili način stvaranja, snimanja, distribucije i konzumiranja glazbe, a pojavili su se, navodi Škoro, i novi dionici u industriji, zato više ne funkcionira stari sustav monetizacije glazbe.

– Telekomunikacijske kompanije, digitalni servisi, UGC platforme, npr. YouTube, promjena formata iz analognog u digitalno te iznimno velika piratizacija uz problem P2P (engl. peer-to-peer) mreža diskografska su stvarnost i razlog zbog kojega je sve više krokodila u našoj maloj glazbenoj bari, koja je ostala ista. Prihodi diskografske industrije drastično su pali početkom novog tisućljeća, ponajviše zbog toga što legislativa nije išla ukorak s razvojem tehnologije. Čini nam se da se sve pomalo dovelo u red posljednjih godina i sve upućuje na to će diskografski biznis u Hrvata preživjeti – tvrdi Škoro.

A kakve su to točno prihode hrvatske diskografske kuće ostvarile u protekloj godini? Odlučili smo pod povećalom pogledati neke od najpoznatijih domaćih diskografskih tvrtki. Prema Fininim je podacima najveća i najpoznatija kuća, Croatia Records, prošle godine ostvarila ukupne prihode od 5,82 milijuna eura, što je povećanje od 2,50 posto u odnosu na prethodnu, a zabilježila je i neto dobit od 426.855 eura, što je smanjenje od 43,28 posto u odnosu na 2022. Pogledali smo i poslovne rezultate kuće Dallas Records, koja je lani ostvarila ukupne prihode od 518.590 eura, što je povećanje od 11,45 posto u odnosu na prethodnu godinu. Poslovala je s neto dobiti od 8407 eura, što je smanjenje od 40,17 posto u usporedbi s 2022. Nadalje, tvrtka Aquarius Records 2023. ostvarila je 1,21 milijun eura prihoda, 13,72 posto manje nego 2022., i njezina neto dobit iznosila je samo 962 eura, 98,66 posto manje nego godinu prije. Škorin Campus pak ​prošle je godine ostvario 632.227 eura prihoda, 68,56 posto više nego godinu prije, i neto dobit od 205.647 eura, odnosno 121,31 posto više nego 2022. Nadalje, diskografska tvrtka Dancing Bear prošle je godine zabilježila 1,91 milijun eura prihoda, 11,11 posto manje nego godinu prije, i neto dobit od 193.129 eura, 19,27 posto manje nego 2022. Scardona je pak 2023. ostvarila godišnje prihode od 410.134 eura, što je povećanje od 13,63 posto u odnosu na 2022., i neto dobit od 104.660 eura, 8,74 posto više nego godinu prije.

Šarolik je, čini se, domaći diskografski biznis, a sa streaming-servisima promijenio se i način konzumiranja glazbe, pa se promijenila i strategija njezina plasiranja, tvrdi Tena Lovrić, voditeljica servisa za preuzimanje glazbe internetom (music streaming services manager) u Scardoni. Neke je to natjeralo, kaže, da godišnje izbace od tri do pet singlova, odnosno pjesama, a drugi naprave jedan te ga reklamiraju cijelu godinu. Pozornost korisnika danas je, prema mišljenju Lovrić, postala valuta i svi se bore za nju.

Renesansa vinila

– S druge strane, imamo veliki povratak vinila i vjerujem da će se taj trend nastaviti uzevši u obzir da je i sve više proizvođača koji ih tiskaju i da se vrijeme proizvodnje drastično skratilo. Prije smo izradu čekali pola godine, a sad im treba gotovo jednako vremena kao za CD. Zanimljivo je da su kupci vinila i ljudi koji kod kuće nemaju gramofon. Pripisat ćemo to nostalgiji ili tomu da ih smatraju memorabilijom – govori Lovrić ističući da u Hrvatskoj dominiraju nezavisne diskografske kuće koje nisu u vlasništvu ili suvlasništvu tri glavne kompanije, a većina ih je u Regionalnoj udruzi nezavisnih diskografa (RUNDA) čiji je cilj povezati regiju u jedan savez i zajedno pristupiti globalnim streaming-servisima.

Da je vinil doživio renesansu unatoč porastu digitalnih platformi poput Spotifya, Apple Musica, Deezera i sličnih, potvrđuje i direktor ​Dancing Beara Silvije Varga, tvrtke koja je tu situaciju prepoznala pa odlučila ponovno izdati klasike i limitirane serije za tržište entuzijasta.

– Iznimno smo ponosni na ulogu koju imamo u razvoju domaćih talenata, prije svega u efikasnom korištenju streaminga i drugih digitalnih platformi i alata, jer je upravo prilagodba i uvođenje inovacija najbolji način za poticanje razvoja i izvođača i slušatelja, ali i diskografa u industriji – kaže Varga.

Dobrodošla raznolikost

Dok će mnogi reći da streaming uništava diskografski biznis jer danas svatko može pustiti svoju glazbu na tržište, Škoro kaže da sa streaming-servisima najnormalnije posluju uz pomoć agregatora. Donedavno je, tvrdi, to bio austrijski Rebeat, a odnedavno domaći Croatia Records.

– Pomalo su se stabilizirali i distribucijski i naplatni kanali, lakše se diše jer su prihodi redoviti. Direktnu konkurenciju izvana nemamo. Na našem tržištu posluje nekoliko inozemnih diskografa, no oni su već toliko dugo tu da su postali domaći – navodi Škoro.

Ipak, Dancing Bear ​jedina je tvrtka na hrvatskom diskografskom tržištu koja se koristi Warnerovom distribucijskom platformom, trenutačno najjačim svjetskim kanalom za distribuciju nezavisne glazbe.

– Zahvaljujući Warnerovu distribucijskom kanalu izbjegavamo dugotrajan proces suradnje s posrednicima i nepoznatim partnerima te imamo privilegij izravnoga kontakta s uredničkim i marketinškim timovima na streaming-platformama, što nam omogućuje učinkovitu promidžbu naših izdanja. To je ključno za reklamiranje glazbe na platformama i rješavanje konflikata u tom složenom ekosustavu u kojem se svakodnevno objavljuje više od sto tisuća pjesama – objašnjava nam Varga koji smatra da glazba, bilo da dolazi izvan naših granica ili iz regije, nije konkurencija, već pridonosi bogatstvu cijele glazbene industrije te potiče kontinuirani rast i inovaciju.

Ta raznolikost, tvrdi, potiče kreativnost i podiže konkurentnost na zdravu razinu i na domaćem i na regionalnom i globalnom tržištu.

Svaka godina pak donosi sve više novih pjesama. Pjesmu možete učiniti javno dostupnom s izdavačem ili bez njega. Posljedica je toga, govori nam Lovrić, poplava i dobrih i loših pjesama, što zagušuje slušatelje, urednike na radijskim i televizijskim postajama, streaming-servise, ali i ljude koji rade u diskografiji.

Faza tranzicije

– Prilično je teško procesirati tu količinu nove glazbe i donijeti dobre odluke. Za to treba vremena i iskustva koje oni bez diskografa katkad nemaju. Kad je nova pjesma u nastajanju, diskograf mora paziti na više stvari: je li pjesma radiofonična ili je više za koncerte? U skladu s time treba paziti na to kada je pustiti van, je li blizu neki festival, kojem godišnjem dobu pjesma odgovara, je li preduga, ima li zarazan refren koji će zaokupiti pozornost publike kad se stavi na Instagram Story, ima li videospot dobar kadar koji se poklapa točno s refrenom kad ga se odreže za sve kratke forme, hoće li zadovoljiti kriterije dosadašnje publike ili se s njom izvođač okreće drugoj publici itd.? Svako vrijeme nosi svoje. Donedavno YouTube Shorts nisu postojali, a sada znatno pridonose razvoju vašega kanala; donedavno nije bilo TikToka, a sada je bitan promidžbeni kanal ako plasirate novu pjesmu namijenjenu mlađoj generaciji. Važna je otvorenost prema promjenama, da se brzo možete prilagoditi i krenuti dalje – navodi Lovrić i dodaje da je dodatan izazov i promidžba streaming-servisa među publikom koja se njima još ne koristi jer prihod od streaminga nije dovoljno velik te je teško iznova investirati u novu glazbu.

Veliki su izazovi za domaće izdavače, tvrdi Škoro, i evidencija korištenja snimki koje su u njihovu vlasništvu i manipulacija golemim bazama podataka koji tu upotrebu bilježe.

– Svaka snimka, posebice one popularne, zna imati na desetke i stotine tisuća korištenja u nekom razdoblju, a pojedinačni prihodi imaju četvrtu, pa čak i petu decimalu. Veliki multiplikatori jamstvo su zarade, ali i uzročnik velikih problema u obradi podataka – dodaje Campusov osnivač.

Vrijedi napomenuti da je hrvatsko glazbeno tržište, prema Varginu mišljenju, u fazi tranzicije te se i dalje prilagođava svjetskim trendovima digitalizacije.

– Da bismo se nosili s tim izazovom, ulažemo jednake napore u plasiranje glazbe na radio i tradicionalne medije poput novina i televizije kao i u promidžbu glazbe na streaming-servisima te društvenim mrežama – objašnjava direktor Dancing Beara.

MP3 ekonomija

Sve u svemu, hrvatska diskografska scena živi punim plućima. Mnogo je novih imena isplivalo, kaže Lovrić, a čak su i neki novi žanrovi uspjeli doći do etera.

– Kad smo kod etera, svi zajedno kao industrija trebali bismo poraditi na planu kako plasirati što više hrvatske glazbe u medije, pogotovo na radio. Uzmimo samo kao primjer Italiju koja itekako daje veliku potporu svojim izvođačima i autorima upravo tako što domaća glazba dominira eterom, tako čuvaju novac unutar svoje zemlje. A kod nas je slučaj da neke postaje ne puštaju ni zakonskih dvadeset posto hrvatske glazbe. Ako i puštaju, onda to čine u noćnim terminima. Zamislite da dođete u Španjolsku na godišnji odmor i da ne čujete njihovu glazbu, vjerujem da vam dojam ne bi bio potpun – govori Lovrić.

Da se dogodila evolucija, a ne revolucija zbog digitalizacije, potvrdio nam je Škoro rekavši da prava proizvođača fonograma diskografima i dalje osiguravaju povlašten položaj u odnosu na digitalne servise. – Ponajviše zbog staroga kataloga. Pojedinac može malo ili ništa jer veliki ne žele raditi s vama ako nemate barem nekoliko desetaka tisuća snimki u vlasništvu. Zato ste osuđeni na diskografa i ulazite u žrvanj MP3 ekonomije, u kojoj je vrlo malo novca za krajnje korisnike, a to su izvođači i autori. Novi Zakon o autorskom i srodnim pravima, nažalost, nije pomogao riješiti problem u korištenju i naplati glazbe za one koji su na početku hranidbenog lanca glazbene industrije – zaključuje osnivač tvrtke Campus. 

21. lipanj 2024 15:05