Diverzifikacijom dobavljača protiv rizika u vrijeme trgovinskih ratova

Globalni lanci vrijednosti neprestano se preslaguju, međutim glavni pokretač više nisu samo cijena, kvaliteta i kapacitet proizvodnje u vremenu jer se stabilnost i otpornost poslovanja počinju plaćati i većim ulaznim troškovima. Takva su vremena. Preslagivanje nije više samo u lancima vrijednosti, nego i u geopolitičkim odnosima, klimatskim promjenama, dokazanim opasnostima globalnih javnozdravstvenih ugroza, a nejasni ishodi tih događaja motivacija su za ovakve ekonomske promjene. Jedinstvenih recepata nema, svatko za sebe mora mudro odabrati kako se najbolje prilagoditi, jer shorinzi bliski i daleki, deriskinzi financijski i umjetnointeligentni, sourcinzi unutarnji i vanjski nisu jednako primjenjivi na svakoga.

Silazak offshoringa s trona

Strategija offshoringa desetljećima je vladala kao globalizacijski standard, osobito za globalno skaliranu proizvodnju. Razlozi za to dobro su poznati. Premještanjem proizvodnje na Daleki istok drastično se smanjivalo troškove, zbog niže cijene rada, jeftinijih sirovina i rijetkih ekoloških obveza. Mnogoljudna Kina, koja je mogla osigurati dovoljno velik broj radnika i infrastrukturu za masovnu proizvodnju, pretvorila se u jednom trenutku u svjetsku tvornicu, a potom, zahvaljujući transferu sve složenijih znanja, i u jednog od svjetskih tehnoloških predvodnika čije su znanje i rad sudjelovali u kreiranju mnogih komada hardvera i softvera koje danas svakodnevno upotrebljavamo.

Zbog offshoringa su, primjerice, premoć u konkurentnosti na globalnoj skali uspjeli izgraditi i Nike, Apple i brojni automobilski divovi. No čak i da nije bilo pandemije COVID-19, a onda i rata u Ukrajini, efekti globalizacije doveli bi do preslagivanja u lancima vrijednosti, koji su zbog toga samo ubrzani i za koje se danas, od stupanja Donalda Trumpa na dužnost predsjednika SAD-a, čini da su se ubacili u petu brzinu.

Prva alternativa – nearshoring

Kao prva alternativa offshoringu nametnuo se nearshoring. Suprotno od svog starijeg brata, nearshoring podrazumijeva premještanje poslovnih procesa iz udaljenih u bliže države, najčešće na istom kontinentu ili još bolje u istoj regiji. Prednosti su mu lako prepoznatljive. Približavanjem proizvodnje robe ili uslužnih procesa skraćuje se lanac opskrbe i vrijeme isporuke, a onda se smanjuju i logistički troškovi, a lakša komunikacija i nadzor omogućuju veću kontrolu nad procesima i njihovu veću transparentnost. Tako se povećava fleksibilnost i smanjuje rizik da će nepredviđeni globalni šok utjecati na stabilnost poslovanja poduzetnika.

Na američkom kontinentu Meksiko i Kostarika primjeri su zemalja koje su uspješno iskoristile trend nearshoringa, a u Europi im je pandan regija središnje i istočne Europe, u kojoj trenutačno u privlačenju takvih investicija prednjače Poljska, Češka, Slovačka i Mađarska. Samo za primjer –​ Lenovo je prije tri godine otvorio prvu europsku proizvodnu tvornicu pokraj Budimpešte, BMW će proširiti kapacitete tvornice baterija u Debrecenu i najavio je ulaganje u tvornicu električnih vozila u Mađarskoj, a Amazon i DHL grade ili će graditi logističko-distribucijske centre u Poljskoj, Češkoj i Slovačkoj.

U Sjevernoj Americi, prema Bloombergovim podacima, gotovo 80 posto biznisa istražuje opcije nearshoringa. Kako i ne bi kad i najveći među njima nude primjer. Najbolji primjer konkretne investicije tog tipa je Teslin Gigafactory, koji će stajati oko 15 milijardi dolara, a čija je gradnja započela 2023. i bit će dovršena 2026. godine. Skala tog ulaganja nezamisliva je za naše poimanje gospodarstva, a osim što potpada pod kategoriju nearshoringa zbog geografske blizine, također se može svrstati i u sličan, ali uži pojam friendshoringa.

Bijeg u prijateljsko okružje

Razlika je u tome što friendshoring podrazumijeva naglasak na prebacivanje proizvodnje u zemlje koje dijele političke vrijednosti. Zajednički strateški interesi i stabilni odnosi domicilne zemlje poduzetnika sa zemljom u koju se proizvodnja seli smatraju se garancijom manje izloženosti geopolitičkim rizicima, trgovinskim ratovima i političkim ucjenama. Riječ je o sve snažnijem trendu koji nije uvjetovan isključivo blizinom države u koju se proizvodnja seli, no taj kriterij je ionako poželjan, a geografska blizina nerijetko označava i političku bliskost. Stoga nije neobično što ta vrsta investicija postaje sve važnija na području zapadnog Balkana, odnosno u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji, kamo dolaze investitori iz svih dijelova zapadnog svijeta i tako i sami jačaju gospodarsku integraciju regije, iskazuju povjerenje u buduću političku stabilnost regije i ubrzavaju europske integracije. Naravno, na tim prostorima hrvatski su ulagači odavno snažno prisutni.

Primjerice, Atlantic Grupa lani je u Srbiji preuzela Strauss Adriatic, čime je paleti brendova Grand kafa i Bar caffe pridružila još dva snažna lokalna brenda kave, a također je izgradila novu proizvodnju liniju za Smoki i ukupno uložila 55 milijuna eura. Proizvodnju ima i u Bosni i Hercegovini te Sjevernoj Makedoniji, gdje je prije dvije godine otvorila i logističko-distributivni centar. A premda je Podravka prošlih nekoliko godina bila potpuno fokusirana na vrijedne investicije u Hrvatskoj, ipak nije dopustila da biznisi u regiji ostanu samo na razini nesmetanog poslovanja. Potkraj 2024. godine pokrenula je projekt otkupa i uvoza poljoprivrednih proizvoda od hrvatskih proizvođača iz Vojvodine, poput Voćko zadruge iz Tavankuta, te je tako u 2024. otkupila oko 300 tona paprika i 100 tona šljiva za preradu i plasman u regiji. Domaće se tvrtke koriste i razvojem infrastrukture u susjedstvu za poslovnu suradnju. Dalekovod će u blizini Tirane graditi novu transformatorsku stanicu, a Končar je kontinuirano uključen u modernizaciju i širenje elektroenergetske mreže u cijeloj regiji. Friendshoring i nearshoring pokazuju se ne samo kao trend, nego kao prave prilike otvorene u sadašnjem trenutku i zato treba dobro odvagati kako ih najbolje iskoristiti.

Strategija China Plus One

No, za one koji gledaju kako poslovanje iz Kine prebaciti na neko drugo mjesto, nije sve samo u zemljopisnom i političkom približavanju. Ima i drugih rješenja, a cijena sigurnosti koja se u njima plaća su povećani administrativni troškovi i složenije upravljanje procesima.

Možda je najintuitivnija strategija China Plus One. U tom modelu velike tvrtke svoju kinesku proizvodnju osiguravaju oslanjanjem na proizvodnju na alternativnoj lokaciji koja ima slične ekonomske uvjete. Apple je tako uložio u proizvodnju ne samo u + 1, nego u + 2 lokacije, Indiju i Vijetnam, i planira u skoroj budućnosti povećavati kapacitete novih linija. Među globalnim gigantima koji su usmjerili svoje proizvodne investicije u Vijetnam su i Samsung, Nike, Adidas i Intel. Dakle, Vijetnam je sposoban proizvoditi sve složenije tehnološke produkte pa čak i čipove, kao što nas je na to prije nekoliko mjeseci upozorio Boris Popović iz Alarm automatike.

China Plus One je, de facto, jedan specifičan oblik de-riskinga – holističkog pristupa rizicima poslovanja koji kombinacijom geografske diverzifikacije, tehnologije i financijskih instrumenata smanjuje izloženost rizicima poslovanja. Općenito, taj model strategije potpada pod multisourcing, odnosno diverzificiranje dobavljača ili proizvodnih kapaciteta kojima se za iste komponente, sirovine ili usluge traži više dobavljača ili proizvodnih lokacija i tako smanjuje ovisnost o jednom izvoru te rizik od šokova i poremećaja. Recimo, od šoka u opskrbi suncokretovim uljem nastalim nakon agresije na Ukrajinu, proizvođači su se morali brže-bolje prebaciti na nabavna tržišta Turske i Argentine, a možda bi bilo korisno da su prije uspostavili dugoročniju suradnju.

Komplementarni alati

Sve u svemu, nearshoring, offshoring, friendshoring, multisourcing nisu međusobno isključivi, nego bi trebali biti komplementarni alati u de-risking strategiji uspješnoga modernog poduzetnika koji stremi poslovanju na globalnoj ili barem kontinentalnoj sceni. Osim diverzifikacije proizvodnih ili dobavnih lokacija, svakako je mudro razmotriti i integraciju tehnoloških mogućnosti u de-risking strategije, poput analize rizika pomoću umjetne inteligencije, praćenja isporuka IoT uređajima ili simulacije lanaca opskrbe digitalnim blizancima. Pitanje je jedino je li za skalu vašeg poslovanja de-risking luksuz ili nužnost. Uvozno-izvozne tvrtke navikle su da je najjeftiniji dobavljač zlata vrijedan. No, svijet je već duboko zakoračio u doba u kojem je promjena postala konstanta, pa se vrijedi prilagoditi na vrijeme. Da ne bi bilo: nismo znali, nismo pazili.