U javnom prostoru prisutan je mit da je Hrvatska pri vrhu EU ljestvice po udjelu ugovora o radu na određeno vrijeme s navodnim udjelom takvih ugovora na razini od 20 do 25 posto. Opasno je kad se ovakav mit pojavljuje u strategijama države bez provjere činjenica, stoji u ovotjednoj analizi HUP Fokus tjedna koju potpisuje glavni ekonomist Hrvatske udruge poslodavaca Hrvoje Stojić.
Činjenice, a to su podaci Eurostata, pokazuju kako je u 2021. godini udio ugovora o radu na određeno vrijeme iznosio 11,8 posto u dobnoj grupi od 15 do 64 godina, što je ispod prosjeka EU od 12,1 posto.
Na kraju rujna 2022., Hrvatska je neznatno preskočila prosjek EU (14,6 posto prema 13,9 posto), što opet, kaže Stojić, ruši tezu da je Hrvatska europski rekorder po ugovorima na određeno. Nadalje, oba relevantna izvora (Eurostat, HZMO) pokazuju trend smanjenja ovih ugovora od 2016. godine do danas.
U raspravi o ugovorima na određeno vrijeme treba, ističe Stojić, u obzir uzeti i specifičnosti domaćeg tržišta:
1. Zbog sezonalnosti hrvatske ekonomije, visokog udjela turizma (19 posto BDP-a) i trgovine (24 posto BDV-a) te potrebe za obavljanjem poslova privremene naravi, u sezoni broj ugovora na određeno poraste za 18 posto;
2. Dio poduzeća, u pravilu manji poslodavci suočeni s brojnim administrativnim opterećenjima, kasne s unošenjem izmjena u obrascima za prijavu radnih odnosa prilikom prijelaza ugovori o radu s određeno na neodređeno vrijeme, na što ukazuje HZMO;
3. Povećani priljev stranih radnika s dozvolama za boravak i rad na godinu dana povećava praksu sklapanja ugovora na određeno.
Broj ugovora na određeno vrijeme nije pokazatelj uspješnosti
Na kraju ostaje upitno je li broj ugovora o radu na određeno vrijeme kvalitativni pokazatelj uspješnosti pojedine ekonomije. Naime, najslabije razvijene članice EU, Bugarska i Rumunjska su među pet država s najmanjim udjelom takvih ugovora, dok puno razvijenije članice kao što su Nizozemska, Francuska, Italija i Švedska imaju veći udio ugovora na određeno od Hrvatske.
S obzirom na službeno proklamirani cilj smanjenja udjela ugovora na određeno za jedan postotni pod do polovice 2026. u odnosu na 2019. (izvor: NPOO-u) te već ostvareni pad udjela za četiri postotna boda od 2019. do 2021., nije li zapravo već ostvaren puno snažniji kvalitativni pomak u odnosu na plan?
Stoga, nije jasno na temelju kojih kriterija, država opravdava nedavne izmjene instituta ugovora o radu na određeno vrijeme u Zakonu o radu koje, između ostalog, uključuju ograničavanje ugovora na određeno na najviše tri uzastopna ugovora, zaključuje Stojić.