Neizvjesnost također ovisi o odmazdi EU-a, prilagodbama tečaja i učincima na povjerenje potrošača
Pred nama je opet jedan od onih tjedana u kojem će biti podosta raznih izvještaja koji mogu dosta utjecati na trenutno i buduće kretanje burzovnih roba. Štoviše, rijetkost je vidjeti toliko fundamentalnih, vladinih i makroekonomskih katalizatora upakiranih u jedan tjedan, stoga pripremite se za potencijalno dosta volatilan tjedan. Tu je i konstanta svih konstanti zadnje tri godine – geopolitika i sve ono što se na nju nadovezuje – Ukrajina i Rusija, Bliski Istok, a po novom i Grenland, dok u drugom redu ʺčekajuʺ Tajvan i Kina. U svemu tome treba znati plivati i prepoznati onaj faktor na koji će tržišta najviše reagirati.
Trump i nove carine, podnaslov je novog tjedna. Vidjet ćemo tko sve i što sve će biti na tapeti ovaj tjedan i što će se sve od ranije najavljenog implementirati. I povratno pitanje, tko će sve od pogođenih zemalja implementirati protumjere, u kojem obliku i za koje američke robe? Srijeda je taj dan kada ćemo sve saznati. Prema UBS-u, američke carine od 10 posto mogle bi smanjiti rast BDP-a eurozone od 0,1 do 0,3 postotna boda tijekom godine dana, dok bi carine od 25 posto mogle smanjiti BDP od 0,3 do 0,7 postotnih bodova.
Neizvjesnost također ovisi o odmazdi EU-a, prilagodbama tečaja i učincima na povjerenje potrošača. Koji je Trumpov cilj? Špekulira se da, budući da SAD ostatku svijeta osigurava sigurnost i pristup američkim tržištima i potrošačima, u zamjenu želi devalvaciju dolara u usporedbi s drugim važnim valutama, kako bi svoj izvoz učinio konkurentnijim; ponovno pokretanje i širenje svog proizvodnog sektora i transformaciju trenutnog duga, koji drže strane zemlje i grupe, u nove obveznice s dospijećem od sto godina. Trump također tom dodaje i rijetke minerale i metale iz Ukrajine, Grenlanda, Kanade i još mnogo toga. Kako bi postigla te rezultate, Trumpova administracija namjerava upotrijebiti oružje i carine kako bi druge zemlje stavila pod pritisak i prisilila ih da potpišu sporazum. Smatra se da bi carine također povećale američku proizvodnju. Realno?
Najbolji kvartalni učinak zlata
Zlato je bilo glavni fokus financijskih i robnih tržišta posljednjih tjedana dok se nastavlja gurati prema novim cjenovnim vrhovima. Postoje različiti razlozi za kontinuirani rast zlata, a ulagači pažljivo prate njegovo kretanje. Savezni dug SAD-a premašit će rekordnu razinu duga ostvarenu nakon Drugog svjetskog rata do 2029. U 1940-ima, u kontekstu sličnom sadašnjem, svjedočili smo monetarnom resetiranju. Godine 1944. sporazum iz Bretton Woodsa preoblikovao je globalni monetarni sustav, pričvrstivši valute za dolar koji je bio vezan za zlato. U međuvremenu, cijene plemenitog metala nastavljaju brusiti rekorde. Nalazimo se na oko 3.140 dolara za uncu. Porast u prva tri mjeseca ove godine iznosio je 17 posto, što je najbolji tromjesečni učinak od 1986. Ugovor iz Bretton Woodsa također je uključivao srebro kao temeljnu imovinu dolara, poput zlata. Srebro je nedavno premašilo vrlo značajnu razinu (34 dolara za uncu) i sada, tehnički gledano, ima potencijalni porast od preko 40 posto.
Na svjetskim su tržištima cijene nafte porasle i treći tjedan zaredom. Malo, ali ipak je porast. Zapravo, ako pogledamo na razini mjeseca, na početku ožujka cijene nafte pale su na najniže razine u ovoj godini, no od tada su porasle više od šest posto. Ipak, i dalje je cijena barela na američkom tržištu ispod razine od 70 $/bbl, a u Europi nešto iznad 70 $/bbl. Ovakvo kretanje cijene nafte prije svega je posljedica sankcija koje po svijetu nameće SAD. Prvo je fokus bio na Iran, a sada je red došao na Venezuelu i uvođenje 25-postotne carine kupcima venezuelanske nafte i plina.
S obzirom da su odavno na snazi sankcije na rusku naftu, jasno je da će najnovija ograničenja smanjiti ponudu na svjetskom tržištu. No, značajniji rast cijena nafte sprječavaju strahovanja od usporavanja rasta gospodarstava, pa moguće i recesije, što bi oslabilo potražnju. Tržište strahuje da bi eskalacija carinskog rata mogla naštetiti međunarodnoj trgovini i rastu svjetskog gospodarstva. Upravo zbog toga, mnogi analitičari procjenjuju da će se cijene nafte u idućem razdoblju kretati u uskom rasponu jer se trgovci plaše da bi carinski rat mogao dovesti do jačanja inflacije i negativno utjecati na međunarodnu trgovinu i rast gospodarstava, a time i na potražnju za energentima.
Nagli pad pšenice
Terminske cijene europskog prirodnog plina, TTF kretale su se oko 40 €/MWh, fluktuirajući blizu najniže razine u tri tjedna, kako sezona grijanja završava, a trgovci se usredotočuju na skladištenje za sljedeću zimu. Iako bi blago vrijeme moglo dopustiti rano ubrizgavanje, zabrinutost tržišta i dalje postoji. Zahlađenje ove zime dovelo je do bržeg povlačenja, a budući da je skladište sada popunjeno oko 33 posto, pokušaji ponovnog punjenja nailaze na prepreke. Visoke ljetne cijene plina uklonile su uobičajeni poticaj za trgovce da skladište gorivo, povećavajući nesigurnost oko toga hoće li se stvaranje zaliha odvijati glatko ili će zahtijevati intervenciju. Neke države EU-a zalažu se za fleksibilnije ciljeve pohrane, što povećava nestabilnost tržišta. U međuvremenu, geopolitički rizici ostaju visoki, s Ukrajinom koja treba više uvoza nakon oštećenja infrastrukture i nema jasnih znakova obnove ruske opskrbe. Unatoč tim čimbenicima, europske cijene plina pale su za oko 18 posto u prvom kvartalu ove godine, ali su i dalje otprilike 50 posto više nego prije godinu dana i možda će morati ostati visoke kako bi privukle isporuke LNG-a i osigurale odgovarajuće skladištenje prije sljedeće zime.
Prošlog tjedna zabilježili smo nagli pad pšenice i, u manjoj mjeri, ali primjetan, kukuruza. Ova situacija utjecala je i na terminska i na fizička tržišta. Strahovi od unakrsnih carina i sveukupno dobra izvedba žetve, deprimirali su sva podrijetla ove dvije žitarice. Na CBOT-u, terminska cijena pšenice prošli je tjedan pala 5,4 posto, a kukuruza 2,4 posto. Dosta važan tjedan pred nama je za agri tržišta, jer nas očekuje izvještaj o zalihama u SAD-u i još važnije, o planiranim sjetvnim površinama za novu sezonu za najvažnije kulture kao što su kukuruz, soja, jara pšenica i pamuk. Ova su izvješća povijesno imala neka golema iznenađenja i često određuju smjer cijenama u ljetnim mjesecima.
Europska komisija procjenjuje žetvu 2025.: meka pšenice na 127 milijuna tona (osam milijuna tona više nego 2024.), durum pšenice na osam milijuna tona (800 tisuća tona više nego 2024.), ječma na 52 milijuna tona (2,8 milijuna tona više nego 2024.) i kukuruza na 65 milijuna tona (5,6 milijuna tona više nego 2024.). Što se tiče fondova, ukupno su short 24,1 milijuna tona roba. Međutim, ako se pogleda po važnijim robama, onda su long kukuruz (16,9 milijun tona), a short na pšenici CBOT (17,7 milijun tona), na pšenici MATIF (10,8 milijuna tona) i na soji (6,2 milijuna tona).
Ugljen i dalje najveći izvor električne energije
Danas nešto sitno preko 60 posto svjetske proizvodnje električne energije dolazi iz fosilnih goriva, a ostatak iz obnovljivih izvora energije. Pojedinačno gledano, najviše se električne energije i dalje dobiva iz ugljena (35,4 posto), zatim iz prirodnog plina (22,6 posto), iz hidroelektrana (14,2 posto), iz nuklearnih elektrana (9,1 posto), iz vjetra (7,8 posto), iz solara (5,5 posto), iz bioenergije (2,3 posto) i iz ostalih izvora (3,1 posto). Zanimljivo kako je uz sve napore koji se globalno ulažu, kod nas već zaboravljeni ugljen i dalje glavni izvor električne energije na svijetu. Trump je rekao da će SAD ponovno otvoriti rudnike ugljena kako bi povećali proizvodnju energije, jer će nove tehnologije smanjiti zagađenje. U Europi, Njemačka je 2024. nakon samo šest godina operativnog rada (2015. – 2021.) srušila svoju najmoderniju elektranu na ugljen. Tvornica Moorburg u Hamburgu koštala je 3 milijarde eura i proizvodila je 1.654 MW, što je dovoljno za napajanje cijelog grada. Netko očito griješi u strategiji.
Terminske cijene bakra pale su ispod 5,10 $/lbs, povlačeći se s rekordnih visina postignutih prošlog tjedna dok su trgovci bilježili dobit dok su čekali novosti o potencijalnim američkim carinama. Metal je porastao na najvišu razinu svih vremena nakon izvješća da predsjednik SAD-a Donald Trump planira uvesti carine na uvoz bakra u roku od nekoliko tjedana, značajno ubrzavajući prvobitni rok. Ovakav razvoj događaja izazvao je porast uvoza bakra u SAD, s nedavnim isporukama od ukupno 500 tisuća tona, što daleko premašuje uobičajeni mjesečni prosjek od 70-ak tisuća tona. Trgovci su požurili osigurati opskrbu prije uvođenja carina. Povećana potražnja u SAD-u također je smanjila ponudu na ključnim tržištima, posebno u Aziji. Osim toga, američke tvrtke istražuju alternativne izvore, posebice iz Južne Amerike, kako bi ublažile utjecaj očekivanih carina.
Ako ste se ikada zapitali tko je najveći globalni proizvođač bakra u svijetu, to je Čile, s proizvodnjom od pet milijuna tona godišnje. Drugi najveći je Peru, 2,6 milijuna tona godišnjom proizvodnjom, a ‘top 3‘ zatvara DR Kongo s 2,5 milijuna tona godišnjom proizvodnjom. S proizvodnjom većom od milijun tona godišnje tu su još Kina i SAD. Svi ostale proizvode manje. To su redom Rusija, Indonezija, Australija, Zambija i top 10 zavara Meksiko s proizvodnjom od 750 tisuća tona godišnje (zatim slijede još Brazil, Kazahstan, Kanada, Mongolia, Poljska…).