Položaj žena u Hrvatskoj ovih dana smješten je između Kraševe provokativne kampanje za kekse 'Domaćica' i bitke Mirele Čavajde za prekid trudnoće jer je njezinu plodu dijagnosticiran maligni tumor. Drugi slučaj podsjetio je na neke apsurde hrvatskoga zdravstva: bolnica Sveti Duh – sa 570 kreveta, 120 ambulanti i dijagnostičkih službi, koja je uključena u hitno i redovito zbrinjavanje oko trećine zagrebačkih stanovnika – nema psihologa!?
Sad je nova garnitura na čelu jedine bolnice kojom upravlja Grad Zagreb shvatila da je to nedostatak pa će nastojati 'u najkraćem mogućem roku' pokrenuti zapošljavanje psihologa. Mogli bi za početak prekvalificirati ginekologe u psihologe. Ionako svi – ali baš svi – bolnički ginekolozi pate od 'priziva savjesti', zbog čega se na Svetome Duhu uopće ne izvode zahvati prekida trudnoće.
Prisjetimo se: taj institut nekad su upotrebljavali mladići koji su odbijali služiti vojsku, najčešće uz obrazloženje da ne žele nositi oružje i pucati, od Jehovinih svjedoka do političkih aktivista. Najpoznatiji slučaj bio je onaj Muhammada Alija, koji je odbio služiti američku vojsku u Vijetnamskom ratu. Osuđen je na pet godina zatvora, na kraju nije odslužio kaznu, ali oduzeta mu je titula svjetskoga boksačkog prvaka.
A sve je, zapravo, zakuhao Sofoklo, koji je cijelu tragediju zavrtio oko priziva savjesti. Kći kralja Edipa Antigona, naime, odbija poštovati svjetovni zakon koji joj zabranjuje da pokopa braću poginulu u pobuni protiv vlastitoga kralja. Osjeća da je božanski zakon koji joj nalaže da pokopa najbliže srodnike obvezuje jače od državne zabrane.
No 'doktorica Antigona' niti je šest godina studirala medicinu niti je nakon toga specijalizirala ginekologiju, e da bi tek nakon pustih godina učenja shvatila da pati od 'priziva savjesti', pa ne može obavljati pobačaje. Osim liječnika (i medicinskih sestara), priziv savjesti vrijedi i za – zubare – makar oni to, koliko je poznato, ne upotrebljavaju, a nitko ne zna o čemu je tu zapravo riječ. Hrvatski Ustav dopušta priziv savjesti u vojsci, ali i to je bedastoća jer je u međuvremenu vojska profesionalizirana pa onaj tko ne želi pucati iz puške – ne mora.
Ginekolog s 'prizivom savjesti' kojem vjera, lijenost ili politička računica priječe da prekida trudnoću podsjeća me na nogometaša koji ne podnosi kontakt s loptom, novinara koji odbija pisati vijesti, blagajnicu koja ne želi brojiti novac, kemičara koji zazire od retorte, električara koji se plaši 220 volta… Hm, i još jedna zanimljivost za kraj: kako priziv savjesti vrijedi samo za prvu smjenu na Svetom Duhu i u drugim bolnicama u sustavu javnog zdravstva, a ne i za popodnevni ginekološki fuš u privatnim klinikama? To ni Sofoklo ne bi mogao pretvoriti u tragediju.