‘;
Glavnina ovogodišnje turističke sezone već je prošla, a ovdašnji hotelijeri još nisu dobili odgovor na pitanje koji čekaju već četiri godine, o kojem im možda ovisi i opstanak poslovanja. Riječ je o novom modelu zakupa turističkog zemljišta kojim je ukinut dosadašnji koncesijski model davanja zemljišta na kojem su sagrađeni hoteli i kampovi. Iz perspektive hotelijera, najveći je problem u jediničnoj cijeni zakupa u novoj Uredbi o turističkom zemljištu. Država je predložila da u jadranskim županijama te Gradu Zagrebu godišnji iznos zakupnine bude između 1,50 i tri eura po metru kvadratnom zemljišta. Drugim riječima, cijena zakupa porasla bi više od pet puta.
U Hrvatskoj udruzi turizma (HUT) lani su izračunali da bi maksimalna zakupnina prema rezultatima poslovanja iz 2019. predstavljala trošak od 26 posto prosječne bruto dobiti turističkog sektora, a za gotovo polovinu društava i više od 30 posto njihove bruto dobiti. HUT je stoga u javnoj raspravi predložio zakupninu između 0,75 i jednog eura po kvadratu. No je li njegov prijedlog prihvaćen, još nema potvrde. To je samo zadnji u nizu primjera kako se model koncesija i zakupa nerijetko nalazi između čekića u obliku želje države da poveća svoje prihode i nakovnja poduzetnika kojima koncesije često predstavljaju veliku glavobolju u poslovnim planovima. To posebno važi za postojeće koncesionare u pojedinim područjima, koji se nerijetko pribojavaju da će posao u koji su godinama ulagali istekom koncesije pripasti konkurentima koji će uživati plodove njihova višegodišnjeg ulaganja.
Nedoumice i pravna nesigurnost
Tko želi doznati komu su sve dodijeljene koncesije, može zaviriti u javno dostupni Registar koncesija, no podatke o zaradi države prema toj osnovi pruža Izvješće o provedenoj politici koncesija koje resorno ministarstvo jednom na godinu podnosi Vladi. Zadnje dostupno izvješće datira iz studenoga 2022. godine, jer izvješće za prošlu godinu Vlada još nije usvojila. U tom izvješću iznesena je i ocjena aktualne zakonske regulative koja je stupila na snagu 2017. godine, a izmijenjena je i dopunjena prije četiri godine. S odmakom od pet godina, Ministarstvo procjenjuje kako ‘posebni (sektorski zakoni) u velikoj mjeri nisu na najadekvatniji način propisali specifičnosti svojih područja koncesioniranja te detaljno propisali obveze i postupke koje moraju provoditi davatelji koncesija te davateljima koncesija ostaju pravne praznine koje usporavaju postupke davanja koncesija, dovode davatelje koncesija do nedoumica te u konačnici do pravne nesigurnosti‘.
Prema preliminarnim podacima koje smo dobili od Ministarstva financija, u Registru koncesija posljednjeg dana prošle godine bilo je aktivno 4770 ugovora, odnosno 7,5 posto više nego potkraj 2022. godine. Novih sklopljenih ugovora bilo je oko 680, objavljeno je dvjestotinjak novih obavijesti o namjeri davanja koncesija, a oko 40 koncesija dodijeljeno je na zahtjev. Time je ujedno zaustavljen višegodišnji pad broja koncesijskih ugovora s obzirom na to da je 2017. Registar brojao 9521 ugovor. Trend smanjenja Ministarstvo financija objašnjavalo je promjenom zakonskih okvira, pri čemu zakonodavac određuje područje primjene instituta koncesija.
Koliko država zarađuje na koncesijama, a koliko lokalna samouprava otkrijte u temi broja novog tiskanog i digitalnog izdanja Lidera.