Ciničnu i izlizanu frazu ‘neka država radi svoj posao‘ treba uozbiljiti, aktualizirati i operacionalizirati: neka tržišni inspektori napokon rade svoj posao, i svakodnevno provjeravaju i objavljuju cijene; kao što su nekad raduili novinari
Nekada davno Večernji list imao je u Zagrebu rubriku ‘Košarica cijena‘. Uvedena je još u osamdesetim godinama prošlog stoljeća, a obnovljena je u novim okolnostima negdje sredinom devedesetih.
Objavljivana je petkom, uoči velikog tjednog šopinga. Iz tjedna u tjedan uspoređivale su se cijene 40-ak osnovnih proizvoda široke potrošnje u najvećim trgovačkim lancima. Trgovcima se to baš i nije sviđalo. Nisu željeli dostavljati popise cijena. A kad su novinari sami krenuli u inspekciju, poslovođe nekih lanaca proganjali bi sumnjive kupce koji bi zapisivali cijene u novinarski blok. Pa su novinari prešli na diktafone. Kako god, podaci su svaki tjedan prikupljeni.
Za svaki artikl naznačeno je gdje je najskuplji, a gdje je najjeftiniji, a na kraju je zbrojeno koji je ukupni trošak u kojem trovačkom lancu za takvu, Večernjakovu ‘košaricu‘.
Rubrika je postala izuzetno popularna, i postala je pravi gradski vodič za subotnju kupovinu – od generalnog iznosa, do pojedinih, najpovoljnijih artikala. To su shvatili i trgovci.
Neko vrijeme jedan lanac uspio je doskočiti novinarima, pa bi uoči petka, u srijedu ili četvrtak, ciljano snizio cijene nekih od artikala iz Večernjakove košarice. Pa bi uobičajeno najskuplji lanac bio prikazan kao najjeftiniji. Čitatelji su se počeli žaliti da podaci iz košarice – detektirani u četvrtak, a objavljeni u petak - ne odgovaraju stanju na policama u subotu.
U toj beskrajnoj trgovačkoj igri skrivača s javnošću, novinari su tada odlučili da svaki tjedan biraju drugi korpus proizvoda. Jedan tjedan uspoređivali smo cijene staklenki pekmeza od 800 grama, a sljedeći one od 400 grama; jedan tjedan u košarici je bio pekmez od marelice, drugi tjedan od šljive, treći tjedan od višnje…
Tako je izgubljena ‘inflacijska‘ usporedba, ali je nova ‘plutajuća‘ košarica ostala najbolji putokaz za tjedni šoping.
Ova rubrika u međuvremenu se izgubila, a te priče sjetio sam se povodom aktualne košarice sa 80 proizvoda, za koje Vlada traži dostavljanje cijena u dvotjednom ritmu. Dakle, sad država dekretom traži od trgovaca ono što su novinari nekad sami pronalazili.
Trgovci opet neraspoloženi
Trgovci su opet većinom neraspoloženi u otkrivanju svojih cjenika (osim u lecima s proizvodima koji su na posebnim akcijama), ali će opet pronaći način kako doskočiti. Možemo biti sigurni da će cijene u trgovinama biti najjeftinije u dva navrata – 15. u mjesecu i zadnjeg dana u mjesecu, jer su to datumi propisani za izvještavanje.
Kad to čitam, pitam se što uopće radi Andrija Mikulić sa svojom ekipom. Izlet tisuću inspektora u dućane (zašto je na meti samo deset najvećih lanaca?), i uzimanje tih 80 cijena (a zašto ne i više?), trebao bi biti redovni posao tržišnih inspektora, i to ne samo u trgovinama nego i u svim uslužnim djelatnostima, od ugostiteljstva i turizma do telekomunikacija.
Inače, Ministarstvo gospodarstva na svojim stranicama prati kretanja cijena roba i usluga u Hrvatskoj u suradnji sa DZS-om, ali ne spušta se na razinu pojedinih trgovaca, nego se detaljno bavi samo izdvojenim proizvodima; zasad su stali na studenome, a osvježit će se kad statističari objave novi mjesečni izvještaj za prosinac.
I udruge potrošača pratile su cijene, prvenstveno isticanje u dvjema valutama, najčešće pod egidom tajnih kupaca. No, tekućih informacija, poput nekadašnje Večernjakove košarice, danas nema, iako postoje znatno naprednije mogućnosti za realizaciju, pa i na dnevnoj bazi, skoro pa u realnom vremenu.
A državna intervencija? Pa, kad bi inspektori objavljivali sve usporedne cijene, ne bismo zamrzavanje ni trebali. Kupci bi s takvim priručnikom sigurno išli tamo gdje im je najpovoljnije, a i trgovci bi se brzo prilagodili; nitko ne želi imati stigmu najskupljeg.