U Hrvatskoj sve moguće događaje nastojimo ubrojiti u povijesne. Tako je i proračun za sljedeću godinu, koji je Plenkovićeva ekipa sa svoje sjednice u ponedjeljak poslala u saborsku proceduru – prvi u eurima. Doduše, financijski planovi izvanproračunskih korisnika predstavljeni su samo u kunama. U oba slučaja Vlada je na neki način prekršila svoj propis o dvojnom isticanju kunskih i eurskih vrijednosti. Međutim, što vrijedi za cijene trgovaca i ugostitelja, ne vrijedi i za Vladin proračun.
U kunama ili u eurima, proračun za 2023. ne donosi samo sektorsku podjelu novca među ministrima nego i prve ozbiljne projekcije o tome kako ćemo živjeti u 2023. Da nema ratne i energetske prijetnje, ulazak u eurozonu i šengensko područje trebali bi biti okidači za ubrzani razvoj. No, globalno, tu smo gdje smo, s planiranim mršavim ‘rastom‘ od 0,7 posto, koji je zapravo stagnacija.
Nije utjeha što većina država EU planira još manji rast BDP-a, pa i pad. Naprotiv, upravo objavljen podatak o smanjenju narudžbi u Njemačkoj i drugim ključnim partnerima zasigurno će se preliti u određenoj mjeri i na Hrvatsku – od izvoznika, preko svih kompanija koje imaju matice u državama koje su nam glavni partneri, do turističkog sektora, koji bi također dogodine mogao osjetiti recesijske vjetrove s glavnih tržišta.
Ipak, planeri su hrabro napuhali rashode proračuna na dodatnih devet posto u odnosu na ovogodišnji plan. Samo sporazum sa sindikatima o povećanju plaća odnijet će dogodine 291 milijun eura. S druge strane, optimizam se zasniva upravo na povećanoj državnoj potrošnji te na investicijama, odnosno na priljevu novca iz inozemstva, ponajprije iz nikad izdašnijih fondova EU. Bruxelles bi dogodine trebao isplatiti trećinu više novca nego što je to planirano za ovu godinu, a čak 70-ak posto više nego što je realizirano lani. Međutim, upravo je ovogodišnji rebalans pokazao tekući podbačaj u toj kategoriji od 5,3 milijarde kuna (oko 700 milijuna eura).
Dio analitičara upozorava da je i predviđenih 0,7 posto rasta u 2023. preoptimistično. No nakon te ‘prijelazne godine‘ – kako ju je nazvao premijer Plenković – najavio je planiranje višeg rasta: 2,7 posto u 2024. i 2,6 posto u 2025. To je zapravo povratak u realnost puževe brzine. Nakon dramatičnog pada u pandemiji, ekscesno visokog rasta u prošloj i ovoj godini te stagnacijske 2023. država i ne pokazuje ambicije za ozbiljniji iskorak u rast veći od tri posto. Logično. Lova iz Bruxellesa imat će vrhunac sljedeće godine, a projekti koje ostavlja uvelike su okrenuti državnom i javnom sektoru, s malim multiplikativnim efektom, koji se osim toga vraća tek na dulji rok. A što će tek biti kad europski fondovi presuše, bolje je i ne predviđati.
Od ostalih bitnih podataka važnih za planiranje država predviđa da će se inflacija s ovogodišnjih projiciranih 10,4 posto u 2023. prepoloviti na 5,7 posto, a zatim spustiti na 2,5 odnosno 2,3 posto. Stopa nezaposlenosti trebala bi ostati na ovogodišnjoj razini pod utjecajem manjka radne snage, ali bi zbog uvoza radnika broj zaposlenih trebao ipak malo rasti.
Manjak općega državnog proračuna u 2023. iznosit će 1,7 milijardi eura ili 2,4 posto BDP-a, a kad se u jednadžbu uključe izvanproračunski korisnici te županije, gradovi i općine, to je 1,4 posto BDP-a.
U ovom proračunu nema najavljenog poreza na ekstraprofit, koji bi mogao lupiti po džepu ne samo energetski sektor (što je bila intencija EU). Prema dosad poznatim naznakama, planira se oporezovati sve tvrtke s prihodom većim od 300 milijuna kuna koje će ove godine iskazati dobit 20 posto veću od svoga višegodišnjeg prosjeka. Zasad je naplata poreza na dobit planirana s iznosom od 1,66 milijardi eura, ali to je samo pet posto više nego za ovu godinu, pa je očito da te stavke nema u proračunu. A već je sad jasno da će ukupna dobit iskazana u ovoj godini biti manja od prošlogodišnje. Višak prihoda može se, naime, i potrošiti, a kreativni računovođe znaju i kako se to radi.
Na kraju, svaki proračun ujedno je i test rejtinga za svakog ministra. Financministar Marko Filipović – kojem je ovo prvi proračun – vješto je prihode najviše smanjio svome resoru. To je zasigurno bio dobar argument u međuresornoj raspravi. Zdravstvo je sljedeći gubitnik, ali teško je ovako ad hoc procijeniti je li to zbog završetka pandemije, najavljene reforme ili zbog ministrova rejtinga.
Sudeći prema novcu koji su dobila njihova ministarstva, kao da je slagalica uzela u obzir rodnu pozitivnu diskriminaciju – tri od četiri resora s najvećim rastom proračunskih prihoda vode ministrice. Jedino se poljoprivreda zagubila negdje na resorskom dnu. Pa, ako udvostručenje prihoda u resoru koji se brine za fondove EU ne čudi, iznenađuje što je Ministarstvu turizma i sporta namijenjeno gotovo 70 posto više novca. Već sam se uplašio da je tu uračunan trošak nagrada za zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu u Katru koje počinje u nedjelju, ali onda sam otkrio da je riječ o sredstvima namijenjenim poticaju razvoja turizma. Za to će se potrošiti 91 milijun eura proračunskog novca, triput više nego ove godine.