EPP protiv von der Leyen: Tko to tamo vlada u Bruxellesu?

Europska komisija drznula se u novome višegodišnjem financijskom okviru, proračunu EU-a za sljedeće sedmogodišnje razdoblje, predložiti smanjenje izdvajanja za poljoprivredu. Ne odustaje se od Zajedničke poljoprivredne politike, ali umjesto krava i svinja, kukuruza i soje, Komisiji su draži oblaci, čipovi i jednorozi, pa će u tom smjeru usmjeriti i subvencije.

No, sasvim očekivano, poljoprivrednici diljem Europske unije shvatili su što ih čeka i pobunili se. Glasno! Traktori su ponovno blokirali ulice europskih metropola, od Pariza do Varšave, a iz kabina se nije orila nikakva 'Oda radosti', već prijetnje da će cijeli kontinent biti gladan i da se takvom odlukom ugrožava najranijiviji sektor, presudan za samoodrživost cijeloga kontinenta.

I dok su europski birokrati neokrznuti zaobilazili bijesne poljoprivrednike, litre prolivenog mlijeka i traktore pred Komisijom, dogodio se politički obrat dostojan balkanske sapunice. Europska pučka stranka (EPP), najbrojnija, najdiscipliniranija, najproeuropskija skupina u Parlamentu, k tome stranka predsjednice Komisije Ursule von der Leyen, objavila je da neće poduprijeti prijedlog Europske komisije.

Drugim riječima: stranka neće glasati za vlastitu šeficu! Paradoks je potpun: najveća stranka u Europskom parlamentu sada pokušava izgledati kao oporba vlastitoj politici. Da se to dogodi u Hrvatskoj, bilo bi to kao da Plenkovićeva vlada predloži neki zakon, a HDZ kaže: 'Hvala premijeru na trudu, ali ovoga puta glasat ćemo prema savjesti.'

U Bruxellesu, međutim, nitko ne trepne. Politička logika ondje se odavno pretvorila u kubizam: iz svakoga kuta izgleda drukčije i nitko više ne zna što zapravo gleda, a ni kako bi ta logika zapravo trebala izgledati. U Bruxellesu se to zove 'unutarnja demokracija', ali u stvarnosti izgleda kao obiteljska svađa oko toga tko je glavni obiteljski kuhar. Svi znaju da je baka anektirala kuhinju i, premda i ostali dobro kuhaju, štednjaku se nitko osim nje ne želi približiti iako su joj jela gotovo nejestiva.

Politički gledano, taj obrat otkriva koliko su institucije EU-a izgubile kontakt s vlastitom bazom, ali i koliko se boje vlastite sjene i radikalnih stranaka koje EPP-u, najbrojnijoj političkoj grupaciji u Europskom parlamentu, pušu za vrat. Mnogo više od socijalista, liberala i zelenih...

Ako Komisija ne povuče prijedlog, EPP vjerojatno će ga srušiti u Parlamentu. Zbog vlastite reputacije, ne toliko zbog Ursule, koja bi tako mogla postati prva šefica Komisije koja je izgubila vlastitu većinu zbog vlastitog prijedloga. U političkom smislu to je pandan tomu da HDZ sruši državni proračun jer se vlada Andreja Plenkovića u rebalansu proračuna drznula smanjiti rashode za branitelje. Takve se stvari, dakako, ne događaju u Hrvatskoj, ali Bruxelles, izgleda, ima smisla za humor.

S druge strane, to je možda i prava slika današnjeg EU-a: sustava koji se svađa sâm sa sobom, a pritom uvjerava sve oko sebe da je stabilan i da ima recept za paneuropsku konkurentnost i otpornost. U takvom sustavu jedni sanjaju o digitalnoj revoluciji, drugi o zelenoj tranziciji, treći samo samo o subvencijama za traktore, gnojivo i gorivo, a svi se zaklinju u zajedništvo, bar dok ne dođe račun. Jer u Bruxellesu, kao i u svakoj birokraciji, nitko nije protiv promjena. Sve dok ih ne mora platiti.