Malo je tko nakon dvije pandemijske godine mislio da može gore, ali, pokazala je ova godina, itekako može. Jednu rijetko viđenu histeriju zamijenila je druga, a kakva je kvaliteta odluka u stanju psihoze ne treba elaborirati. Ubrzo nakon početka ruske invazije na Ukrajinu postalo je jasno da će Zapad igrati na sudar ekonomija, uvjeren da će uspjeti relativno brzo izmoriti Rusiju sankcijama s obzirom na to da ima daleko moćniju ekonomiju.
No, sve je jasnije koliko su snaga ekonomije i njezina otpornost odvojeni pojmovi, kao i da su prve zapadne kalkulacije bile izrazito neozbiljne. Preliminarne procjene pokazivale su nastavak rasta gospodarstva EU, ali smanjenim tempom, u najgorem slučaju jedan posto manje. Tržišta se nisu složila. Već iznureni slomom opskrbnih lanaca i visokom inflacijom, SAD i EU su oštrim sankcijama pogoršali postojeće probleme i sada, postaje sve jasnije, improviziraju. Nabrzaka se pišu strategije smanjenja ovisnosti o ruskom plinu, pokušava se ekspresno vratiti iranske barele na tržište, leti se čak i u omraženu Venezuelu, interventno se otpušta 60 milijuna barela iz naftnih rezervi, predlaže privremeno otkazivanje zabrane uvoza nekih GMO žitarica iz obiju Amerika… Sve ukazuje na rješavanje problema u hodu i lošu računicu.
Zapadni potrošači, već iziritirani s prošle dvije godine, razmaženi su i naviknuti dobiti sve, kada žele i po prihvatljivoj cijeni. Rusi, s druge strane, u light izolaciji žive već dugo, spremniji su na oskudicu i svoju su ekonomiju donekle pripremili na kratkoročne šokove. Osim toga, bogata povijest sankcija jasno pokazuje njihovu neefikasnost u postizanju najvažnijeg cilja – promjene politike neke države ili rušenja režima iznutra (Kuba, Iran, Sjeverna Koreja…) – a dodatni problem je što, tvrdi nedavni tekst na Bloombergu, ove stihijski donošene sankcije nisu domišljene jer ne ostavljaju prostor ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu za uzmak. Jednostavnije, nisu jasni kriteriji za njihovo ublažavanje ili ukidanje, čime se eventualno rješenje čini još manje dohvatljivim.
Na povijesnim maksimumima
Cijene energenata i ključnih industrijskih inputa rastu dnevnim ritmom i ruše rekorde, prijevoznici su zbunjeni i prestaju isporuke čak i robe koja nije sankcionirana, time pojačavajući probleme u opskrbi, na svim tržištima vlada panika, kompanije se redom povlače iz Rusije, obustavlja se proizvodnja u nekim industrijama, javljaju se nestašice inputa... Samo eksplozija cijene barela nafte (oko 130 dolara u utorak uz mogućnost drastičnog rasta u lošem scenariju) mnoge čini nervoznima. Plin je u Europi u ponedjeljak dosegnuo 345 eura po megavat-satu, što je usporedivo s cijenom barela nafte od 600 dolara, da bi na kraju trgovanja pao na 190 eura, još uvijek rekord. Pšenica je bila blizu rekordnih 12,94 dolara po bušelu, nikal je u utorak otišao na više od sto tisuća dolara po toni (nakon čega je suspendirano trgovanje na London Metal Exchangeu), aluminij na oko 3500 dolara po toni itd.
Nadalje, zbog financijske blokade ostalo je mnogo nejasnoća za kompanije u pogledu naplate potraživanja, a upitno je i vraćanje ruskoga državnog duga. Anegdotalno zvuči vijest da je neimenovani vjerovnik Bloombergu ispričao da je odahnuo kada mu je Gazprom isplatio ratu duga u dolarima, a ne u rubljima usprkos Putinovim naredbama. Euro, druga najvažnija valuta na svijetu, pao je prema dolaru u prvom tjednu ožujka na najnižu razinu u gotovo dvije godine i sedam godina u odnosu na švicarski franak, jedno od omiljenih utočišta u krizama. Do 2. ožujka s europskih financijskih tržišta iscurilo je 6,7 milijardi dolara kapitala, što znači da su se preplašeni ulagači počeli povlačiti iz Europe. Volkswagen, Porsche i BMW morali su smanjiti ili djelomično obustaviti proizvodnju zbog nestašice proizvodnih inputa. Wall Street, koji je u početku 'kupovao dno' (jeftine vrijednosnice koje imaju potencijal porasti) i bio prilično miran, promijenio je stajalište i polako ga hvata panika. Kao i vojne analize stanja na ratištu, zapadne analize ekonomskih posljedica djeluju kao ekstrapoliranje želja preko stvarnosti.
Više o tome zašto se valja pripremiti za stagflaciju pročitajte u tiskanom i digitalnom izdanju Lidera