Piše: Robert Jurišić
Protekli tjedan, gotovo većina burzovnih roba zabilježila je pad cijena u odnosu na tjedan prije. Pritisak na cijene dolazio je prvenstveno iz optimizma vezano uz sukob u Ukrajini i mogućeg dogovora da se dozvoli izvoz žitarica i uljarica morskim putem iz Ukrajine. Osim toga, bliži se kraj kvartala i polugodišta. Financijske instutucije su pod pritiskom te žele gubitke koje su zabilježile padom dioničkog tržišta nadoknaditi likvidacijom pozicija s najvećim maržama. Ipak, početak ovog tjedna donio je obrnutu situaciju.
Nastavak sukoba i napad na pretovarni terminal u luci Nikolajev tijekom vikenda, poljuljali su optimizam investitora, pa su gotovo sve robe ponedjeljak završile 'u zelenome' tj. cijene se porasle u odnosu na cijene od petka, a poneke čak i uz dosta snažan rast. Vrlo vjerojatno pad cijene prošlog tjedna možemo opisati engleskom frazom bearish leg in a bull market (medvjeđi korektor u bikovskom tržištu).
Globalni i europski problemi
Na geopolitičkom planu ništa bitno nije se promijenilo, tj. svi glavni faktori su i dalje prisutni, od rata, preko inflacije i recesije do fundamenata pojedinih roba. Nažalost, nije iznenađenje da takvo makro okruženje dovodi mnoge zemlje u probleme. MMF procjenjuje da nakon praktički bankrota Šri Lanke, još je potencijalno 59 zemalja koji bi mogle doživjeti istu sudbinu! Inflacija u eurozoni dosegla je novi rekord, 8,1 posto.
Suma sumarum, šira slika nam govori da je ova inflacija izazvana potražnjom u SAD-u, a troškovima u Europi. ESB mora nešto učiniti u zaustavljanju rasta cijena, koje je prvenstveno potaknuto rastom cijene energije (i hrane), ali to ne znači da će se europska perspektiva značajno promijeniti. Europa ide prema recesiji za koju je u ovom trenutku teško prognozirati koliko će biti duboka i koliko će trajati. Možda je pravi trenutak da se zapitamo gdje su nas to europski lideri i političari doveli? Smatram da je to trenutačno najbolje opisati izjavom da su globalni problemi isto tako problemi Europe, ali da europski problemi više nisu globalni problemi.
Cijena nafte je na razini 120 $/bbl, što je nešto manje od 30 $/bbl od povijesno najviše razine. Glavna vijest je da se EU usuglasila oko sankcija na uvoz nafte iz Rusije. Nakon nekoliko bi-ne bi pokušaja i velikog otpora za uvođenje sankcija od strane Mađarske, ipak je došlo do dogovora. Međutim, konačan tekst te zabrane još nije dovršen, pa tko zna hoće li tu biti još kakvog zapleta. Saudijska Arabija povisila je cijene za svoju naftu, naglašavajući time trenutno nategnutu situaciju na strani ponude (umjetno stvorenu).
OPEC+ članice postigle su dogovor o povećanju proizvodnje u srpnju i kolovozu za 648 tisuća barela dnevno (50 posto više nego što je bilo prvotno planirano). Dodatno, postoji i mogućnost da se Rusija isključi iz organizacije. Realno, sve ovo skupa ide najviše u prilog OPEC+ članicama, stoga ne treba čuditi da one kontinuirano balansiraju između pritiska koje na njih zasigurno vrše vodeće svjetske sile (čitaj SAD) kako bi povećale proizvodnju i time pritisnule cijene i potencijala za daljnji rast cijene koji vrlo vjerojatno priželjkuju (kako bi maksmizirale svoje prihode). Interesno ponašanje koje si mogu priuštiti samo zato što posjeduju ograničeni resurs kojeg svi žele.
Tržište sve više propitkuje izvještaje da SAD razmišlja da popusti sankcije Venecueli i Iraku i omogući im da prodaju veće količine nafte na globalnom tržištu, kako bi nadoknadili/supstituirali rusku naftu. Cijena plina i dalje na razinama oko 85 €/MWh. Zalihe u Europi se pune. Dok su pojedine zemlje/kupci odlučili prihvatiti ruski uvjet za kupnju plina (plaćanje u rubljima), pet zemalja u Europi više nema pristup plinu iz Rusije – Poljska, Bugarska, Finska, Nizozemska i Danska.
Žitarice blokirane u Ukrajini
U agri svijetu protekli tjedan sve se vrtjelo oko razgovora Zapada i Rusije oko mogućeg koridora kojim bi se žitarice morskim putem izvezle iz ukrajinskih luka. Iako je optimizam na tržištu oko ovog bio velik, osobno smatram da šanse za to nisu pretjerano velike. Još je veće pitanje koji će biti uvjet Rusije da takvo nešto napravi. Kako god, zbog svega toga pšenica je u jednom trenutku izgubila i 60 €/t u odnosu na razine od sredine svibnja.
Pritisak na cijene žitarica dolazi i iz SAD-a nakon što je objavljeno da je sjetva na 86 posto, što je u razini petogodišnjeg prosjeka (87 posto), dok je sjetva soje na 66 posto, također na razini 5 godišnjeg prosjeka (67 posto). Jedino je sjetva jare pšenice ispod prosjeka, tek je na 73 posto (u odnosu na prosjek od 92 posto za ovaj period). Kada govorimo o pšenici, treba spomenuti da su u Južnoj Americi započela testiranja GMO pšenice. Za razliku od soje i kukuruza koji se tamo siju, a koji su uglavnom GMO, pšenica je do sada bila NON GMO kultura.
Procjenjuje se da će testiranja trajati i do četiri godine prije nego se eventualno krene u masovnu sjetvu. EU je zaključno sa 29. svibnja izvezla 24,63 milijuna tona pšenice (vs 24,72 milijuna tona prošle sezone isti period), 6,78 milijuna tona ječma (vs 7,12 milijuna tona prošle sezone isti period), a uvezla je 15,11 milijuna tona kukuruza (vs 13,89 milijuna tona prošle sezone isti period) i 4,89 milijuna tona uljane repice (vs 5,97 milijuna tona prošle sezone isti period).
