EK je odabrala 47 projekata za eksploataciju i preradu ključnih sirovina, dok lokalne vlasti moraju ubrzati postupak izdavanja dozvola
U nastojanju da poveća domaću proizvodnju strateških sirovina poput litija, kobalta, bakra i rijetkih metala, Europska komisija objavila je popis projekata koje želi vidjeti u funkciji do kraja desetljeća. Jesu li to samo lijepe ‘želje i pozdravi‘ ili je zaista to moguće i ispuniti ostaje veliko pitanje. Europa ima određene rezerve litija, kobalta, nikla i drugih ključnih sirovina, ali ne u količinama koje bi u potpunosti mogle zamijeniti Kinu koja trenutno dominira ne samo rudarenjem nego i preradom sirovina, što je ključna prepreka europskoj neovisnosti. EU može smanjiti ovisnost kombinacijom novih rudarskih projekata, reciklaže i partnerstava s trećim zemljama, ali potpuna zamjena kineskog lanca opskrbe ostaje dugoročan i izazovan cilj, koji će se izgleda pokušati dostići.
- Ne želimo zamijeniti ovisnost o fosilnim gorivima novom ovisnošću o sirovinama. Kineski litij neće postati novi ruski plin - izjavio je potpredsjednik Komisije za industrijsku strategiju, Stéphane Séjourné, na konferenciji za novinare u Bruxellesu.
Njegova izjava odnosi se na ovisnost Europe o ruskom plinu prije invazije na Ukrajinu, kao i na dominantnu poziciju Kine u opskrbi ključnim sirovinama, uključujući gotovo sve rijetke metale koji se uvoze u EU.
Prioritetne lokacije
Litij, ključna komponenta baterija za električna vozila, samo je jedan od 34 sirovinska elementa koje je EU označio kritičnima za tranziciju prema čistoj energiji i digitalnom gospodarstvu. Polovica tih sirovina svrstana je u kategoriju od posebnog strateškog značaja. Na popisu EU-a nalaze se industrijski projekti eksploatacije i prerade litija u Portugalu, Španjolskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Češkoj i Finskoj, a ukupno su projekti raspoređeni u 13 država članica.
Prema Zakonu o kritičnim sirovinama usvojenom prije godinu dana, vlade su se obvezale osigurati da se 10 posto vađenja minerala, 40 posto prerade i 25 posto recikliranja odvija unutar EU do kraja desetljeća. Komisija je rekla da će blok u potpunosti ispuniti te ciljeve u pogledu litija i kobalta ako se relevantni projekti odabrani na temelju zrelosti i održivosti ostvare, dok će ostvariti ‘znatan napredak‘ u pogledu grafita, nikla i mangana.
Kako bi se osigurala brza provedba projekata, države članice moraju odobriti dozvole za rudarske projekte u roku od 27 mjeseci, dok prerada i reciklaža moraju dobiti dozvole unutar 15 mjeseci.
Financiranje kroz razvojne banke
Kako bi se financirali projekti procijenjeni na ukupno 22,5 milijardi eura, Komisija će putem novoosnovanog Odbora za kritične sirovine raditi s uključenim tvrtkama na prikupljanju kapitala. Europska investicijska banka prošlog je tjedna odobrila stratešku inicijativu koja će u 2025. osigurati dvije milijarde eura financiranja za ključne sirovine. Od 170 prijavljenih projekata, 46 ih dolazi izvan EU-a, a konačne odluke o njihovoj sudbini donijet će se u narednim tjednima, uz neizbježnu političku dimenziju u procesu selekcije.
Prigovori zbog netransparentnosti
Iako EU nastoji ubrzati proces, neki dionici upozoravaju na manjak transparentnosti. Robin Roels, koordinator Koalicije za sirovine EU, izjavio je da Komisija riskira gubitak povjerenja javnosti zbog netransparentnog postupka odabira projekata. Ali to neće biti prvi put da EU i njegovi čelnici rade netransparentno. Sjetite se samo Ursule naručivanja cjepiva i SMS-ova s vodećim čovjekom Pfizera.
- Ako EU zaista želi pravedan i održiv prijelaz, mora osigurati transparentnost u odlučivanju i omogućiti sudjelovanje lokalnih zajednica. Unatoč opetovanim zahtjevima, potpuni popis prijavljenih projekata i kriteriji evaluacije nisu javno dostupni -upozorio je Roels.
Europska komisija svjesna je da će otpor lokalnih zajednica prema rudarskim projektima biti ozbiljan izazov. Primjeri iz Portugala i Srbije, gdje su slični projekti naišli na snažan otpor javnosti, pokazuju da je potrebna bolja komunikacija i angažman.
- Proizvodnja sirovina unutar Europe neće biti samo industrijski, već i politički izazov. Moramo osigurati da građani shvate koliko su ovi projekti važni, ne samo za Europu, već i za njihove nacionalne interese - zaključio je Séjourné, i dokazao kako Europa polako zaboravlja na svoje zelene i klimatske agende i politike zaštite prirode.