Od 1. siječnja 2023., osim što Hrvatska ulazi u eurozonu, na snagu bi trebao stupiti i Zakon o suzbijanju neprijavljenog rada, koji je nedavno prošao prvo čitanje u Hrvatskom saboru. Iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike napominju da se radi o potpuno novom propisu koji uređuje definiciju neprijavljenog rada, isplate bruto medijalne plaće radnicima šest mjeseci unatrag od datuma utvrđivanja nepravilnosti, kao i pojedinačnu naknadu za svakog neprijavljenog radnika u iznosu od 2650 ili 6630 eura ako se radi o ponovljenom prekršaju.
Ministarstvo će u roku od jedne godine do 18 mjeseci također objaviti popis poduzetnika prekršitelja, tzv. ‘crnu listu‘, ali i popis poduzetnika koji posluju u skladu sa zakonom, tzv. ‘bijelu listu‘.
Međutim, posebno je zanimljivo uvođenje elektroničke evidencije rada za radnike i samozaposlene koji rade putem digitalnih platformi, no ne i za sve djelatnosti.
– Namjera je u realnom vremenu pratiti radnike tj. njihovo radno vrijeme, rad u prekovremenim satima i jesu li svi odrađeni sati plaćeni. Također, moći će se efektivno pratiti prelazi li osoba koja radi putem platforme financijski limit postavljen kao granica do koje smije raditi, a da se ne smatra da je u radnom odnosu – objašnjavaju iz Ministarstva, pritom dodajući da ovakvu evidenciju zbog tehničke složenosti trebaju detaljno razraditi kroz pravilnike.
Fiskalizacija rada
Iz odredbi Zakona proizlazi da će se podaci dostavljati u centralnu elektroničku bazu podataka koju će voditi državno tijelo, slično kao i fiskalizacija računa, ističe Marija Zuber, porezna savjetnica i savjetnica-urednica časopisa ‘Računovodstvo i financije‘ i ‘Riznica‘ pri Hrvatskoj zajednici računovođa i financijskih djelatnika.
– Kako je objašnjeno u Obrazloženju Zakona, ovo se uvodi zbog potrebe praćenja rada radnika koji rade preko digitalnih platformi, ali ostaje za vidjeti koje će sve djelatnosti biti obuhvaćene ovom obvezom. Kako će se to provoditi u praksi, teško je predvidjeti. To do sada nismo imali. Obveznik dostavljanja podataka, a to je poslodavac za radnike, odnosno samozaposlena osoba za sebe, morat će pribaviti elektronički certifikat, pribaviti odgovarajuće programsko rješenje i imati internetsku vezu s bazom u koju će slati podatke. Ostaje za vidjeti kako će biti propisana ažurnost dostavljanja podataka – kaže Zuber.
Iz toga se može zaključiti da je pred poslodavce i samozaposlene stavljena još jedna birokratska obveza, no ovoga puta umjesto prikupljanja i slanja papira. Pojednostavljeno rečeno, poduzetnici će radne sate morati upisivati digitalno u internetsku bazu.
– Cilj uvođenja ove evidencije je bolja zaštita radnika koji rade preko digitalnih platformi, a sada se procjenjuje, rade bez dnevnog i tjednog odmora. Rad preko digitalnih platformi se širi, namjera je osigurati praćenje njihovih radnih sati kako bi se pratio možebitni prekovremeni rad – pojašnjava Zuber.
No Udruga Glas poduzetnika smatra da je fiskalizacija radnih sati ‘suvišan i nepotreban potez‘. Ističu da bi to iziskivalo kompliciranu provedbu, a benefiti i kvaliteta rada ostali bi upitni.
S druge strane, objavljivanje ‘crne liste‘ u UGP-u smatraju potencijalno dobrim potezom, pogotovo ako se radi o dužem periodu neplaćanja radnika.
– Naime, sankcioniranje poslodavaca koji ne prijavljiju radnike povećat će konkurentnost poslodavaca koji poštuju zakone i zato svatko pošten pozdravlja tu mjeru. Samo s obzirom da je država rado kažnjavala i za sitnicu, najvjerojatnije su najviše neprijavljivali oni koji su najviše bili povezani s vlašću, bilo državnom, bilo lokalnom – kažu iz UGP-a.
Više rada, manje birokracije
Osim navedenih prijedloga Ministarstva rada, ključnim za sprječavanje rada na crno Glas poduzetnika smatra smanjenje cijene rada. To bi, kažu, riješilo sve probleme te navedene zakonske mjere ne bi bile niti potrebne. Ministarstvu poručuju da se kod uvođenja novih zakonskih mjera ugledaju na zapadne zemlje.
– Zašto bruto 2 na plaće iznad deset tisuća kuna mora koštati sto posto iznosa plaće? Normalno je da u takvim slučajevima neki poslodavci izbjegavaju punu prijavu i isplaćuju plaću u obliku nagrada, toplih obroka, a neki i u ‘kuvertama‘. Nije opravdano, ali je očekivano i razumljivo. Sav rad na crno bi se ukinuo kada bi za neto plaću deset tisuća kuna bruto 2 bio 15 tisuća kuna, a ne skoro 20 tisuća kuna koliko je sada.
Intencija o ukidanju i smanjivanju rada na crno je hvale vrijedna, ali će dodatno opteretiti ionako opterećeni i neefikasan državni aparat, a efekt konkretnih mjera je jako upitan. Treba pustiti da tržište regulira samo sebe, uz minimalne intervencije. Onda niti stalne kontrole neće biti toliko neophodne – smatraju u UGP-u uz zaključak ‘više rada, manje birokratiziranja‘ jer ono smanjuje vrijeme za koristan rad.