Godina u koju smo stupili mogla bi biti obilježena dubokim političkim, ekonomskim i sigurnosnim previranjima koja oblikuju globalno poslovno okruženje. Fragmentacija globalne moći, intenzivni sukobi najvećih svjetskih sila i trajna regionalna nestabilnost stvarat će dinamično i nepredvidivo okruženje, a ključni rizici zahtijevaju stratešku prilagodbu i otpornost kako bi se poslovanje i investicije zaštitili od negativnih učinaka. Pokazuje to najnoviji izvještaj ‘Geopolitički i geoekonomski rizici u 2025.‘ kojega su izradili stručnjaci tvrtke MKPS, specijalizirane za upravljanje političkim i regulatornim rizicima.
Izvještaj donosi kratki pregled najvažnijih globalnih, europskih i hrvatskih izazova koji će utjecati na poslovne odluke poduzetnika u godini pred nama.
Svijet: Era bez liderstva, američko-kineski trgovinski rat, klimatske promjene
Svijet ulazi u razdoblje bez jasnog globalnog lidera, gdje niti SAD, niti Kina, niti Europska unija neće biti sposobni ili voljni preuzeti odgovornost za oblikovanje međunarodnog poretka. Ovo razdoblje multipolarnosti sve više nalikuje gladijatorskoj areni, gdje se ad-hoc savezništva stvaraju bez jasnih pravila, a rastući geopolitički apetiti ugrožavaju stabilnost i predvidivost međunarodnog sustava. Odsutnost globalnog liderstva stvara vakuum u kojem se međunarodne institucije paraliziraju, dok fragmentirani interesi velikih sila otežavaju kolektivno djelovanje.
Napetosti između SAD-a i Kine mogle bi dosegnuti nove razine, stvarajući ozbiljne prepreke globalnoj ekonomiji. Trumpove prijetnje povećanjem carina na kineske proizvode za 50-60 posto mogle bi se ostvariti, dok bi SAD mogao dodatno pooštriti kontrole izvoza tehnologija poput poluvodiča. Kineski odgovor mogao bi uključivati ograničenje izvoza rijetkih zemnih metala, ključnih za proizvodnju baterija, elektronike i obnovljivih izvora energije, što bi značajno narušilo globalne lance opskrbe i izazvalo domino efekt na svjetskoj razini.
Rusija ostaje ključni destabilizator međunarodnog poretka, koristeći sukob u Ukrajini i hibridne taktike kako bi podrivala sigurnost i stabilnost Zapada te šireg međunarodnog sustava. Unatoč teškim sankcijama i vojnom otporu Ukrajine, Moskva bi mogla iskoristiti potencijalno zamrzavanje sukoba ili primirje za konsolidaciju svojih vojnih kapaciteta i učvršćivanje kontrole nad okupiranim teritorijima. Ruska strategija destabilizacije kombinira vojne, političke, energetske i kibernetičke dimenzije, stvarajući kontinuirane prijetnje za Europu i globalni poredak.
Bliski istok i Indopaciik ostat će ključna područja geopolitičke nestabilnosti u 2025., dok će klimatske promjene dodatno pogoršati globalne izazove. Ova regija, već opterećena dugotrajnim sukobima, suočava se s prijetnjama ponovnog jačanja terorističkih skupina poput ISIL-a, produbljivanjem ekonomskih i sigurnosnih kriza te novim dinamika velikih sila.
Europa: Visoki troškovi tranzicije, populistički val i nestabilnost u regiji
Europska unija mogla bi ubrzati zelenu tranziciju kako bi postigla svoje klimatske ciljeve, no visoki troškovi implementacije, ograničena dostupnost kritičnih sirovina i geopolitičke tenzije mogli bi stvoriti značajan pritisak na industriju i poslovanje.
Euroskeptični i populistički pokreti mogli bi dodatno oslabiti jedinstvo EU, otežavajući donošenje zajedničkih politika i produbljujući političke podjele među državama članicama. Ključna pitanja poput migracija, energetske tranzicije i zajedničke sigurnosti mogla bi postati još teža za rješavanje u politički polariziranom okruženju.
Zapadni Balkan u 2025. ostaje regija visokog političkog i sigurnosnog rizika, gdje se preklapaju vanjski utjecaji globalnih sila poput Rusije, Kine i Turske s dubokim unutarnjim podjelama. Ova regija ne samo da destabilizira šire europsko okruženje, već predstavlja i direktan izazov za Hrvatsku, kao članicu EU-a i NATO-a, zbog geografske blizine i povijesnih veza.
Hrvatska: Demografski izazovi, nedostatak radne snage te politička i institucionalna nestabilnost
LNG terminal na Krku mogao bi ostati ključna točka za osiguravanje regionalne energetske sigurnosti, posebno u kontekstu smanjenja ovisnosti o ruskom plinu. Ipak, Hrvatska bi se mogla suočiti s brojnim izazovima u provedbi zelene tranzicije i prilagodbi sve zahtjevnijim EU regulativama, što bi usporilo ključne energetske projekte i povećalo troškove.
Demografski pad i kontinuirano odseljavanje visoko kvalificirane radne snage mogli bi nastaviti ozbiljno ugrožavati hrvatsko gospodarstvo, stvarajući pritiske na ključne sektore i dugoročno smanjujući konkurentnost zemlje.
Korupcija, politička polarizacija i administrativna neučinkovitost mogli bi nastaviti oslabljivati povjerenje investitora, stvarajući nepovoljno okruženje za poslovanje i dodatno otežavajući provedbu strateških projekata. Ovi problemi dodatno opterećuju gospodarstvo, usporavajući ključne reforme i korištenje inancijskih sredstava, osobito iz EU fondova.
Diversifikacija lanaca opskrbe mogla bi postati nužnost kako bi se smanjila ovisnost o visokorizičnim tržištima, dok bi ulaganja u zelene tehnologije i održivost poslovnih modela mogla osigurati energetsku otpornost u turbulentnim vremenima. Prilagodba demografskim trendovima mogla bi zahtijevati inovativne strategije za privlačenje i zadržavanje talenata te sve veće korištenje automatizacije kako bi se premostio nedostatak radne snage. Istovremeno, ulaganje u kibernetičku sigurnost moglo bi postati ključno za zaštitu od sve češćih hibridnih prijetnji i očuvanje povjerenja klijenata i partnera.
Samo kompanije koje pravovremeno prepoznaju ove trendove, ulažu u otpornost i prilagodbu te strateški planiraju mogu osigurati dugoročni uspjeh u ovoj izazovnoj godini pred nama, zaključuju autori izvješća.