Globalno gospodarstvo očekuje najslabiji rast od 2008. godine

Prema najnovijem izvješću Svjetske banke o globalnim ekonomskim izgledima, očekuje se da će pojačane trgovinske napetosti i neizvjesnost u politici ove godine usporiti globalni rast na najsporiji tempo od 2008. godine.

Previranja su rezultirala smanjenjem prognoza rasta u gotovo 70 posto svjetskih gospodarstava, u svim regijama i dohodovnim skupinama. Predviđa se da će se globalni rast usporiti na 2,3 posto u 2025. godini, što je gotovo pola postotnog boda niže od stope koja se očekivala na početku godine.

Očekuje se da će se rast u Europi i Srednjoj Aziji usporiti na 2,4 posto u 2025. prije nego što se poveća na 2,6 posto u razdoblju između 2026. i 2027. godine.

Iako se ne očekuje se globalna recesija, ako se prognoze za sljedeće dvije godine ostvare, prosječni globalni rast u prvih sedam godina 2020-ih bit će najsporiji u bilo kojem desetljeću još od 1960-ih.

Indermit Gill, glavni ekonomist Svjetske banke i viši potpredsjednik za razvojnu ekonomiju, istaknuo je da se zemlje u razvoju, osim onih u Aziji, praktički prestaju razvijati.

– Rast u zemljama u razvoju smanjivao se tri desetljeća, sa šest posto godišnje u 2000-ima, pet posto u 2010-ima, na manje od četiri posto u 2020-ima. To prati putanju rasta globalne trgovine, koja je pala s prosječnih pet posto u 2000-ima, oko 4,5 posto u 2010-ima, na manje od tri posto u 2020-ima. Rast ulaganja također je usporio, ali dug se popeo na rekordne razine – objasnio je Gill.

Ublažavanjem napetosti globalni rast bio bi veći

Očekuje se da će se rast usporiti u gotovo 60 posto svih gospodarstava u razvoju ove godine, s prosjekom od 3,8 posto u 2025. godini prije nego što se poveća na prosječno 3,9 posto tijekom 2026. i 2027. godine To je više od postotnog boda niže od prosjeka iz 2010-ih.

Očekuje se da će zemlje s niskim prihodima ove godine rasti 5,3 posto, što je smanjenje od 0,4 postotnog boda u odnosu na prognozu s početka 2025.

Povećanje carina i ograničena tržišta rada također vrše pritisak na rast globalne inflacije, koja, s projiciranim prosjekom od 2,9 posto u 2025., ostaje iznad razina prije pandemije.

Usporeni rast ometat će gospodarstva u razvoju u njihovim naporima da potaknu stvaranje radnih mjesta, smanje ekstremno siromaštvo i zatvore razlike u prihodima po glavi stanovnika u odnosu na razvijena gospodarstva. Predviđa se da će rast dohotka po glavi stanovnika u zemljama u razvoju iznositi 2,9 posto u 2025. – 1,1 postotni bod ispod prosjeka između 2000. i 2019.

Pod pretpostavkom da zemlje u razvoju, osim Kine, mogu održati ukupni rast BDP-a od četiri posto, stopu predviđenu za 2027. godinu, trebalo bi im oko dva desetljeća da se vrate na svoju pretpandemijsku razinu u pogledu gospodarskog učinka.

Globalni rast mogao bi se oporaviti brže od očekivanog ako velike zemlje uspiju ublažiti trgovinske napetosti, što bi smanjilo ukupnu političku neizvjesnost i financijsku volatilnost. Analiza pokazuje da bi, ako bi se današnji trgovinski sporovi riješili sporazumima koji prepolovljuju carine u odnosu na njihove razine krajem svibnja, globalni rast bio u prosjeku 0,2 postotna boda jači tijekom 2025. i 2026. godine.

Šira liberalizacija

– Tržišta u razvoju i zemlje u razvoju ubrale su plodove trgovinske integracije, ali se sada nalaze na prvim crtama globalnog trgovinskog sukoba. Najpametniji način reagiranja jest udvostručiti napore u integraciji s novim partnerima, unaprijediti reforme usmjerene na rast i ojačati fiskalnu otpornost kako bi se prebrodila oluja. S porastom trgovinskih barijera i sve većom neizvjesnošću, obnovljeni globalni dijalog i suradnja mogu zacrtati stabilniji i prosperitetniji put naprijed – smatra M. Ayhan Kose, zamjenik glavnog ekonomista Svjetske banke i direktor Grupe za izglede.

Izvješće tvrdi da bi, suočene s rastućim trgovinskim barijerama, zemlje u razvoju trebale težiti široj liberalizaciji ostvarivanjem strateških trgovinskih i investicijskih partnerstava s drugim gospodarstvima i diverzifikacijom trgovine, između ostaloga i putem regionalnih sporazuma.

S obzirom na ograničene državne resurse i rastuće razvojne potrebe, kreatori politika trebali bi se usredotočiti na mobilizaciju domaćih prihoda, davanje prioriteta fiskalnoj potrošnji za najugroženija kućanstva i jačanje fiskalnih okvira.

Kako bi ubrzale gospodarski rast, te će zemlje morati poboljšati poslovnu klimu i promicati produktivno zapošljavanje opremanjem radnika potrebnim vještinama i stvaranjem uvjeta za tržišta rada kako bi učinkovito povezale radnike i tvrtke.

Globalna suradnja bit će ključna u podršci najranjivijim gospodarstvima u razvoju, uključujući multilateralne intervencije, koncesijsko financiranje i, za zemlje uključene u aktivne sukobe, hitnu pomoć i podršku.