I aktualni rat potvrđuje onu staru: dok nekome ne smrkne, drugome ne svane. Zapravo, moguće je oboje istodobno u jednoj meti. Dok se energetski čupamo iz ruske ovisnosti o plinu naša bi vojna industrija mogla itekako profitirati od rata. Tim više što je tvrtki koje bi se mogle uključiti svojom ponudom daleko više od onih nekoliko prepoznatih u javnosti. Jer, obrambena je industrija nemjerljivo šira od proizvodnje oružja. Pa, koliko smo spremni uključiti se, s kojim kapacitetima, koliko smo kunkuretni, na sve to spremno odgovara Goran Basarac, predsjednik Hrvatskoga klastera konkurentnosti obrambene industrije i član Uprave Šestan-Buscha
- Možemo to gledati iz dvije perspektive, imamo tvrtke koje globalno djeluju na tržištu, Šestan Busch, HS Produkt i DOK-ING i globalno su uspješne. Ostale smo proizvođače u klasteru konkurentnosti obrambene industrije podijelili prema segmentima. 55 posto tvrtki djeluje u segmentu osobne zaštitne opreme poput proizvodnje tekstila, uniformi, borbenih ranaca, balističkih prsluka. 17 posto su komunikacija i ICT, imamo oko 5 posto tvrtki u plovilima, 5 posto u vozilima, uglavnom su to besposadna vozila gdje uskaču tvrtke poput DOK ING-a i Đure Đakovića, i 17 posto su oružje i oružani sustavi gdje je lider HS Produkt. To je pet ključnih segmenata unutar kojih djeluje naša obrambena industrija – precizira Basarac.
Na pitanje bismo li se odmah (i s čime) mogli uključiti aktualni rat kaže kako to nije izvedivo, jer nijedna tvrtka ne radi za skladište.
- Ako bi netko htio dovesti šleper pred Šestan Busch i natovariti 30 tisuća komada kaciga, to nije izvedivo, jer radimo prema narudžbama. Primjerice, da dobijemo narudžbu dvije tisuće komada kaciga danas, potencijalni je rok isporuke krajem lipnja. Čak i kada imate svu papirologiju složenu, dok se naruči materijal, dok se kaciga napravi, dok se uredno testira, dok prođe sigurnosne provjere, to je kraj lipnja. Imamo i prethodne narudžbe koje treba ispoštovati. Što se tiče naoružavanja Europe pitanje je što će se točno tražiti. Mislim da imamo potencijale u osobnoj zaštitnoj opremi, od taktičkih zaštitnih polu-maski, do balističke zaštite i kaciga. Imamo nešto proizvođača balističkih prsluka, proizvođača tekstila, tu možemo odgovoriti budućoj potražnji na razini EU. Tu su i besposadni sustavi DOK-ING-a, ali i HS Produkta u kategoriji lako pješačkog naoružanja – odgovara Basarac, dajući do znanja da se svakako možemo uključiti u industriju koja bi i u Hrvatskoj mogla postati novi pokretač rasta.
Kad smo kod kapaciteta, pretpostavljam da je upravo to usko grlo?
– Tri naše perjanice, HS Produkt, Šestan-Busch i Dok-ing, mogu odgovoriti na globalne zahtjeve. Primjerice, Šestan-Busch proizvodi od osamsto do tisuću kalota na dan i može odgovoriti na zahtjeve velike globalne narudžbe. Za ostale tvrtke postoje ograničenja, prije svega zato što su se godinama usmjeravale isključivo na područje sigurnosti i obrane Hrvatske. To je vojska od oko osamnaest tisuća vojnika, to je vrlo lako pokriti. No ako vam u nekom scenariju stigne narudžba za, primjerice, od dvadeset do trideset tisuća vojnika, onda nedostaju kapaciteti. Tu se počinje filtrirati sustav i razdvajati obrambena industrija na globalne proizvođače, regionalne, lokalne. Nedostaje razumijevanja da smo na tržištu od petsto milijuna ljudi samo u Europskoj uniji, odnosno oružanih snaga koje pokrivaju otprilike deset posto tog broja, dakle veliko tržište za koje treba širiti kapacitete. Neki su krenuli u dobrom smjeru šireći kapacitete s pomoću ESI fondova, primjerice Čateks i Hemco.
Postoji li možda šansa za zajednički izlazak na neka tržišta?
– Na razini Europe svaka država ljubomorno čuva svoje natječaje. Čim se objave, jasno je jesu li složeni prema točno određenim, uglavnom domaćim, proizvođačima, a na koji se eventualno možete javiti kao vanjski ponuđač. Na takvim je natječajima teško okupiti zajednicu ponuđača. Eventualno neke zemlje koje još nisu pod strogim europskim režimom, poput Kosova, one znaju tražiti cjelokupan paket koji je otvoren prema 'prijateljskim' zemljama. Što se tiče potražnje na razini združene obrane, za to ćemo se morati dobro pripremiti. Već vidim da rastu skladišta zaštitne opreme na razini Europe, tu malo i kaskamo kao država. Trebat ćemo ozbiljnije pristupiti tomu ako se želimo uključiti u tu vrstu nabave, prije svega upotrebom robnih rezervi. Vidljivo je da će Europski obrambeni fond standardizirati neke niše i proizvode, točno će se znati gdje su proizvođači za buduću europsku vojsku. U SAD-u trenutačno postoji jedan borbeni tenk, u Europi 17 ili 18, a u sklopu Fonda će se ići na to da bude jedan ili dva proizvođača; ostali će biti samo u komponentama. Tako će biti sa svim proizvodima. Na razini tvrtke Šestan-Busch pokušavamo se pozicionirati tako da mi budemo budemo prepoznati kao jedan od dobavljača balističke opreme na razini Europe.
Koje još tvrtke čine klaster i s kojom bi robom i uslugama mogle globalno konkurirati pročitajte u novom broju tiskanog i digitalnog Lidera.