Aspartam, jedan od najčešće korištenih umjetnih zaslađivača, nije stavljen na popis kancerogenih sastojaka iako je Međunarodna agencije za istraživanje raka (IARC) u lipnju ove godine najavila da bi Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) to mogla učiniti. Taj niskokalorični umjetni zaslađivač zamjena je za šećer i dvjestotinjak je puta slađi od njega. Sadržavaju ga mnogi proizvodi, od Coca-Colinih dijetnih gaziranih pića do Marsovih žvakaćih guma Extra, a i dalje će biti nezaobilazan sastojak u hrani i piću.
Znanstveni dokazi
WHO je s UN-ovom Organizacijom za hranu i poljoprivredu (FAO) 13. srpnja objavio da je aspartam siguran za uporabu. Objava je uslijedila nakon što su stručni odbori WHO-a i FAO-a za aditive u hrani (JECFA) zajednički pregledali mnogo znanstvenih podataka o potrošnji aspartama prikupljanih desetljećima i utvrdili prihvatljiv dnevni unos koji se može sigurno konzumirati tijekom cijeloga života. Izvršna direktorica Međunarodng vijeća udruge industrije bezalkoholnih pića (ICBA) Kate Loatman pobjedonosno je izjavila da taj zaključak najvećih svjetskih stručnjaka za zdravlje i sigurnost hrane još jedanput potvrđuje da je aspartam siguran.
– JECFA-in zaključak da je aspartam siguran temelji se na golemoj količini znanstvenih dokaza prikupljenih tijekom više od četiri desetljeća i na pozitivnim odlukama institucija za sigurnost hrane u više od devedeset zemalja – izjavila je Loatman.
Temeljito istražen
Komentirajući objavu Međunarodne agencije za istraživanje raka (IARC), Loatman je dodala:
– Sada je službeno priznato da aspartam ne znači ništa veću opasnost od aloje i stotina drugih tvari koje se svrstavaju u istu kategoriju na temelju dokaza koje opisuju kao ograničene.
Na WHO-ovu objavu oduševljeno je reagirala i Međunarodna udruga zaslađivača (ISA) istaknuvši da je aspartam jedan od najtemeljitije istraženih sastojaka na svijetu i da su WHO-ovi zaključci u skladu s nalazima više od devedeset svjetskih agencija za sigurnost hrane, uključujući Europsku agenciju za sigurnost hrane (EFSA), koja je dva puta revidirala aspartam, i američki Food and Drug Administration (FDA).
– Kad se upotrebljava kao dio uravnotežene prehrane, aspartam, kao i svi niskokalorični zaslađivači, potrošačima omogućuje da izaberu manji unos šećera, što je ključni cilj javnog zdravlja – izjavila je ISA-ina glavna tajnica Frances Hunt-Wood.
Objavom o sigurnosti aspartama za korištenje u prehrani WHO je obezvrijedio mišljenja IARC-a, jedne od svojih agencija, no to nimalo ne iznenađuje. Samo onaj tko je istinski neovisan ne mora plesati kako drugi sviraju, a WHO je administracija koja ne stvara vlastiti prihod, nego ovisi o uplatama raznih donatora i industrija čije interese vrlo često neprikriveno zastupa. Aspartam je u industriju hrane i pića ušao 1981. u Americi, a tri godine poslije i u Europi, no otkriven je mnogo prije nego što je američki FDA odobrio njegovu uporabu.
Njegov tvorac, kemičar James M. Schlatter, otkrio ga je 1965. istražujući stvaranje tetrapeptida hormona gastrina. Nastali prah bio je slatkastog okusa i bez mirisa, što je Schlatter slučajno uočio polizavši prst na kojem su bili tragovi aspartama. Taj se zaslađivač sastoji od prirodnih aminokiselina fenilalanina i asparaginske kiseline, sastojaka proteina u ljudskom tijelu, ali i hrani. Slatki okus postiže se modifikacijom fenilalanina, ima samo četiri kalorije po gramu, što ga čini prihvatljivijim od šećera, a da bi mu okusom bio što sličniji, miješa se s još nekim umjetnim zaslađivačima, primjerice kalijevim acesulfamom. U Americi je taj zaslađivač prvi put dodan hrani 1974., kad je podnesen zahtjev za njegovo odobrenje.
Nepotrebno izostavljanje
U Europi je uporaba aspartama odobrena 1984. i određen je njegov dnevni unos do 40 miligrama po kilogramu tjelesne težine, a njegova prisutnost u hrani i piću označena je kao E 951.
– Jedina dosad poznata bolest pri kojoj je zabranjeno uzimanje aspartama jest fenilketonurija (PKU) – objašnjava prof. dr. sc. Nikica Car, internist dijabetolog i endokrinolog Poliklinike LabPlus Zagreb, i dodaje:
– Aspartam je umjetno sladilo dvjesto puta slađe od šećera. Preporučena je dnevna doza u Europi do 40 miligrama po kilogramu tjelesne težine, a u SAD-u do 50 miligrama. U obliku je praha ili grudica i nalazimo ga u šest tisuća različitih sastojaka hrane. Najčešće se konzumira u slatkim napitcima, farmakološkim preparatima i različitim voćnim sokovima. Polovinom lipnja 2023. Svjetska zdravstvena organizacija objavila je da ‘može djelovati kancerogeno‘. Međutim, također je navela da je u preporučenim dnevnim dozama (prije navedenima) njegova upotreba dopuštena.
Profesor Car ističe da mnoge svjetske agencije zadužene za registraciju i praćenje djelovanja svih lijekova i hranjivih pripravaka, među njima Food and Drug Administration i Eureopean Medicus Agency (EMA), nisu mijenjale stajalište o dopuštenom korištenju aspartama u dnevnoj dozi do 40 miligrama odnosno do 50 miligrama po kilogramu tjelesne težine.
– Uz aspartam postoje mnoga sladila ili umjetna sladila, ali ona nisu predmet razmatranja. Dakle, možemo utvrditi da na temelju izloženih podataka nema potrebe izostaviti uporabu aspartama u spomenutim dnevnim količinama – kaže Car.
Praksa domaćih proizvođača
Hrvatsku prehrambenu industriju dvojbe o mogućoj štetnosti aspartama nimalo nisu zabrinule. Primjerice, aspartama nema ni u jednom proizvodu Podravke, najvećega domaćeg proizvođača hrane. Atlantic Grupa djelomično ga upotrebljava jedino u Cockti Free, a u završnoj su fazi razvoja nove recepture i zamjene kombinacije sladila koji ne sadržavaju aspartam.
– Pred nama je još provjera stabilnosti proizvoda, a onda i skorašnji plasman na tržište – kaže direktorica Korporativnih komunikacija Atlantic Grupe Gabrijela Kasapović.
Prema riječima izvršne direktorice marketinga Dr. Oetkera Hrvatska Petre Banović Santos, nema ga ni u proizvodima i sirovinama te kompanije. Iako postoje prirodne zamjene i za šećer i aspartam, odnosno umjetni zaslađivači kao što je, primjerice stevija, Spider grupa odustala je od njihova korištenja.
– Ne proizvodimo prirodne zaslađivače. U svrhu dodavanja slatkoće u čajne mješavine dodajemo list slatke kupine ili sladić. Stevija kao biljka od 2013. nije u Hrvatskoj na popisu dopuštenih biljnih vrsta koje se mogu dodavati hrani. Prije je bila dopuštena i upotrebljavali smo je u čajnim mješavinama – kaže potpredsjednica Uprave Spider grupe Diana Bartolić.
Slađa kava bez šećera
Kava se ipak ne mora zasladiti šećerom, aspartamom, a ni stevijom. Jedan je od sve popularnijih zaslađivača monk fruit iliti redovničko voće, koje se stoljećima upotrebljavalo u medicinske svrhe. Njegova slatkoća ne izvire iz prirodnih voćnih šećera glukoze i fruktoze, nego iz antioksidansa koje sadržava. Oni štite tijelo od oštećenja slobodnim radikalima koji uzrokuju bolesti. Redovničko voće može pomoći prevenirati rak, uspostavlja ravnotežu glukoze u krvi i djeluje protuupalno.
U nekim slučajevima ne treba nikakav zaslađivač da bi kava bila slatka jer to može biti i sama po sebi, što ovisi o kvaliteti zrna, o tome na kojoj nadmorskoj visini raste te načinu pečenja. Glavna urednica Coffee Hexa Lauren Winder Hoar preporučuje zrna liberice i arabice te sve vrste kave koje rastu na višim nadmorskim visinama. Slađe su, primjerice, one s plantaža u Kolumbiji, Keniji, Gvatemali, Panami i Etiopiji. Osnivač Fitness Equippeda Deniz Efe, koji se bavi molekularnom i medicinskom biotehnologijom, preporučuje pak sladiti kavu cimetom u kombinaciji s muškatnim oraščićem, kardamomom i đumbirom, ekstraktom badema, vanilijom te kokosovim mlijekom. Sve to znači da šećer ima bogatu prirodnu alternativu, ali i da ona još nije posve istražena.