Biznis i politika
StoryEditor

Gotovo polovica hrvatskih kućanstava nema nikakav fond štednje za crne dane

17. Siječanj 2024.
novac štednjafoto Shutterstock
  • 81 posto građana ima manje od 10 tisuća eura depozita
  • Rast depozita najizraženiji kod 30-tak posto deponenata koji imaju relativno male iznose depozita u bankama, od četiri do 20 tisuća eura
  • U dobrim vremenima većina građana nije formirala štednju za loša vremena

 

U jednoj od novijih analiza, koja je obuhvatila razdoblje od cijeloga desetljeća (2014.-2023., dakle, nakon ulaska u EU), u HNB-u su zaključili kako se nejednakost razdiobe depozita hrvatskih građana blago smanjila tijekom proteklog desetljeća. Pri tome se, vele, osobito povećao udjel vlasnika sredstava s ulozima iznad prosječnoga depozita, a smanjio se udjel deponenata s najvišim iznosima.

Takvi podaci pružaju određene argumente u prilog smanjenju imovinske nejednakosti, no upozoravaju kako treba biti oprezan pri njihovu tumačenju, jer ne uključuju informacije o nefinancijskoj imovini, ponajprije o nekretninama, kao ni o drugim oblicima financijske imovine.

Brojke na kojemu temelje zaključak kako se nejednakost smanjuje otprilike su ove: ukupan udio depozita vlasnika u najvišim razredima – odnosno sredstava koja drži pet posto vlasnika najvećih pojedinačnih iznosa – smanjio se za 8,2 posto, odnosno sa 67,3 na 59,1 posto. Osobito je bilo izraženo smanjenje udjela za jedan posto vlasnika s najvišim iznosima, s 36,7 u 2014. na 30,2 posto u 2023. godini.

Donekle se to može izvući i iz podataka o tome da oko 81 posto vlasnika s nižim iznosima depozita – manje od 10 tisuća eura po vlasniku – drži nešto manje od 12 posto ukupnih depozita. Istodobno, manje od dva posto vlasnika s najvišim iznosima depozita, sa 100 tisuća eura i više po vlasniku, drži oko 39 posto ukupnih depozita.

Između tih dviju kategorija nalazi se oko 17 posto vlasnika koji raspolažu s više od 10 tisuća, ali manje od 100 tisuća eura, a drže oko 49 posto ukupnih depozita. Možemo li doista iz toga zaključiti da se nejednakost smanjuje i da oni s najmanje raspoloživog dohotka ipak više štede? Ako je suditi prema našim sugovornicima, baš i ne.

Marijana Ivanov sa zagrebačkog Ekonomskom fakulteta kaže kako podatak o tome da 51 posto deponenata ima manje od tisuću eura depozita na računima u bankama svakako treba gledati i usporedbi s nekim drugim pokazateljima.

-  Prema podacima DZS-a, 44,8 posto osoba u Hrvatskoj živi u kućanstvima koja ne mogu podmiriti neočekivani financijski izdatak, što znači da nemaju nikakav fond štednje za crne dane. Oprilike 24 posto osoba živi u kućanstvima koja uglavnom lako spajaju kraj s krajem, što uz 6,7 posto onih koji lako i vrlo lako spajaju kraj s krajem podrazumijeva da oko 30 posto kućanstva zasigurno ima mogućnost formiranja štednje.

S druge strane, 26,5 posto kućanstva teško i vrlo teško spaja kraj s krajem. U sredini su 42,7 posto kućanstava koji spajaju kraj s krajem s malim poteškoćama i za pretpostaviti je da među njima barem manji dio formira i određeni iznos štednje u u relativno niskim iznosima od nekoliko tisuća eura. Sve to korespondira i s podacima HNB-a prema kojima svega 30 posto građana Hrvatske po svim svojim računima u bankama drži iznos veći od pet tisuća eura depozita, odnosno može se reći da imaju određenu štednju.

Pri tome treba uzeti u obzir i trenutak stanja podataka, a to je 30.6.2023. a znamo da dio deponenata, posebno umirovljenici, cijele iznose mirovina podižu s računa u banci i troše kao gotovinu do kraja mjeseca pa stoga i nisu mogli biti na njihovim računima, kao i da dio vlasnika računa u to vrijeme mjeseca ulazi u dopuštena prekoračenja u kojima ostaje do sljedeće plaće.

Naposljetku, mali dio deponenata su i djeca, učenici i studenti na čijim računima uglavnom nema većih iznosa. Sve te podatke stoga svakako treba uzeti s visokom dozom rezerve u tumačenju. No, ono što je neupitno jest to da je koncentracija depozita kod najvećih iznosa prilično visoka te da se od 2014. do 2023. nije smanjila kao rezultat manjih dohodovnih i imovinskih razlika, nego ponajprije zbog niže preferencije držanja štednje u bankama kod najbogatijeg dijela društva, jer su godinama kamatne stope na štednju u bankama bile ekstremno niske, a dodatno je korist držanja novčanih depozita smanjila i inflacija, pa je dio bogatijih slojeva društva radije ulagao u nekretnine i financijsku imovinu s većim prinosima – analizira Ivanov.

Nepripremljeni za novu krizu

Sindikati uvijek sa svih strana okreću i propituju sve službene brojke koje se tiču njihovih članova, stoga smo provjerili kako oni dišu s HNB-ovom analizom. Krešimir Sever, prvi čovjek Nezavisnih hrvatskih sindikata kaže kako štednja jest nešto rasla, prije svega zbog rasta dohodaka u kućanstvima, rasle su plaće, rasle su mirovine, no taj je podatak, kaže, nedostatan.

- On ne pokazuje stvarno stanje, jer govori isključivo o stanju na računima pojedinaca, ne o stanju u kućanstvima. Osim toga, posljednjih nekoliko godina raste i broj građana koji sve više koriste bezgotovinsko plaćanje, dakle ljudi nemaju potrebu podizati gotovinu sa svojih računa nego plaćaju beskontaktnim i platnim karticama, pa je i zbog toga više sredstava na računima. Istraživanje HNB-a ističe kako depoziti čine oko 23,5 posto ukupne imovine kućanstava prema procjenama Eurostata iz 2021. To je tek jedna sličica koja pokazuje da se dogodilo jačanje dijela srednjeg sloja koji bi se mogao vidjeti prema tim pokazateljima stanja na računima, no s druge strane mi ne vidimo jesu li oni koji su imali nešto više sredstava u onom najgornjem djelu, jesu li ta sredstva plasirali u nešto drugo – poručuje Sever.

Ivanov dodaje kako ne bi zaključila da su se dohodovne i imovinske razlike u društvu imalo smanjile tijekom vremena, čak štoviše možda su se na strani ukupne imovine i znatnije povećale, iako je, kada se usporedi situacija 2014. i 2023., životni standard ipak danas znatno bolji.

- 2014. smo još uvijek bili u recesiji. 2023. smo zabilježili jednu od najvećih stopa rasta BDP-a, dok je istodobno stopa nezaposlenosti bila prilično niska (u usporedbi sa znatno većom stopom nezaposlenosti 2014.), a manjak je radne snage dovodio do rasta plaća u svim sektorima (uključujući jasno za 2023. i utjecaj inflacije na nužnost rasta plaća). U boljem ekonomskom okruženju stoga je jasno da su se ukupni kumulirani depoziti građana povećali kroz navedeno razdoblje i da je taj rast najizraženiji upravo kod 30-tak posto deponenata koji imaju relativno male iznose depozita u bankama, uključivo one od četiri tisuće do 20 tisuća eura - rezimira Ivanov koja polaže nade u financijsku pismenost.

image

Marijana Ivanov

foto Ratko Mavar

Doduše, ne samo ona, to je mantra (i EU obveza) svih financijskih institucija, pa ne čudi da se blago popravila - kako pokazuje posljednje istraživanje OECD-a danas smo iznad razine prosjeka 39 zemalja za koje istraživanje financijske pismenosti provodi upravo OECD.

- Pri tome bolje pokazatelje bilježimo u segmentu ispitivanja financijskih znanja, a lošije pokazatelje u segmentu financijskoga ponašanja. Kod ispitivanja financijskih znanja pokazali smo poznavanje fenomena inflacije te primjene koncepta vremenske vrijednosti novca, ali smo lošiji kod razumijevanja složenog kamatnog računa. Međutim, loše pokazatelje bilježimo kod financijskog ponašanja po pitanju aktivne štednje (za značajan dio populacije to nije opcija) te odnosu prema novcu, uz izraženu preferenciju potrošnje danas bez razmišljanja o važnosti štednje za sutra.

Pa tako, značajno više nego u slučaju drugih članica OECD-a i ostalih zemalja uključenih u anketu, zastupamo stav da je veće zadovoljstvo trošiti danas nego dugoročno štedjeti. Rekla bih da je to naš ustaljeni fenomen velikih očekivanja od države i oslanjanja na državu u smislu da bi se ona trebala brinuti za svoje građane i osigurati im pristojan standard, bez prevelikih razmišljanja o tome koliki je utjecaj pojedinca na njegovu osobnu financijsku situaciju i koliko je važna njegova osobna financijska odgovornost prema formiranju štednje za crne dane ili za pokriće izvanrednih troškova, a posebno štednje za starost.

Premalo je onih kod kojih dominira unutarnji lokus kontrole u smislu poimanja uspjeha i neuspjeha kao rezultat vlastitih odluka i ponašanja. Previše je onih koji magično razmišljaju da će se neki postojeći pozitivni trendovi vječno nastaviti, odnosno onih koji misle da će uvijek nekako biti. A tu je prisutan i fenomen ‘kruha i igara‘. Što se tiče sljedeće krize ne bih rekla da smo za nju pripremljeni - u dobrim vremenima većina nije formirala štednju za loša vremena – zaključuje Ivanov.

19. travanj 2024 10:47