Građevinski sektor u Hrvatskoj proživljava svojevrsnu renesansu na krilima nikad većeg priljeva EU sredstava i projekata, ali i radova na obnovi potresima pogođenim područjima Siska, Petrinje i Zagreba, piše HUP u svojim tjednim analizama.
Vrijednost građevinskih narudžbi u prvih osam mjeseci ove godine bilježi rast od 6,8 posto te čak 10,8 posto u segmentu zgradarstva u odnosu na prvih osam mjeseci prošle godine. U prvih osam mjeseci ove godine vrijednost građevinskih narudžbi je čak 52,0 posto veća u odnosu na prvih osam mjeseci 2019. godine. Graditeljstvo bilježi i snažan realni rast produktivnosti po radnom satu koja je u periodu od 2015. do 2023. godine rasla po stopi od 28 posto(u odnosu na pad od 6,9 posto na razini EU).
Zaduženost sektora je višestruko smanjena pa je omjer neto duga i EBITDA pao na 2,6x u 2023. s 8,1x u 2019. godini, što značajno smanjuje percepciju rizičnosti financiranja građevinskih aktivnosti što je nakon globalne financijske krize od 2008. godine bila velika prepreka za razvoj sektora.
Rastu i plaće zaposlenika sektora pa su od 2019. do 2023. godine skočile za 38,2 posto, što nas svrstava u top pet članica EU prema rastu primanja, a kad se promatra rast plaća od kraja 2019. do kraja prve polovine ove godine Hrvatska je najbolja članica Europske unije po rastu ukupnih primanja zaposlenih u sektoru za čak 55,3 posto ili gotovo 3,5 puta više od prosjeka EU (+16,1 posto). Graditeljstvo je istovremeno i drugi sektor po rastu zaposlenosti od čak 24,5 posto, navode iz HUP-a.
Po HUP-ovim makroekonomskim i sektorskim analizama, kratkoročni te srednjoročni izgledi za graditeljstvo su izrazito povoljni pod pretpostavkom izostanka značajnijih uvezenih poremećaja poput značajne kolebljivosti uvjeta financiranja te (snažnije) recesije u euro području. U 2025. očekujemo solidnu stopu rasta investicija u fiksni kapital od oko osam posto i to nakon tri godine uzastopnog rasta od oko 10 posto godišnje na krilima rastućih narudžbi u zgradarstvu, velikih poslova u niskogradnji (prometna infrastruktura).
Dobre vijesti stižu i po pitanju cijene te uvjeta financiranja s obzirom na očekivano ‘rezanje’ referentnih kamatnih stopa Europske središnje banke (ESB) na 2,00 posto u 2025. godini u odnosu na nedavni maksimum od 4,00 posto. Zahvaljujući poboljšanju hrvatskog kreditnog rejtinga na razinu A- kod vodećih rejting agencija kamatni spread na veleprodajnu cijenu financiranja za hrvatsku državu učvrstio se na razini od 100-tinjak baznih bodova uz tendenciju pada.
Nelojalna konkurencija iz trećih zemalja
U idućih pet godina za hrvatski građevinski sektor ključne su državne investicije u autoceste (više od tri milijarde eura), državne ceste (više od dvije milijarde eura), željezničku infrastrukturu (oko 6,2 milijarde eura do 2035. godine), obnovu od potresa (2,3 milijarde eura), kao i privatne investicije u hotele (4,5-5 milijardi eura) te brojne investicije u energetsku infrastrukturu. Očekuje se i da bi ulaganja u opremu i postrojenja u prerađivačkoj industriji, investicije u zelenu infrastrukturu i industrijsku logistiku kao i rast inozemnih poslova u niskogradnji (sufinanciranih EU fondovima) te rastući poslovi renoviranja/održavanja mogla generirati dodatne prilike za sektor.
Ipak unatoč povoljnoj investicijskoj klimi, očekivanjima snažnog ciklusa ulaganja i pozitivnim trendovima građevinskim tvrtkama u Hrvatskoj najveću prijetnju ostvarenju pozitivnih trendova predstavlja nelojalna konkurencija iz trećih zemalja, ističu u HUP analizama. Riječ je prije svega o građevinskim tvrtkama iz Kine i Turske, koje matične države potiču izrazito visokim subvencijama. Te im subvencije pak omogućuju da na našem tržištu nastupaju i konkuriraju s umjetno niskim cijenama.
Domaće tvrtke ne samo da gube poslove na domaćem tržištu zbog kratkoročne manipulacije niskim cijenama izvođenja radova, već istovremeno gube i reference za projekte izvan zemlje, što im umanjuje potencijalni izvoz i prinose i ‘guši’ razvojni i kadrovski potencijal sektora. Izazov za hrvatsko graditeljstvo je i pad inozemne potražnje zbog produljene recesije u prerađivačkoj industriji u glavnim ekonomijama EU.
Također, daljnji rast već nepriuštivih cijena nekretnina (pogotovo za mlade) u konačnici može prouzročiti snažan pad rezidencijalnih investicija, dodatno iseljavanje kao i daljnji pad stope fertiliteta s negativnim reperkusijama na već nepovoljne demografske trendove te samu potražnju za građevinskim uslugama. Nužno je dakle učinkovito suzbiti nelojalnu konkurenciju subvencioniranih ponuditelja iz trećih zemalja kvalitetnom pripremom tendera te izmjenom zakonodavnog okvira na nacionalnoj i EU razini kako bismo zaštitili domaće gospodarstvo i radna mjesta, ali i zbog osiguranja odgovornog gospodarenja novcem poreznih obveznika.
Poseban Zakon o javnoj nabavi
Recentna presuda Suda EU u predmetu C-652/22 | Kolin Inşaat Turizam Sanayi ve Ticaret nalaže da se gospodarski subjekti iz treće zemlje koja s Europskom unijom nije sklopila međunarodni sporazum u području javne nabave ne mogu pozivati na jednako postupanje u projektima javne nabave. Kako bi se zaštitilo domaće tržište i tvrtke nužno je u dokumentacijama o nabavi koje utvrđuju javni naručitelji uključivati primjenu Posebnih uzanci o građenju koje su osuvremenjene i objavljene 2021. godine. Riječ je o poslovnim običajima koji su ukorijenjeni u hrvatsku građevinsku praksu te koju poslovna zajednica vrlo dobro poznaje.
Smatramo kako bi se tim procesom postupno smanjivao obim primjene FIDIC ugovornih uvjeta, koji su kompliciraniji, nepregledniji te koncipirani za poslovne operacije koje nisu primjerene ugovorima i investicijama u Hrvatskoj. Nadalje, Zakonom o javnoj nabavi potrebno je isplatu plaća ugovorenih Kolektivnim ugovorom za graditeljstvo propisati kao obvezni kriterij dokazivanja sposobnosti ponuditelja, a ne kao fakultativni kriterij, što je trenutno slučaj. HUP predlaže i da se donese poseban Zakon o javnoj nabavi radova male vrijednosti za ulaganja niža od europskih pragova - 5.382.000 eura.
Zakonom o obveznim odnosima valja propisati primjerenu raspodjelu rizika među stranama ugovora o građenju tako da izvođač radova može zahtijevati izmjenu cijene ako se cijena elemenata, na temelju kojih je određena cijena radova, povećala toliko da bi cijena radova trebala biti veća za više od dva postotka kad je ugovoreno da se cijena može mijenjati, odnosno za više od tri postotka kad je ugovorena nepromjenljiva cijena, navode u HUP-u.
Napokon, u HUP-u smatraju kako je tvrtkama potrebno isplatiti razlike u cijeni radova nastalih na projektima javne nabave rastom cijena inputa zbog poremećaja globalnih tržišta građevinskog materijala, rasta troška rada i inflacije. Štoviše, Zakonom o obveznim odnosima nužno je propisati primjerenu raspodjelu rizika među stranama ugovora o građenju tako da izvođač radovamože zahtijevati izmjenu cijene ako se cijena elemenata, na temelju kojih je određena cijena radova, povećala toliko da bi cijena radova trebala biti veća za više od dva posto kad je ugovoreno da se cijena može mijenjati, odnosno za više od tri posto kad je ugovorena nepromjenjiva cijena.
Potrebno je izmijeniti i Ovršni zakon kako bi se onemogućila neosnovana naplata po zadužnici kao i Pravilnik o obliku i sadržaju zadužnica da bi se obrasci zadužnice uskladili s Ovršnim zakonom, zaključuje se u HUP analizama.