Tržišta kapitala značajno se mijenjaju, kamatne stope rastu, a povoljno zaduživanje polako odlazi u povijest. Nakon pandemije i pojave inflacije te tzv. medvjeđeg tržišta kao i nedavnog kraha u pojedinim bankarskim sustavima SAD-a i EU, recesija je očekivana, samo je pitanje koliko duboka. S obzirom na to, danas je na Algebrinom kampusu održana panel rasprava o daljnjem kretanju inflacije i kamatnih stopa centralnih američkih i europskih banaka. U raspravi je Andrej Grubišić, ekonomski analitičar i partner u tvrtki Grubišić & Partners, istaknuo je da je prva inflacija stigla na tržišta nekretnina, obveznica i dionica, kao posljedica dugogodišnjeg tiskanja novca u Europi i SAD-u.
– Tek kasnije smo imali transfer u realnu ekonomiju, potpomognut drugim prilikama – pandemijom koronavirusa i ratom u Ukrajini. Tiskanje novca sigurno je pridonijelo inflaciji s kojom se još uvijek borimo. Iako je javni narativ da stopa inflacije pada, cijene i dalje rastu, ali ne istim tempom. Također, i dalje imamo antiinflacijske programe vlada – rekao je Grubišić.
Grubišić se, naime, referirao na smanjenje stope inflacije u SAD-u i Europi, ali i u Hrvatskoj. Prošlotjedni podaci Državnog zavoda za statistiku pokazali su da je inflacija u Hrvatskoj u ožujku 2023. oslabila četvrti mjesec za redom, no potrošačke cijene i dalje su bile 10,7 posto više u odnosu na ožujak prošle godine. U SAD-u je inflacija u ožujku pala na najnižu razinu u posljednje dvije godine, dok inflacija u eurozoni također iz mjeseca u mjesec bilježi pad, no to također ne znači da cijene nisu prestale rasti.
Što se tiče povećanja kamatnih stopa, kao mjere američkog Feda i Europske središnje banke za suzbijanje inflacije, Grubišić ističe da su one sada na razinama na kojima bi i trebale biti.
– Navikli smo se na nulte kamatne stope, to je bajka iz koje smo se tek probudili. Ako je novac jeftin, imaš niske kamate i visoku inflaciju – rekao je Grubišić.
No printanje novca koje je izazvalo inflaciju nam je trebalo jer smo još uvijek pod utjecajem krize iz 2008., budući da kompanije još uvijek nisu dovoljno snažne i treba im pomoć države, rekao je Marko Jurčić, ekonomski analitičar u Hrvatskoj udruzi poslodavaca i bivši savjetnik za gospodarstvo predsjednice RH.
Europa kaska za Kinom i SAD-om
Rasprava se vodila i o odmicanju kineske ekonomije od zapada. Naime, zahvaljujući američkom zakonu CHIPS and Science, lanci opskrbe u segmentu mikroelektronike premješteni su iz istočne Azije (točnije, Kine i Tajvana) u SAD kako bi se ojačala domaće proizvodnje poluvodiča u toj zemlji. Jurčić je izrazio zabrinutost što Europska unija kasni i za Kinom i za SAD-om te tek sada počinje razvijati industriju poluvodiča i graditi tvornice za njihovu proizvodnju.
– Ako uvijek kasniš, uvijek si par koraka iza, a Europa nema svoju agendu, barem ne usklađenu. Nemamo ništa u svojim rukama, nego uvijek reagiramo i kasnimo. Nismo dovoljno odlučni i to je veći problem od poluvodiča. Ako druge države ulažu puno novca za izgradnju tih tvornica, a Europa ne, kako očekivati da će im europske tvrtke moći konkurirati? – zapitao se Juričić.
Za održati i pojačati konkurentnost unutar EU moramo brže djelovati i agilnije anticipirati globalne trendove, dodao je Juričić, a s njim se složio i Srđan Kovačević, direktor osječke tvrke Orqa koja se bavi proizvodnjom bespilotnih letjelica.
Kao konkretan primjer problema s mikročipovima Kovačević je naveo da su zbog poremećaja u dobavnim lancima cijene čipova narasle s pet dolara na 70, pa čak i 100 dolara, no ne čipova nove generacije, već starijih modela. Zbog toga Kovačević smatra da su tvornice mikročipova u Europi od strateške važnosti.
– Ako želimo izgraditi otpornost, moramo intervenirati, raditi na ispravljanju tržišnih neuspjeha koji su se dogodili. EU mora izgraditi objekte, ovo je strateška odluka jer naša gospodarstva uvelike ovise o tim kapacitetima. Tržišta nam mogu pomoći u stvaranju kompetitivnog i zdravog poduzetničkog okruženja, no ne mogu sve riješiti. Tržište je uvijek optimizirano za profit, ne za otpornost. Vrijeme je da EU značajnije poradi na poticanju i revitalizaciji domaće industrije koja nam je ključna i u smanjenju inflatornih pritisaka – istaknuo je Kovačević.
Nova regionalizacija?
Osim nedostatka vlastite proizvodnje, EU se suočava i s nikad većim demografskim izazovima, stanovništvo je sve starije, a tržište rada sve neizvjesnije i napetije. Često čujemo da nas iz krize može izvesti jedino privatni sektor, odnosno, privatne investicije, kojih je iz godine u godinu sve manje. Za izbjegavanje najcrnjeg scenarija, sve će industrije morati opreznije razmišljati o budućim ulaganjima i okrenuti se onima koja donose najveći i najbrži povrat investicija, a to su – slažu se svi panelisti – industrije s najvišim udjelom komponente visoke tehnologije u svojim proizvodima.
Joe Fitter, predavač na e-leadership MBA studiju Algebre, direktor MBA strateške financijske akademije i voditelj Kelley School of Business na Sveučilištu Indiana, istaknuo je da je svijet danas polariziran i funkcionira po principu ‘coopetitiona‘.
– Činjenica jest da su godine jeftine i jednostavne proizvodnje dovele do toga da je velik dio industrije postao pretjerano ovisan o kineskom tržištu i radnoj snazi, stoga se postavlja pitanje što u slučaju tako slabo diverzificirane ekonomije dođe li do nekog socijalnog nemira ili elementarne nepogode? Znamo da je Tajvan područje pod visokim rizikom od potresa, a čak 60 posto naprednih poluvodiča proizvodi se upravo tamo. Kompanije će morati širiti portfelj svoje industrijske proizvodnje na druga tržišta – nazovimo to deglobalizacijom ili novom regionalizacijom – rekao je Fitter.
Smanjenje globalizacije, ali i mogući nearshoring (premještanje poslovanja u bliže države), predviđa i Juričić.
– Time će nastati velike promjene, izgubit ćete dio tržišta, ali će se otvoriti i velike prilike. Ne mislim da ćemo i dalje imati razinu globalizacije kao sada, suovisnosti će se smanjiti i razdvojiti, no to nije negativno već samo drugačije – rekao je Jurčić.
Neke će ovisnosti biti prekinute, ali će se pojaviti nove, dodao je Grubišić, uz zaključak da tvrtke trebaju imati plan ako dođe do još jednog ‘black swan‘ momenta – neočekivanog i nepredvidljivog, ali vrlo utjecajnog događaja za ekonomiju.