Sjećate li se tzv. ekstraprofita, odnosno dodatnog poreza na dobit kojim je država potkraj 2022. ‘razveselila‘ najveće poduzetnike? Riječ je (bila) o hrvatskom ekvivalentu solidarnog poreza iz Uredbe Vijeća Europske unije o hitnoj intervenciji za rješavanje pitanja visokih cijena energije.
Za razliku od većine ostalih situacija u kojima Hrvatska samo prepisuje odredbe EU-a, ta ‘energetska‘ tumačena je vrlo slobodno. Naime, u nove porezne škare ušle su sve tvrtke s prihodom većim od 300 milijuna kuna čija je oporeziva dobit veća za najmanje 20 posto od prosjeka oporezive dobiti u prethodne četiri godine. Ta razlika oporezovana je s dodatnih 33 posto (uz uobičajenih 18 posto poreza na kompletnu dobit).
Naravno, poduzetnici su bili konsternirani takvom ‘božićnom‘ čestitkom. Zakon je, naime, izglasan u Saboru 16. prosinca 2022. (i to s debelom većinom od 96 glasova, u kojoj je bilo i dvadesetak oporbenih ručica) i objavljen u Narodnim novinama 22. prosinca. U to vrijeme već su bili gotovi planovi za 2023. i tada su se morali revidirati, kao i investicije, pa i cijene u koje je ugrađen taj minus.
Porezna tajna kao izlika
Na kraju su ‘energetski‘ porez, prema podacima Porezne uprave, platile 179 tvrtke i država je na taj način prikupila dodatnih 248 milijuna eura prihoda. Bilo bi logično da država objavi koji su to poduzetnici ostvarili ‘ekstraprofit‘, ali dočekalo nas je iznenađenje. Porezna uprava tumači da je odredbama Općega poreznog zakona propisano, između ostalog, da je ‘porezno tijelo kao poreznu tajnu dužno čuvati sve podatke koje porezni obveznik iznosi u poreznom postupku te sve druge podatke u vezi s poreznim postupkom kojima raspolaže, kao i podatke koje razmjenjuje s drugim državama u poreznim stvarima. Podaci iz prijava koje se odnose na dodatni porez na dobit kao i činjenica koji obveznici su podnijeli navedene prijave smatraju se podacima prikupljenim u poreznom postupku. Slijedom navedenog, nismo u mogućnosti dostaviti tražene podatke zato što bismo njihovom dostavom prekršili obvezu čuvanja porezne tajne‘, odgovorili su iz Porezne uprave i objasnili da je Naputkom o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba propisano da se prihodi s osnove dodatnog poreza na dobit uplaćuju na brojčanu oznaku vrste prihoda 1562 – dodatni porez na dobit. Još su nas uputili na godišnje financijske izvještaje (GFI), koje je svaka tvrtka obvezna podnijeti Fini, ali u javno dostupnim podacima nema posebnog iskazivanja dodatnog poreza na dobit.
Ipak, dio od tih 179 obveznika dodatnog poreza na dobit objasnio je u svojim GFI-jevima koliko ga je stajao taj jednokratni trošak. Ina je, kao predstavnica prozvanoga energetskog sektora, platila najviše – 81 milijun eura. No njezin glavni konkurent, Petrol, za svaki slučaj iskazao je gubitak, a većina ostalih naftaša poslovala je sa znatno manjom dobiti. Jedan od rijetkih trgovaca naftnim derivatima koji su platili dodatni porez na dobit jest AGS Hrvatska Miroslava Antunovića – 320 tisuća eura. Koncesionar LNG terminala MET Croatia Energy Trade u švicarskom vlasništvu platio je 1,75 milijuna eura, a PPD Pavla Vujnovca 4,72 milijuna eura.
Bankarska porezna začkoljica
‘Energetski‘ porez pogodio je i trgovce i proizvođače premda ni oni nemaju veze s energetskim razlozima koji su u polazištu jednokratnog poreza. Plamen iz Požege platio je 942 tisuće eura, a Vinka Matijevića zanima tko je taj porez platio te još više tko ga je izbjegao među bankama i drugim tvrtkama.
Što se tiče banaka, one su bile na meti dodatnog poreza. HNB je procijenio da će platiti ukupno oko 191 milijun eura, ali nije posebno specificirao kolika je obveza koje banke. Financijski izvještaji ne daju odgovor na pitanje koja je banka izbjegla plaćanje. Tek dvije najveće banke, Zaba i PBZ, u svojim izvještajima ne spominju plaćanje dodatnog poreza na dobit. Pronašli smo da je Erste banka platila 12 milijuna eura, a OTP banka 7,7 milijuna eura.
Priča o bankarima i dodatnom porezu ima dodatnu začkoljicu. Naime, banke su u prva tri kvartala 2022. poslovale s 25 posto većom dobiti nego u 2021. Međutim, u posljednjem su tromjesečju, kad je postalo izgledno da će biti razrezan dodatni namet na dobit, prikočile, zbog čega je na kraju godine bruto dobit bila na razini 2021. Iz HNB-a je potvrđeno da ‘od bruto dobiti kreditnih institucija, koja je na kraju 2022. iznosila 6,59 milijardi kuna, prirast u posljednjem tromjesečju iznosi 603 milijuna kuna‘. Bankarski sektor i inače je među najprofitabilnijima. Primjera radi, u prvih devet mjeseci 2023. banke su iskazale dobit od 1,1 milijardu eura, što je čak 64 posto više od prošle godine, kad je, podsjetimo, generiran rast od 25 posto. No u prethodnom kvartalu nije bilo opasnosti od dodatnog oporezivanja, stoga možemo očekivati uvjerljivo rekordnu profitabilnost banaka u prošloj godini.
Namet na uspjeh
S realnim sektorom nešto je drukčije. Tvrtke koje su poboljšale rezultate poslovanja, uložile u dodatne kapacitete i tragom toga realizirale veće prihode i iskazale povećanu dobit sad su morale platiti još 33 posto poreza na uspjeh. Luku Ploče to je stajalo dodatnih 3,45 milijuna eura – što se s 2,3 milijuna redovitog poreza na dobit popelo na 5,75 milijuna eura. Tek malo manje platio je Končar – DST, 5,67 milijuna eura: 2,89 milijuna redovitog poreza na dobit i 2,79 milijuna dodatnoga. Na popisu je ‘ekstraprofitera‘ i Remontno brodogradilište ‘Viktor Lenac‘, koje je platilo danak zbog procvata poslovanja. Udvostručilo je prihode i utrostručilo dobit, što ga je stajalo 1,4 milijuna eura redovitog poreza na dobit i još 1,2 milijuna dodatnoga. Medika je platila gotovo milijun eura, a iako se govorilo da će turističke kompanije biti izuzete, rapska Imperijal Riviera platila je 490 tisuća kuna. Te poduzetnika baš ne tješi što su se među žrtvama dodatnog poreza našle i neke državne tvrtke, poput Hrvatskih šuma, koje su platile 1,33 milijuna eura.