Budući da je temeljni cilj hibridnog ratovanja izazivanje nepovjerenja u institucije i državu, ispada da bi svaki takav oblik nevojnog napada na Hrvatsku bio besmislen i nepotreban. Naime, nepovjerenje u institucije i državu najviše izazivaju same hrvatske institucije i država
Potkraj 2017. premijer Andrej Plenković prvi je put u hrvatski medijski prostor pustio izraz ‘hibridno ratovanje‘ izjavivši da ‘samo naivni ljudi mogu misliti da Hrvatska nije dio tog procesa‘. Iako se nakon toga dignula prilična prašina, posebno iz oporbenih redova, premijer nikada nije objasnio što se tada događalo u Hrvatskoj i na koje je to hibridne prijetnje upozoravao.
Hibridne prijetnje nisu novi problem, ali jedan su od onih izraza koji su naglo ušli u široku javnost izazvavši pritom mnogo nedoumica. To i ne začuđuje jer ne postoji zajednička i općeprihvaćena definicija kojom se ti procesi definiraju. Ipak, hibridne prijetnje možemo opisati kao skup planiranih, koordiniranih, usmjerenih i usklađenih djelovanja kojima se napada društvo ili država, i to iskorištavanjem postojećih i stvaranjem novih ranjivosti demokratskog ustroja i institucija uporabom političkih, gospodarskih, vojnih, civilnih, sigurnosnih, izvještajnih, energetskih, medijskih, informacijsko-komunikacijskih sustava i sredstava te drugih napadnih vektora, istodobno ili u fazama.
Tu podugačku definiciju izrekao nam je Gordan Akrap iz Instituta za istraživanje hibridnih sukoba, dodavši da se pojava tih pojmova u hrvatskome medijskom prostoru u početku povezivala s navodnom namjerom institucija vlasti za nametanjem cenzure pisanja i objavljivanja, ali da se s vremenom taj strah povukao.
Jednostavnije, hibridne prijetnje znače sposobnost državnih ili nedržavnih aktera da, rabeći konvencionalne i nekonvencionalne mjere unutar i izvan prostora borbenog djelovanja, utječu na odlučivanje protivnika.
Ili kako kažu iz MORH-a, ‘Hibridno djelovanje karakterizira dvosmislenost jer hibridne aktivnosti dovode u pitanje uobičajene granice međunarodne i domaće politike i djeluju na rubu između vanjskog i unutarnjeg, legalnog i ilegalnog te rata i mira. Ovakva dvosmislenost se stvara upotrebom konvencionalnih i nekonvencionalnih sredstava putem dezinformacija i uplitanja u političku raspravu ili izbore, napadima na kritičnu infrastrukturu ili provođenjem kibernetičkih operacija te provođenjem različitih oblika kriminalnih aktivnosti kao i asimetričnom uporabom vojnih sredstava
Izvan mjerila
Upravo složenost i različitost hibridnih prijetnji omogućava djelovanje izvan uobičajenih i do sada općeprihvaćenih mjerila kojima se ocjenjuje razlika između sukoba i rata. Tako napadač dobiva dodatni manevarski prostor za napadna djelovanja, a napadnuti treba vremena, znanja i sposobnosti kako bi napad prepoznao i organizirao učinkovitu obranu i oporavak napadnutih ciljeva.
Profesor Predrag Pale sa zagrebačkog FER-a objašnjava da postoji velik broj mogućnosti za hibridne prijetnje i navodi prilično mračan primjer.
– Primjerice, uspješnom kompromitacijom informacijskog sustava vodovoda teoretski bi bilo moguće učiniti pitku vodu opasnom za zdravlje. Tako bi se mogle, recimo, onesposobiti vojska i policija te pretrpati bolnice, što bi na kraju olakšalo kopnenu invaziju – kaže profesor Pale.
Moderno vs. tradicionalno
Ti novi rizici i prijetnje razlikuju se od tradicionalnih, koji su obilježavali razdoblje do dvadesetoga stoljeća, prema svojoj složenosti, prikrivenosti i intenzivnoj uporabi suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija te neovisnosti od udaljenosti napadača i cilja. Također su se promijenili i prioriteti u ciljevima.
– Danas se upotrebom različitih napadnih modela napada ključna civilna infrastruktura, s krajnjim ciljem utjecaja na odlučivanje. Također je vrlo čest slučaj da napadnuti nije svjestan da je pod napadom ili napad traje dugo, sve dok ne bude kasno – napominje nam Akrap.
– Hibridno djelovanje ranjivosti mete pretvara u prednost za hibridnog aktera. Za razliku od hibridne prijetnje tradicionalna vojna prijetnja u principu je jasno vidljiva kao i akter koji iza nje stoji – objašnjavaju iz MORH-a.
Uz bok današnjim hibridnim napadima uvijek ide i kibernetički, navodi Pale, pa kaže kako se ti napadi mogu u tajnosti pripremati godinama te da je moguće napadati različite sustave istodobno kako bi se smanjila mogućnost obrane, što se često događa.
– U gorem slučaju napasti se može tako da se sustavi obrane i zaštite bore jedni protiv drugih, što bismo mogli usporediti s autoimunim bolestima čovjeka. Manipuliranjem informacijama, sustavima komuniciranja i procesnim sustavima komunalnih službi, vojske, policije, vatrogasaca, hitne službe i dostavnih službi moguće je izazvati savršen kaos, apsolutno nepovjerenje u informacije i komunikacijske kanale, i tako posve paralizirati život. I sve to bez fizičke prisutnosti napadača i mogućnosti da se djeluje prema njemu – objašnjava Pale.
Manipulacija mrežama
Akrap navodi da uz kibernetičke napade ne treba zaboraviti i izostaviti ni društvene mreže kao dio digitalnog prostora u kojem vrebaju hibridne prijetnje. Suvremeni hibridni napadači rado iskorištavaju mnoge prednosti suvremene tehnologije. Jedna od najvažnijih pretvorba je društvenih mreža u snažan, brz, intenzivan i anarhičan sustav razmjene podataka, informacija i znanja, ali i protuobavijesti i protuznanja.
– Manipulacijom na društvenim mrežama želi se utjecati na različite sfere javnosti, a u isto se vrijeme mogu napadati brojne različite ciljane vrste publike, neovisno o tome gdje se u tom trenutku nalaze. Društvene mreže također služe za prikupljanje velikog broja osobnih podataka i informacija, nužnih za učinkovito planiranje hibridnih operacija utjecaja – kaže Akrap pa dodaje da je jedan od ključnih ciljeva koji se pokušavaju postići u napadnutoj ciljanoj publici poticanje i razvoj nepovjerenja u institucije društva i države kako bi se na kraju smanjila njihova obrambena moć.
Društvene mreže veoma su plodno tlo za operacije utjecaja, koje su dio hibridnih prijetnji i koje polako, ali sigurno postaju primarni model izazivanja i vođenja krize te upravljanja njima radi nametanja vlastite volje pojedinoj ciljanoj publici ili više njih. Ako operacije utjecaja ostvare očekivane rezultate, nema potrebe za uporabom vojnih sredstava.
– Upravo se u tome ogleda ključna osobina hibridnosti suvremenih sukoba: mogućnost da se uporabom nevojnih sredstava postignu i vojni rezultati te da se uporabom vojnih sredstava postignu i nevojni ciljevi – navodi Akrap.
Da su društvene mreže zaista plodno tlo za histeriju, masovnu uzbuđenost i poplavu lažnih vijesti, pokazuju i primjeri na domaćem terenu, počevši, recimo, od potresa, kad su mnogi građani širili ‘vijesti‘ da znaju kad će idući potres, zatim tijekom COVID-a pa do nedavnih vijesti o navodno zatrovanim pićima u prodaji. Nisu ulogu ‘histerika‘ preuzeli samo građani; veliku odgovornost u takvim slučajevima imaju i mediji, na što upozorava Pale.
– Naravno da ne treba cenzurirati medije, ali treba ih potaknuti da budu odgovorni. Ako objave vijest koja očito uznemirava građane, a onda se pokaže da nije istinita, trebaju snositi odgovornost. Društvo bi moralo reagirati na nepoželjnu pojavu da mediji nastoje privući korisnike bombastičnim naslovima i tekstovima u kojima nema činjenica ili se navode potpuno neprovjerene tvrdnje – napominje Pale i ustvrđuje da se takvo štetno djelovanje medija ne može opravdati tržišnom utakmicom.
Suočavanje i obrana
Temelj uspješnoga suočavanja s hibridnim prijetnjama krije se u razvoju sposobnosti odgovora cijeloga društva na te izazove. Potrebno je integrirati mnoga znanja, mogućnosti, sposobnosti i vještine koje neka država ima u svim segmentima svojega društva. Treba ih integrirati u smislenu, izvedivu, upravljivu i odgovornu cjelinu koja mora dovoljno rano prepoznati prijetnju i reagirati na nju. S obzirom na to da je krajnji cilj svih napada utjecaj na ljude i njihov sustav odlučivanja, uvjerenja i načela, treba organizirati sustavno educiranje stanovništva i njihovo upoznavanje s novim oblicima prijetnji. Educiranje se treba, uz ostala područja, usmjeriti na razvoj znanja i sposobnosti medijske, znanstvene, digitalne, sigurnosne i zdravstvene pismenosti.
- Anonimna priroda kibernetičkih napada otežat će korištenje tradicionalnih mjera umanjenja rizika kao što su odvraćanje i odmazda. Ulaganje u informacijsku sigurnost usporedo s ulaganjem u istraživanje i razvoj novih tehnologija na području kibernetičke sigurnosti jedan je od ključnih preduvjeta za učinkovitu obranu od kibernetičkih napada – dodaju iz MORH-a
Jednako tako, zbog velikih mogućnosti i prilika koje hibridne prijetnje omogućavaju napadačima, treba stalno analizirati postojeće prijetnje i prepoznavati nove znakove ranog upozorenja na prijetnje. U izradi analiza hibridnih prijetnji i rizika, navodi Akrap, posebnu pozornost valja posvetiti događajima koji se rijetko pojavljuju, a koji mogu rezultirati izrazito negativnim posljedicama (engl. low probability – high impact). S obzirom na to da nitko nije imun na prijetnje iz tog spektra djelovanja, razvoj sustava za rano prepoznavanje i upozoravanje na izloženost hibridnim prijetnjama te institucionalnog, organizacijskog i ljudskog znanja, sposobnosti i vještina jedan su od temeljnih uvjeta koji se moraju ostvariti kako bi se svaka država i društvo kao krajnji cilj mogli pripremiti na ozbiljno i odgovorno suočavanje s hibridnim prijetnjama.