U javnom prostoru opet se pojavio pogrešan narativ da je Hrvatska pri vrhu EU ljestvice prema broju odrađenih radnih sati na tjednoj razini te da zaposleni istovremeno imaju najniža primanja, stoji u novim tjednim analizama Hrvatske udruge poslodavaca. Podaci Eurostata uistinu pokazuju kako su u 2023. godini Hrvati radili 39,8 sati tjedno, što je gotovo dva i pol sata više od prosjeka EU, ali podatak daje iskrivljenu sliku kad se prezentira izvan konteksta pa u provođenju zaključaka treba uzeti u obzir da je:
1. Hrvatska priznaje stanku za odmor od minimalno pola sata kao dio radnog vremena, a to čine još samo Slovenija i Portugal. U zemljama EU, stanka za odmor nije sastavni dio radnog vremena te se tretira kao jedan od oblika odmora poput dnevnog/tjednog. Zbog spomenutog tretmana stanke, a koja u tjednu generira minimalno dva i pol sata, a vjerojatno i puno više, puno radno vrijeme po usporedivim EU standardima ne premaši 37 sati tjedno. Stoga nije točno da Hrvati rade najviše, već je prema broju radnih sati Hrvatska na razini ili u praksi (vidi točku 2.) ispod prosjeka EU. Na godišnjoj razini stanka generira do 115 plaćenih radnih sati, što je kada se usporedi s prosječnim mjesečnim fondom radnih sati, a koji varira od 160 do 184 sata, podatak vrijedan analize. Stavljeno u još širi kontekst, u Hrvatskoj je radni staž efektivnog rada oko dvije i pol godine kraći u odnosu na prosjek EU. Iako prema podacima Eurostata tjedni fond radnih sati nimalo ne odudara od prosjeka usporedivih zemalja srednjoistočne Europe (CEE regije), Hrvati u praksi rade minimalno dva i pol sata kraće u odnosu na zaposlene u
istočnim članicama EU.
2. Hrvatska ima izrazito izdašan model bolovanja u usporedbi s članicama EU, s obzirom na to da poslodavci podmiruju čak šest tjedana ili 42 dana bolovanja, a hrvatski korisnici bolovanja primaju 70-100 posto ugovorenog bruto osobnog dohotka, što je opet osjetno više od prosjeka EU te pogotovo usporedive ekonomije CEE regije, što sve potiče značajne zlouporabe instituta bolovanja s negativnim reperkusijama na stvarni tjedni fond radnih sati, stoji u analizi koju potpisuje HUP-ov glavni ekonomist Hrvoje Stojić.
Prema produktivnosti na šestom mjestu odozdo
Osim toga, udio part-time poslova na razini prosjeka EU, koji imaju tendenciju smanjiti prosječni broj radnih sati, je gotovo četiri puta veći nego u Hrvatskoj (30,5 posto prema 8,6 posto). Od 2015. do 2023., udio part-time poslova na razini EU blago se povećao sa 28,5 posto na 30,5 posto, dok je u Hrvatskoj smanjen sa 12,3 posto na 8,6 posto. Moguće je da na višim razinama realnog dohotka dio zaposlenih također bira manje raditi. Iako smo prema produktivnosti već nekoliko godine šesta ekonomija odozdo na ljestvici EU, podaci o medijalnim primanjima prema paritetu kupovne moći pokazuju kontinuirano snažno smanjenje jaza realnog dohotka u odnosu na prosjek EU sa -43 posto u 2017. na -33 posto u 2023. uz tendenciju daljnjeg snažnog poboljšanja u 2024. Prema tom kriteriju, u zadnje dvije godine prestigli smo Portugal i Latviju, a nekadašnji istočoeuropski industrijski ‘tigar’ Slovačka je već godinama iza nas.
Za podizanje razine produktivnosti - što je preduvjet za skraćivanje radnog tjedna - nužno je implementirati niz reformi, koje bi ojačale atraktivnost Hrvatske kao investicijske destinacije, što bi potaknulo i investicije tvrtki. Produktivnost bi po radnom satu u Hrvatskoj od 2024.-2028. godine trebala, po procjenama, rasti po stopi od 1,9 posto što je niže od prosjeka od CEE regije (2,6 posto), stoga bi kreatori ekonomskih politika trebali staviti fokus na jačanje konkurentnosti privatnih tvrtki te nastaviti smanjivanje ukupnog poreznog opterećenja i ukidanje i/ili smanjenje parafiskalnih nameta uz supstituciju poreza na srednje i više plaće porezima na rentu, širenje porezne baze te pojednostavljenje poreznog sustava.
Izrazito je važno izjednačiti porezno opterećenje širom ekonomije i rezati parafiskalne namete kako bi investicije u startu imale sličan tretman. Kratkoročno se također zalažemo za daljnju deregulaciju te općenito politike koje olakašavaju uvjete poslovanja, jačaju energetsku i digitalnu infrastrukturu te privlače kapitalno-snažnije i tehnološki-naprednije investitore i podržavaju strategije rastućih privatnih poduzeća s izvoznim ambicijama.
Među polugama koje pozitivno djeluju na rast produktivnosti, a ne daju rezultate preko noći, HUP ističe politike obrazovnog sustava u korist povećanja broja zaposlenih s tercijarnim kvalifikacijama, poticaje za izdatke na istraživanje, razvoj i inovacije (RDI) u poduzećima, jačanja mobilnosti na tržištu rada. Za rast produktivnosti poljoprivredne proizvodnje, strateškog gospodarskog sektora domaće ekonomije, ključno je mijenjati Zakon o poljoprivrednom zemljištu te spriječiti bujanje administrativnih troškova koji usitnjavaju poljoprivrednu proizvodnju te narušavaju njenu isplativost.