Ekonomski napredak Hrvatske i prilično brz rast BDP-a posljednjih nekoliko godina sve češće potiču raspravu među slovenskim poduzetnicima koji se, nezadovoljni političkim odlukama slovenske vlade, pitaju do jučer nezamislivo: ‘Može li Hrvatska sustići ili čak prestići Sloveniju?‘
Začuđeni hrvatski ministar financija pitao je švicarskoga kolegu zašto imaju ministarstvo pomorstva, a nemaju more. Odgovor je glasio: ‘Kako vi imate Ministarstvo financija, a nemate financije?‘ Takve i slične viceve godinama su zbijali Slovenci o Hrvatima, a mi smo uzvraćali šalama o veličini njihove države. Iz ekonomskog područja na račun Dežele nismo ni u primislima mogli zbijati pošalice jer nam na tom polju nikako nije bilo do smijeha. Zagreb je donedavno bio gospodarski miljama daleko od Ljubljane.
No ekonomski napredak Hrvatske i prilično brz rast BDP-a posljednjih nekoliko godina sve češće potiču raspravu među slovenskim poduzetnicima koji se, nezadovoljni političkim odlukama slovenske vlade, pitaju do jučer nezamislivo: ‘Može li Hrvatska sustići ili čak prestići Sloveniju?‘
Hrvatska je 1995. bila na 45,2 prosjeka EU-a (u terminima BDP-a po stanovniku prema paritetu kupovne moći), a Slovenija na visokih 76,6 posto. No podaci za 2023. pokazuju da se Slovenija popela na 91,8 posto prosjeka Europske unije, a Hrvatska na 76,6 posto. Odnosno, ondje gdje su naši susjedi bili prije trideset godina.
Maraton, ne sprint
– Do 2000. Hrvatska se pomaknula na 48,1 posto, a Slovenija je konvergirala brže na 80,7 posto (+ 4,1). Nakon toga, sve do 2008. i velike gospodarske krize, slijedi razdoblje u kojem je Slovenija bilježila bržu konvergenciju s obzirom na to da je bilježila prosječan gospodarski rast od 4,2 posto, slično kao Hrvatska, ali s više baze, što Sloveniju diže na 90 posto prosjeka, a Hrvatsku na 64,2 posto, te se jaz između dvije zemlje smanjuje na 25,8. Bitno je istaknuti da je Slovenija 2004. ušla u EU, pa je u tom razdoblju već ubirala pozitivne efekte članstva. Početkom globalne financijske krize i jedna i druga zemlja upadaju u svojevrsnu rupu, pa tako Slovenija pada sve do 2015., i to na 81,1 posto prosjeka EU-a, prolazeći kroz krizu bankovnog sektora, a Hrvatska je pala na 60,7 posto 2010. te ponovno na 60,2 posto 2014.
Nakon toga, s iznimkom pandemijske 2020., obje zemlje nastavljaju konvergirati prema prosjeku EU-a, pri čemu je kod Hrvatske naglašena emigracija, što znači i pad nazivnika. Tijekom pandemijske 2020. Hrvatska se zbog snažnog pada BDP-a udaljuje od prosjeka, na 65,7 posto sa 67,3 posto 2019., a Slovenija, koja je zabilježila blaži pad BDP-a od prosjeka Europske unije, blago podiže postotak na 87,6 posto s 87,1 posto 2019. Snažniji i brži oporavak Hrvatske nakon pandemije te nastavak bržeg rasta od Slovenije i prosjeka EU-a u posljednje tri godine podižu stupanj konvergencije Hrvatske na spomenutih 76 posto – iznosi povijesne podatke o dvjema zemljama Ivana Jović, glavna ekonomistica i izvršna direktorica ekonomskih istraživanja Privredne banke Zagreb.
Iako bi se iz navedenih podataka moglo lakonski zaključiti da bi, nastavi li takvim sprintom, Hrvatska vrlo brzo mogla sustići sjevernu susjedu, izgleda da će za postizanje tog cilja biti potreban maraton. Brzom rastu Hrvatske posljednjih godina pomogla su izdašna sredstva iz EU-a, na koja nećemo moći dugoročno računati.
– Hrvatska je u odnosu na Sloveniju na relativnoj bazi (postotak BDP-a) povukla više sredstava iz fondova EU-a u proteklih nekoliko godina. Tijekom postpandemijskog oporavka na raspolaganju je imala veću omotnicu od Slovenije jednostavno zato što je bila i intenzivnije pogođena epidemijom. Zbog porasta BDP-a po stanovniku i smanjivanja zaostajanja za prosjekom EU-a možemo očekivati da će u idućem razdoblju nove omotnice za Hrvatsku ipak biti slabije. To je scenarij koji podrazumijeva i sporiju konvergenciju. Za nastavak konvergencije prosjeku EU-a potrebno je provesti institucionalne reforme radi povećanja efikasnosti javnog sektora, što za sada ne vidimo u planu – smatra Ivan Dražetić, voditelj obvezničkog poslovanja u InterCapitalu.
Magičnih 90 posto
Njegovo stajalište dijeli i Jović, koja kaže da je neupitno da će stupanj konvergencije dosegnuti 80 posto, ali da je za dostizanje magičnih 90 posto potrebno poboljšanje investicijskog okružja, privlačenje inozemnih izravnih ulaganja te jačanje izvozne komponente.
– S obzirom na i nadalje brži rast Hrvatska će prema podacima za 2024. dodatno podignuti stupanj konvergencije te će se sličan trend nastaviti i idućih nekoliko godina, ali sporijim tempom s obzirom na to da će se stopa rasta usporiti. Imajući na umu da će rast u idućih nekoliko godina uvelike odražavati dostupne fondove EU-a, buduća kretanja, odnosno povećanje stope potencijalnog rasta, koja je prema procjenama među najnižima u regiji CEE, ovisit će o provedenim reformama: rastu produktivnosti, poslovnom okružju, ulaganjima u istraživanje i razvoj, inovacijama, reformi obrazovanja, institucionalnim reformama itd. Dakle, 80 posto je tu, postavlja se pitanje prelaska na 90 posto, na koliko je danas Slovenija, a s tih magičnih 90 posto raste vjerojatnost trajno pozitivnoga migracijskog salda, što bi značilo povratak dijela iseljenih te kakvu-takvu demografsku stabilizaciju. ‘Bijela knjiga‘ Udruženja stranih ulagača navodi da postizanje razine od 90 posto u idućem desetljeću, što bi trebao biti nacionalni cilj, neće biti moguće ako Hrvatska u drugoj polovini ovoga desetljeća ne postane jedno od najatraktivnijih investicijskih odredišta prepoznata po dobroj regulaciji, efikasnoj administraciji, tehnološkom napretku i ulaganjima u sektore i poduzeća u kojima se stvara veća dodana vrijednost te ostvaruju viši dohoci – objašnjava Jović.
Sustizanje Slovenije ovisi i o tome koliko će naši susjedi u budućnosti brzo trčati, odnosno hoće li i u njoj poraditi na strukturnim problemima koji, prema mišljenju tamošnjih poduzetnika, koče slovenski potencijal. Naime, iako Slovenija ima razvijeniju industrijsku bazu i bolje povezan obrazovni sustav, njezin visoki porezni pritisak i nedostatak potpore inovacijama zapreke su daljnjem rastu.
– Slovenija ima osmu najvišu minimalnu plaću među 27 članica EU-a, što je pozitivno za niže plaćene radnike, ali pritom nestaje srednji sloj. Trenutačna politika izjednačavanja plaća – svi su jednaki, svi imaju jednake plaće – dugoročno ne pridonosi inovativnosti i gospodarskom rastu. Poduzetnici u Sloveniji često imaju osjećaj da vlast ne razumije potrebe poslovnog sektora te ne nudi potporu potrebnu za osiguranje rasta. Porezni pritisak izrazito je visok, zatoje ukupan trošak poslodavca za istu neto plaću znatno veći nego u Hrvatskoj. Dodatno, zakonski okvir mijenja se gotovo svakog mjeseca, što unosi nesigurnost – nabraja Klemen Šešok, predsjednik Uprave Iskre.
Presudni fondovi EU-a
Za razliku od slovenskih tvrtki trenutačna prednost hrvatskih pristup je ključnim europskim fondovima, poput modernizacijskog, što im pruža veće mogućnosti za rast i razvoj.
– Hrvatska uživa stabilnije poslovno okružje, znatna nepovratna sredstva iz EU fondova (samo u posljednjih 18 mjeseci Iskrine hrvatske tvrtke dobile su gotovo dva milijuna eura iz modernizacijskog fonda) te ima niže ukupne troškove rada. Hrvatski zaposlenici pokazuju višu razinu angažiranosti, što je ključno za produktivnost, unatoč tomu što se Europa općenito ne može pohvaliti velikom angažiranosti zaposlenika. Međutim, ključni izazovi ostaju smanjenje birokracije i jačanje pravne sigurnosti – ocjenjuje Šešok.
Popis prednosti i nedostataka poslovanja i u jednoj i u drugoj zemlji mogao bi se znatno proširiti, ali u obje će se morati zasukati rukavi da bi se još smanjio razvojni zaostatak za najrazvijenijim europskim zemljama. Zemlje s nižim početnim razinama BDP-a uglavnom brže smanjuju razliku prema prosjeku EU-a, a kada dosegnu višu razinu razvijenosti, dobivaju manje nepovratnih sredstava iz europskih fondova i konvergencija se usporava. Pod uvjetom da Hrvatska zadrži u prosjeku veći rast od Slovenije, mogla bi sustići Sloveniju u 15 do 20 godina. No taj scenarij zahtijeva provođenje ključnih reformi u pravosuđu, javnoj upravi i obrazovanju te povećanje produktivnosti, bez čega će se hrvatski rast neizbježno usporiti. Stoga, sustizanje Slovenije nije nemoguć cilj, ali u kratkom roku vjerojatnije je samo smanjenje postojećeg jaza od 15,8 postotnih bodova na manje od deset. Izgleda da ćemo, barem za sada, i dalje morati zbijati šale na račun veličine Slovenije.