Makroekonomski analitičari očekuju prilično snažne stope rasta i 2025., iako ponešto manje nego u ovoj godini. Procjene, koje za ovu godinu idu i do 3,6 posto, za 2025. iznose od 2,7 do 3,3 posto. Svojevrsni medeni mjesec za Hrvatsku proizlazi iz ‘investicijske plime‘ poduprte rekordnim priljevima iz fondova EU-a i snažne domaće potražnje zbog rasta plaća
Za Crni se petak potrošilo gotovo 83 milijuna eura, oko osam posto više nego lani (za one kojima i dalje u eurima sve zvuči jeftinije, to je 625 milijuna kuna – u jednome danu!). Nije da nekomu gledamo u zube, ali iz toga se iščitava podosta toga, pa i trajnost potrošačkoga optimizma, koji već neko vrijeme najjače gura rast BDP-a, znamo, najvišeg u Europskoj uniji.
Stoga svi analitičari i dalje očekuju prilično jake stope rasta i u 2025., iako ponešto manje nego u ovoj godini. Procjene su od 2,7 do 3,3 posto (za ovu godinu idu i do 3,6 posto). Dakle, još nas nisu zahvatili loši europski trendovi iako se pukotine već naziru. Konkretno, HUP-ovo glavno analitičko pero Hrvoje Stojić kaže da u 2025. očekuje usporavanje rasta BDP-a na 2,7 posto.
– Hrvatska će, naime, biti pod utjecajem ekonomskih kretanja europodručja, koje je na rubu recesije. To će prije svega utjecati na robni izvoz u prvoj polovici iduće godine, a očekuje se i daljnje pogoršanje konkurentnosti. Obje komponente vodećega indeksa poslovne klime PMI ponovno su ispod referentne granice od 50 bodova koja dijeli ekonomiju između faza ekspanzije i kontrakcije.
Snažan rast plaća koji je tijekom tri interventna kanala generirala država (povećanje minimalca za 15,4 posto, rast mase plaća u javnome sektoru od 58 posto u samo dvije godine i potencijalno ukidanje olakšica za zapošljavanje mladih) upućuje na daljnji rast jediničnoga troška rada po stopama višima od prosjeka EU-a i na štetu konkurentnosti. Snažna domaća potražnja pokretana fiskalnom ekspanzijom zbog energičnog povećanja plaća zaposlenih u javnome sektoru te javnih investicija ostaje glavni pokretač rasta u još jednoj godini. Paradoksalno je da država, koja u 2025. očekuje rast zaposlenosti praktički na razini BDP-a i time ‘negira‘ rast produktivnosti, i dalje planira rast mase plaća i izdataka za zdravstvo od 7,4 posto odnosno 7,3 posto, što je iznad nominalne stope rasta BDP-a, kreirajući proračunski deficit – poručuje Stojić.
Ekspanzija proračunskih rashoda
Glavni ekonomist Zagrebačke banke Hrvoje Dolenec dodaje da već i prijedlog proračuna najavljuje daljnju ekspanziju rashoda, što će, uz investicije financirane iz europskih fondova, biti snažan motor rasta i iduće godine.
– To istodobno podrazumijeva daljnje održavanje deficita od dva do tri posto BDP-a, ali to ne bi trebalo narušiti trend smanjivanja udjela duga opće države u BDP-u. U takvome okružju Hrvatsku očekuje održavanje dostignutoga kreditnog rejtinga i osiguravanje fiskalne stabilnosti kako bi se podržao proces pridruživanja OECD-u, prema sadašnjem itineraru sredinom 2026. U 2025. očekujemo nastavak solidne dinamike rasta. Kao i u ostatku Europe, glavni bi doprinos trebao stići od domaće potražnje (investicija, osobne potrošnje, državne potrošnje). Negativan učinak inozemne potražnje trebao bi pasti, što bi moglo amortizirati usporavanje rasta domaće potražnje – veli Dolenec.
Glavni ekonomist Erste banke Alen Kovač kaže da rizici rasta izviru iz izvozne potražnje.
– Relativno skromne perspektive rasta na razini EU-a i naših trgovinskih partnera dovode pod znak upitnika blag oporavak izvoza tijekom 2025. Ishod izbora u SAD-u, daljnje protekcionističke trgovinske mjere i strukturni problemi u Njemačkoj dodatni su negativan rizik. I dalje slabe perspektive rasta na razini EU-a zasigurno su teret za izglede turizma, a već smo u 2024. vidjeli da imamo problem nadmašiti broj noćenja iz pretpandemijskog vremena, i to će ostati ograničenje i u 2025. Dakle, domaći generatori rasta, iako manje, i dalje ostaju komparativna prednost, međutim nemogućnost ubrzavanja gospodarskoga rasta na razini EU-a postaje sve veći rizik i za kratkoročne i za srednjoročne izglede rasta – misli Kovač.
Negativni utjecaj američkih carina
RBA-ovi analitičari također misle da rizici stižu s izvoznih tržišta koja će biti pogođena i američkim carinama.
– Izravni učinak uvođenja carinskih tarifa na izvoz robe iz europodručja na BDP ugrubo bi iznosio oko 0,3 posto. To prikriva činjenicu da bi zemlje s jačim trgovinskim vezama sa SAD-om (poput Njemačke!) bile znatno teže pogođene. Međutim, pri donošenju zaključaka na razini pojedinih zemalja europodručja također treba uzeti u obzir raspodjelu duž proizvodnoga procesa. Naime, u visokointegriranom jedinstvenom tržištu EU-a cijeli se proces proizvodnje proizvoda obično ne odvija u jednoj zemlji. Dakle, dok je neka zemlja izvoznica u SAD, dodana vrijednost zapravo se raspodjeljuje na nekoliko zemalja. Pri tome treba uzeti u obzir neizravne učinke: primjerice, učinci na zaposlenost (niža prodaja smanjuje potražnju za radnom snagom) također bi mogli imati negativan utjecaj. Moguće smanjenje profitabilnosti ili konkurentski nedostatak europske lokacije za proizvode tražene u SAD-u također bi mogli opteretiti odluke o ulaganjima na srednji rok. Stoga, uzimajući u obzir da su Njemačka i Austrija važni vanjskotrgovinski partneri, ne smijemo isključiti mogućnost prelijevanja negativnih utjecaja i na Hrvatsku. Razmjerno snažan gospodarski rast i izgledi rasta, kontinuirana politička stabilnost, snažna fiskalna metrika i povoljna vanjska slika te aktivna provedba reformi dobili su i službeno priznanje, rejting A, zbog kojega je Hrvatska postala atraktivna dijelu investitora čiji je preduvjet ulaganja upravo ta razina kreditnog rejtinga, stoga potencijalno možemo očekivati dodatni interes stranih ulagača – izravne inozemne investicije ili ulaganja na tržištu kapitala – procjenjuju u RBA-u.
Dolenec dodaje da najveći rizici stižu iz geopolitike, što se onda inozemnom potražnjom može prenijeti i na hrvatsko gospodarstvo. Za srednju i istočnu Europu iznimno je važan oporavak njemačkoga gospodarstva, koji se u osnovnim scenarijima i očekuje, ali iznimno je neizvjestan.
– Za Hrvatsku to nije važno samo zbog prerađivačke industrije, već i zbog toga što su Nijemci i dalje najvažniji (svojim udjelom) turistički gosti. Osim toga, promjene u američkoj trgovinskoj politici mogu znatno utjecati na trgovinske tokove i gotovo će sigurno pridonijeti usporavanju međunarodne trgovine. Iako Hrvatska ne bi trebala biti izravno pogođena, utjecaj može pogoditi naše najveće trgovinske partnere i rast na njihovim tržištima, pa onda posredno i Hrvatsku – misli Dolenec.
Usporavanje rasta plaća
S druge strane, očekuje se daljnje smanjivanje ECB-ovih kamatnih stopa prema razini od dva posto ili manje, što bi trebalo dati poticaj smanjivanju kamatnih stopa u Hrvatskoj – u prvome valu za pravne osobe, što bi pogodovalo i privatnim investicijama. No za njih trebaju radnici, kojih nema, što vuče i rast plaća.
– Nakon velikoga ovogodišnjeg prilagođavanja, 2025. rast plaća trebao bi usporiti, ali uza zadržavanje realnoga rasta i u uvjetima niže prosječne inflacije. Djelomično će plaće porasti i zbog prilagodbe u oporezivanju dohotka. U idućih nekoliko godina očekuje se nastavak snažnog utjecaja aktivnosti u građevinskom i IT sektoru na ukupni rast, a oporavak u sektoru prerađivačke industrije ovisit će uvelike o oporavku te industrije u Njemačkoj i Austriji – zaključuje Dolenec.
Kovač i iduće godine najjači vjetar rastu očekuje od osobne potrošnje i investicija.
– Iako nešto manje, ostat će važan motor očekivane stope rasta od oko tri posto. Unatoč usporavanju rasta i razine zaposlenosti i plaća daljnji rast raspoloživoga dohotka sugerira nastavak trenda rasta osobne potrošnje, posebice ako sentiment potrošača ostane relativno imun na globalne čimbenike neizvjesnosti. Investicije i dalje ostaju podržane priljevom europskog novca i potentnim sektorom građevinarstva. Međutim, treba vidjeti koliko će odluke privatnoga sektora biti pod utjecajem globalnih kretanja i rastuće neizvjesnosti te s druge strane promjene narativa monetarne politike i daljnjeg pada ECB-ovih referentnih kamatnih stopa – zaključuje Kovač.
Nezaposlenost niža od pet posto
Stojić misli ono što i većina: svojevrsni medeni mjesec za Hrvatsku proizlazi iz ‘investicijske plime‘ poduprte rekordnim priljevima iz fondova EU-a (povučeno je 2,9 milijardi eura ili 53 posto iz ukupne omotnice grantova teške 5,5 milijardi nakon 2025., a osobito 2027.).
– S obzirom na procijenjeni ispodprosječni rast produktivnosti po radnome satu od 2024. do 2028. od 1,9 posto (prosjek je regije CEE 2,6 posto), fokus ekonomskih politika mora biti na jačanju konkurentnosti tvrtki u realnom sektoru. U fokusu trebaju biti poticanje ulaganja u istraživanja, razvoj i inovacije. Tako se stvara okvir za jačanje tvrtki, a samo profitabilne tvrtke mogu investirati, dizati produktivnost i na održiv način podići primanja zaposlenih. Suprotno stajalištima u javnome prostoru, međunarodno usporediva bruto profitabilnost naših poduzeća, unatoč poboljšanju posljednjih godina, i dalje je 25 posto ispod prosjeka regije CEE te čak 55 posto ispod prosjeka EU-a. Zaostajemo i prema investicijama u fiksni kapital za prosjekom EU-a, ali i za većinom ekonomija regije CEE – poručuje Stojić.
To će sigurno biti teže ako se većina tvrtki mora fokusirati na potragu za zaposlenicima, posljedično i izdvajati za rast plaća. No Kovač veli da bi tržište rada u 2025. trebalo karakterizirati, nakon rekordne dinamike, usporavanje rasta plaća na nešto primjerenije razine (između šest i sedam posto), a čemu u prilog govori daljnja stabilizacija inflacije i izostanak snažnog rasta plaća u javnome sektoru iz 2024. godine. Stopa nezaposlenosti trebala bi se dodatno spustiti ispod razine od pet posto, a rast zaposlenosti i dalje će u znatnom postotku ovisiti o priljevu strane radne snage, zaključuje Kovač.
Izgledi ostaju povoljni
Upravo o tome poentiraju u RBA-u. Naime, negativan migracijski saldo i starenje stanovništva velik su rizik za gospodarski rast i javne financije te mogu nepovoljno utjecati na kretanje izgleda i kreditne ocjene Hrvatske.
– Manjak radne snage Hrvatska (zasad) uspješno nadomješta stranim radnicima, posljednjih godina sve većim brojem radnika iz trećih zemalja. Međutim, to se ponajviše odnosi na radnike u uslužim djelatnostima, često usko povezanima s turističkom djelatnošću, ili građevinarstvu. Kad govorimo o tehnološkom napretku, odgađanje reforme obrazovnoga sustava i manjak visokoobrazovanih upravo u tim djelatnostima razlozi su zbog kojih će Hrvatska i dalje komparativno zaostajati za razvijenim zemljama, u kojima razvoj počiva na znanju i ulaganjima. Promotrimo li samo konkurentnost i/ili strukturu industrije, jasno je da je ona razmjerno niska u odnosu na ostale države srednje Europe poput Slovenije, Češke ili Mađarske, s razmjerno niskim udjelom visokotehnoloških proizvoda. No gospodarski izgledi ostaju povoljni uz prosječne stope rasta između 2,5 i tri posto, dakle oko potencijalne stope rasta, pri čemu naša prognozirana stopa rasta od 2,9 posto ovisi i o neto inozemnoj potražnji. Negativni rizici uglavnom proizlaze iz globalnoga geopolitičkog okružja, nestabilnosti i energetskih kriza. S druge strane, slabosti i najveći izazovi pred nositeljima ekonomske politike u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju ostaju demografska kretanja, relativno niska produktivnost te niska stopa aktivnosti stanovništva – poručuju iz RBA-a.
Kad se podvuče crta, Hrvatska i dalje leti. Nešto niže, doduše, ali osobna će potrošnja i europski novac melemom premazati očekivane rane od pada izvozne potražnje i trenutačno još nejasnih posljedica košmara globalne geopolitike. Pa trošimo dok ima!