Baš sam mislio da smo pompoznom proslavom na Pelješkom mostu u utorak i u noći na srijedu završili aktualno poglavlje s mostogradnjom. A zapravo smo i prije službenog otvaranja, na potpisivanju Memoranduma s Europskom investicijskom bankom saznali da taj dokument, prema riječima ministra mora, prometa i infrastrukture Olega Butkovića, 'otvara vrata gradnji novih mostova, luka, pruga i to je nešto što nam daje nadu da ne završava sve s Pelješkim mostom nego otvaramo novu stranicu i nastavljamo još snažnije ulagati'.
Dakle, opsesija hrvatskih vlasti infrastrukturnim projektima se nastavlja. Pa, tko su kandidati za nove mostove na Jadranu? Butkovićev prethodnik u istome resoru iz Sanaderove ere Božidar Kalmeta imao je odmah spreman odgovor rekavši da sad svakako treba razmišljati i o mostu od Pelješca do Korčule.
Od hrvatskih 'tisuću otoka' mostove s kopnom ima samo njih pet – Krk, Pag, Vir, Murter i Čiovo, a mostovima su međusobno povezani još i otoci Cres i Lošinj, Ugljan i Pašman te Lastovo i Prežba. U virtualnoj šetnji obalom Jadrana pronašli smo još 16 mogućih lokacija za povezivanje najbližih većih otoka s kopnom i tri moguća mosta među otocima (Krka i Cresa te između Brača i Šolte, odnosno Hvara).
Treba reći da su dužine mogućih mostova zapravo najkraće udaljenosti, pa bi pravi mostovi zasigurno bili duži; a i pitanje je mogu li se sagraditi na tim najkraćim relacijama. Inače, najkraći od potencijalnih mostova je onaj do Krapnja (350 metara), Brač je od Šolte udaljen 740 metara, a Prvić od kopna kod Srime 870 metara.
Svi ostali kandidati duži su od kilometra. Najduža je relacija od Prapratnog do Mljeta – 8,3 kilometra – i teško je vjerovati da će taj most ikad biti sagrađen. Čini se da su preveliki i preskupi projekti i povezivanje Šolte, Brača, pa i Hvara s kopnom i teško da će biti realizirani u doglednoj budućnosti.
Logično bi bilo najprije povezati najveće otoke s kopnom, a to je prije svega Cres-Lošinj. No, most i s istarske strane (od Brestove), kao i onaj s Krka (od Valbiske) trebao bi biti duži od četiri kilometra, otprilike kao i hvarski most (od Sućuraja). Izgledniji bi zato bio rapski most, od oko tisuću metara. Uostalom, već je bilo objavljeno da je 1. rujna trebala početi gradnja tog mosta, samo što je vijest objavljena – 1. travnja.
Zato se čini da je da najbliži realizaciji most za Pašman, s obzirom na to da je još prošle jeseni u Butkovićevom ministarstvu održana prezentacija Studije predizvodljivosti za most dug skoro kao Pelješki (2200 metara), ali koji bi stajao tek petinu vrijednosti mosta otvorenog u utorak. Most s procijenjenim iznosom investicije od 452 milijuna kuna ima predviđena dva dijela: most kopno – otok Ričul te most otok Ričul – Pašman, a planirano trajanje gradnje bilo bi tri godine. Ekonomska analiza, naravno, ukazuje na pozitivan utjecaj projekta na otok Pašman, a financijskom analizom utvrđena je potreba sufinanciranja projekta.
I tu se vraćamo na događaje od utorka. Europska unija financirala je 85 posto cijene Pelješkog mosta. A za nastavak hrvatske mostogradnje tu je, očito, EIB.
No, pašmanski most još je daleko od gradnje. Jučer je, eto, neslužbeno otvorena sezona lobiranja za gradnju mostova. Lokalni političari i njihovi lobisti mogu odmah krenuti na posao. Prva postaja svakako je 'kockica', odnosno ured ministra Butkovića. A ekipe s Pašmana i Raba mogu krenuti i na Trg hrvatskih velikana, u središnjicu stranke, s obzirom na to da je HDZ na vlasti na oba otoka.