
Hrvatska može u roku deset godina imati nuklearnu elektranu

Mali nuklearni reaktori
Mali modularni nuklearni reaktori su klasična tehnologija prilagođena novim uvjetima, a očekuje se njihova intezivnija gradnja
U stremljenjima da se energetskom tranzicijom postigne dekarbonizacija, nove tehnologije imaju posebno mjesto jer se u njima kriju nadanja ulagača i planera da će ciljevi biti postignuti lakše i brže, a možda i jeftinije. Mali modularni nuklearni reaktori (SMR) stoga su bili nezaobilazni u razgovoru o novim tehnologijama na okruglom stolu „Nove tehnologije u energetici: Prilika ili prijetnja?“ Liderove konferencije Energetska budućnost Hrvatske.
- SMR je klasična tehnologija prilagođena novim uvjetima koja je sad dostupna. Unutar 10 godina trebali bi vidjeti intenzivniju gradnju ovih reaktora, a da bi dobili neki značajniji povrat treba biti više njih. Nedavno sam razgovarao s ljudima iz Rolls Roycea koji očekuju da će njihov biti gotov u četiri godine, Česi do 2032. planiraju dovršenje svojeg SMR-a. Prije 20 godina kod nas je postojala takva inicijativa, razmatrano je i smatralo se da postoji tržište za 100 takvih reaktora. Tadašnja inicijativa bila je slična, po fazi razvoja, današnjoj. Ako me pitate je li objektivno moguće da će SMR biti izgrađen kod nas, odgovor je da, ako me pitate bi li mogli biti zemlja s nuklearnom elektranom za 10 godina, odgovor je da, a ima li potrebe za tim, također da – rekao je dr. Davor Grgić profesor na Fakultetu elektrotehnike i računarstva.
Predsjednik uprave Siemens Energyja Boris Miljavac podsjetio je da je Siemens Energy strateški partner Rolls Royceu u razvoju nuklearnog reaktora te je istaknuo da vidi velik interes na tom segmentu tržišta. Što se tiče tehnologije koja vodik koristi kao zeleni energent, Miljavac je podsjetio da Siemens već godinama na tržištu nudi svoju tehnologiju za eksploataciju vodika. I na ovom tržištu Miljavac primjećuje povoljna kretanja koja temelji na Siemensovim iskustvima u Njemačkoj i Austriji.
Komercijalizacija vodika
Direktor u Ini Dalibor Sokolović je na ovom okruglom stolu iznio najavu da Ina tijekom iduće godine očekuje prve molekule bioplina i zelenog vodika u svojim proizvodnim postrojenjima.
- Industrijsko korištenje vodika ima svoj potencijal, više nego u transportu, posebno u idućih dvadesetak godina. Kod nas postoji potencijal posebno u rafiniranju, jer se i dizel može dobiti iz molekule vodika. Ako vodik ne dobije komercijalni smisao, cijela priča će ostati gdje je i sad – rekao je Sokolović.
Dinko Đurđević iz Green Sustainable Solutionsa ocijenio je da su Inini projekti odličan primjer dobre inicijative koja je daleko odmakla. Međutim, Đurđević ne vidi da se počeo stvarati potencijal primjene vodika kod nas.
- Plan nalaže da bi taj vodik trebao biti plasiran u transport, kojeg kod nas nema. Znači da će zadovoljiti potrebe Ine za vodikom na razini 2 posto. Kroz NPOO potiče se transport, punionice i autobusi, postojalo je interesa, ali priča malo kaska i ministarstvo je potkapacitirano. Industrija to ne može sama podnijeti – rekao je Đurđević.
Ljupko Teklić iz HOPS-a, a o kojoj se tvrtki cijeli dan praktično razgovara kad god se spomene potreba za obnovom ili širenjem elektroenergetske mreže, naglasio je da je dogradnja mreže potrebna da se ciljevi energetske tranzicije ispune, te je dodao da je HOPS u posljednjih nekoliko godina dogradio mrežu u iznosu od približno 240 milijuna eura.


![[INTERVJU] Boris Miljavac, Siemens Energy: Cilj nam je omogućiti da sve naše turbine do 2030. rade na vodik](/media/2021/12/01/2331104/H-2331104-300.webp?1740958007)
