Nužna su jednostavnija, brža i predvidljivija pravila državne pomoći kako bi se pomoglo kanaliziranje 140 milijardi eura iz Fonda za oporavak i još 25 milijardi eura grantova iz programa REPower EU u obnovljive izvore energije, signali su poslani sa zasjedanja Vijeća EU. Poruka je to utemeljena na zaključku da snažna orijentacija na javne investicije usporava europsku zelenu tranziciju. Detalji novih politika bit će poznati tek nakon EU summita, planiranog 23. te 24. ožujka ove godine, objasnio je glavni ekonomist Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) Hrvoje Stojić u tjednoj analizi.
U svojevrsnom vremenskom vakuumu pred EU summit ključnom se nameće promjena fokusa dediciranih EU fondova u korist poreznih olakšica te bespovratnih potpora (grantova) po uzoru na strukturu u američkom Zakonu o smanjenju inflacije (IRA). Štoviše, u cilju povećanja efikasnosti nove fiskalne inicijative nužno je omogućiti bolji protok EU sredstava prema privatnom sektoru kroz blaža pravila državne pomoći. To bi vodilo efikasnijoj preraspodjeli 165 milijardi eura iz EU fondova nove generacije namijenjenih za zelenu tranziciju.
Alokacija u privatnom sektoru niža no u prošloj financijskoj perspektivi
Uz državne garancije za koje je u programu InvestEU osigurano 26 milijardi eura ukupna svota raspoloživa za potporu investicije u zelenu transformaciju iznosi čak 192 milijarde eura ili 1,2 posto BDP-a na razini EU. Što to znači za domaću ekonomiju i korisnike EU fondova?
Procjenjuje se da EU fondovi nove generacije već u prvim godinama doprinose rastu BDP-a 1,5 postotnih bodova. Priljev EU fondova mogao bi kulminirati tijekom 2023.-2026. godine na razini 5-6 posto BDP-a, što je financijska injekcija kakvu Hrvatska još nije vidjela.
Nažalost, alokacija privatnom sektoru u financijskoj omotnici 2021.-2027. je niža no u prethodnoj financijskoj perspektivi, što negativno doprinosi rastu produktivnosti. Naime, za razliku od javnih projekata u kojima EU komponenta potpuno pokriva investiciju, privatni sektor obično koristi EU komponentu na razini od 40-60 posto ukupne investicije, dok ostatak sufinancira, što povećava ukupni investicijski potencijal.
Štoviše, privatni sektor prijavljuje 3-4 puta više projekata u odnosu na raspoloživa sredstva, što pozitivno utječe na kvalitetu alokacije.
Kad je riječ o zelenoj tranziciji te alokaciji u istraživanje i razvoj, brine nas i suboptimalna alokacija u odnosu na potrebe ekonomije i ambiciozne planove dizanja izdataka za istraživanje i razvoj na 3-3,5% BDP-a do 2030. godine nominirana u NPOO-u. Ambicije zelene tranzicije dodatno rastu u svjetlu cilja smanjenja ovisnosti o ruskim fosilnim gorivima, za čiju realizaciju su potrebni progresivniji projekti u obnovljivim izvorima energije te energetskoj učinkovitosti, što podcrtava značaj osjetno veće alokacije EU sredstava privatnom sektoru.
Hrvatska propustila priliku započeti investicije u visokoj fazi pripremljenosti
U okviru NPOO-a, dva najveća natječaja za grantove objavljena su prošle godine i to za energetski-intenzivna poduzeća te turistički sektor. Dok je natječaj na inicijativu HUP-a produljen do kraja veljače i obuhvaća širok opseg poduzeća, natječaj za industriju imao je mali broj prijava unatoč velikom inicijalnom interesu za ‘zelena’ ulaganja.
Zbog kompleksnih natječajnih uvjeta, Hrvatska je propustila priliku da brojne investicije u visokoj fazi pripremnosti već započnu.
Omotnica natječaja vjerojatno neće biti potrošena, stoga tijekom 2023. godine, očekujemo ponavljanje natječaja, što znači novi gubitak vremena i novca za prijavitelje i državu. No čak i da je natječaj za dio industrije bio uspješan, fokus na tako mali segment tržišta ne može potaknuti ozbiljnu zelenu tranziciju gospodarstva.
S obzirom na jačanje ambicija zelene tranzicije te prepoznatu potrebu jačanja investicija privatnog sektora na razini EU, nudi nam se prilika za popravni ispit, odnosno iskorak u investicijama u smjeru energetske učinkovitosti i samodostatnosti, neovisno o sektoru iz kojeg dolaze.
Pored fleksibilnijih uvjeta natječaja, imperativ je na kreiranju više financijskih instrumenata (kroz HBOR i druge aktere) s komponentom bespovratnih sredstava (grantova), što svakako podrazumijeva jačanje kapaciteta za upravljanje rizicima u procesu. Sve ovo dobiva na važnosti u okruženju rastućih kamatnih stopa u euro području nakon iznimno dugog razdoblja rekordno niskih kamatnih stopa.