‘;
Porezi su opet u središtu interesa javnosti, a kad je o toj temi riječ, nezaobilazan je sugovornik Hrvoje Zgombić. Porezima se bavi više od trideset godina, a prije točno dvadeset godina položio je ispit za poreznog savjetnika.
– Bio sam šesta osoba u Hrvatskoj s položenim ispitom, a jedan kolega položio je ispit istog dana odmah iza mene. Žao mi je što nisam bio na njegovu mjestu, danas bih nosio oznaku 007 – ističe u svom stilu Zgombić.
Karijeru poreznog savjetnika započeo je još ranih 90-ih, a od 2003. do 2013. imao je tvrtku u većinskom vlasništvu Zgombić & Partneri, koja je 2010. zauzela treću poziciju među savjetodavnim tvrtkama u Hrvatskoj, iza Deloittea i KPMG-a. Danas je direktor u svom porezno-savjetničkom društvu Zgombić d.o.o. i društvu Panonia Solutions, čija je jedina djelatnost povrat PDV-a na nenaplaćena potraživanja u insolvencijskim postupcima. Poznat po svojim javnim nastupima gdje bez okolišanja secira hrvatsku poreznu politiku, tema poreza na nekretnine koji je uzburkao domaću javnost nije mogla proći bez njegova osvrta.
Hoće li najavljeni porez na nekretnine uspjeti u glavnoj premisi, a to je povećanje ponude stanova na tržištu?
– Tu sam potpuno siguran; svaki put kada s porezima nastojite djelovati na ekonomske odluke subjekata koji su podložni oporezivanju, proizvodite u cijelom gospodarstvu distorzije kojima nitko ne može procijeniti učinke. Činjenica je da bi uvođenje poreza na nekretnine moglo povećati ponudu i time sniziti njihovu cijenu, ali nije stvar samo u tome. I kupac će morati plaćati porez ako mu stan neće biti u funkciji i zbog toga će biti spreman dati nižu cijenu. Primjerice, kompanije se kupuju prema vrijednosti diskontiranoga novčanog toka. Kad je 2011. uveden porez na dividendu, taj je diskontirani novčani tok bio umanjen za trošak tog poreza. Tada je tvrtkama u Hrvatskoj vrijednost bila srušena za 10 posto, koliko je iznosila stopa poreza. Općenito govoreći, ne možete postići pravedno oporezivanje progresivnim porezima. Kad šef Coca-Cole plaća porez, on je već uračunan u cijeni bočice Coca-Cole te taj namet u krajnjoj liniji snosi kupac. Kod poreza na nekretnine u potpunosti se zanemaruje kulturni aspekt. Mi smo desetljećima bili naviknuti da ulažemo u nekretnine, a i nije bilo drugih mogućnosti ulaganja. Danas su te mogućnosti znatno veće, ali kultura ulaganja u nekretnine je ostala. Sad se porezima želi nametnuti drukčija kultura, ali taj mehanizam – preko poreza – jako je dvojben.
Koliko je hrvatski porezni sustav danas kompliciran?
– Nakon solidne i sveobuhvatne reforme iz 1994., sve naknadne reforme teško da mogu dobiti takav atribut. Za zadnje naše reforme, one od 2017. do 2019., koje su gromoglasno reklamirane kao krugovi porezne reforme koji donose porezno rasterećenje građanima i gospodarstvu, lako je dokazati da je to rasterećenje od 2017. do 2019. doslovno iznosilo nula kuna. No danas je porezni sustav postao vrlo složen. Do još prije nekoliko godina, možda prije nego smo postali članica EU-a, porezni savjetnik morao se baviti svim porezima, zato što i potražnja na tržištu nije bila dovoljna da bi omogućila specijalizaciju za pojedine oblike poreza, ali je i zakonodavstvo koje je uređivalo pojedine porezne oblike bilo mnogo jednostavnije i naravno, kraće. Međutim, danas je sve postalo vrlo složeno, potražnja za uslugama nije posebno narasla, ali više nije moguće da se porezni savjetnik bavi svim porezima. Djelomično i stoga što su propisi nejasni, podzakonski akti često kontradiktorni u odnosu na zakonske propise, a mišljenja Porezne uprave šarolika i nepouzdana. Gotovo je nemoguće danas se kvalitetno baviti npr. propisima s područja poreza na dodanu vrijednost, a uz to pratiti propise s područja oporezivanja dobiti, dohotka ili drugih poreznih oblika.
Kad biste mogli provesti poreznu reformu, koji bi bio vaš prvi korak?
– Ukinuo bih porez na dividendu. Danas imamo situaciju da se plaća porez na dobit i porez na dividendu. To je jedna te ista stvar, oba poreza naplaćuju se iz bruto dobiti, samo se različito nazivaju. Međutim, postoji i drugi problem. S nekim državama Hrvatska ima sklopljen sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji predviđa da se porez na dividendu plaća po povlaštenoj stopi. Tako je u slučaju primjerice Austrije, stopa tog poreza nula. Neki bi rekli ‘da, to je zato što želimo privući austrijske ulagače‘. No taj se porez ipak plaća, ali u Austriji. Zakonska regulativa određuje da se dividenda neće oporezivati kad se isplaćuje iz Austrije u Hrvatsku, što se rijetko događa jer nema mnogo hrvatskih ulagača u Austriji, i neće se oporezivati kad se isplaćuje iz Hrvatske u Austriju. Međutim, kad austrijska kompanija povučenu dividendu iz Hrvatske isplaćuje svojim dioničarima u sklopu svoje dividende, plaća 27 posto poreza. Drugim riječima, porez od dividendi ostvarenih u Hrvatskoj ubire se u drugoj državi. Potpuno nakaradno. Isto tako, kad bi se dodatno smanjio porez na dobit jer takav porez nije bitan izvor proračunskih prihoda u odnosu na PDV, privukli bismo domaća i strana ulaganja. Primarna zapreka kod nas nisu porezi, već pravna nesigurnost. Još 2010. na jednoj konferenciji o investicijama rekao sam da nijednom svojem klijentu ne mogu savjetovati da investira u Hrvatskoj. Ondje je bio prisutan i tadašnji ministar financija, koji je odmah uzvratio da se onda iselim iz Hrvatske, ako nisam zadovoljan. Odmah se korigirao, ali to je prevladavajući mentalni sklop u Hrvatskoj. To je naš način razmišljanja.
Cijeli intervju možete pročitati u tiskaom ili digitalnom izdanju poslovnog tjednika Lider.