U kontekstu inflatornih pritisaka na temelju rasta primanja i troška rada, svrsishodnije je kupovnu moć građana jačati kroz daljnje porezno rasterećenje dohotka od nesamostalnog rada. Naime, rast primanja kroz interventno povećanje plaća jače potiče inflaciju nego kroz snižavanje poreza na dohodak.
Godišnja stopa ‘harmonizirane’ inflacije porasla je na 4,5 posto u prosincu s četiri posto u studenom, pod utjecajem rasta cijena energenata te niza usluga, kao i cijena hrane i pića. Upozoravali smo na rizik obnavljanja inflatornih rizika s obzirom na energičan rast ukupnih primanja zaposlenih, stoji u novim HUP analizama Fokus tjedna koje potpisuje glavni ekonomist Hrvoje Stojić.
Rast primanja, pod utjecajem rasta plaća u realnom sektoru, ali i dvjema snažnim državnim intervencijama u ukupnu cijenu rada, generirao je osjetni rast kupovne moći što je vidljivo i u činjenici da se unatoč rastu cijena znatno smanjio udio potrošnje na osnovnu potrošačku košaricu.
Primanja su naime, od 2019. godine do danas rasla oko 56 posto, dok je cijena osnovne potrošačke košarice rasla gotovo upola slabijim tempom za 33 posto. U podacima iz posljednja dva proračunska ciklusa ističe se povećanje mase plaća za čak 58 posto.
Minimalna plaća u Hrvatskoj rasla je u tri godine +55,4 posto na razini EU, a važna je kao referentna točka, obzirom na to da je osnova za rast većine kolektivno-ugovaranih plaća.
Granska pokrivenost kolektivnim ugovorima na ukupnom tržištu rada iznad je 60 posto, čime je Hrvatska po prvi puta u 2024. godini bila bolja od prosjeka EU. Proteklog mjeseca Hrvatska pak bilježi upola sporiji mjesečni rast cijena u Hrvatskoj od 0,2 posto od prosjeka euro područja (0,4 posto), i to zahvaljujući padu cijena industrijskih neprehrambenih proizvoda te slabijem intenzitetu rasta cijena energije i usluga.
Cijene hrane i pića jedina su kategorija gdje blago premašujemo prosjek EU na razini tromjesečnog prosjeka (+0,4 posto), i to zbog kretanja cijena neprerađenih prehrambenih proizvoda, što povezujemo sa slabijom konkurentnosti naše poljoprivrede, odnosno relativno većom i rastućom ovisnosti o uvozu prehrambenih proizvoda.
Prema prvoj procjeni, vrijednost poljoprivredne proizvodnje u 2024. godini smanjena je za 0,3 posto na 2,83 milijardi eura, a vrijednost realnog dohotka u poljoprivredi je smanjena čak 6,3 posto na 1,63 milijardi eura.
Početkom godine očekujemo zadržavanje godišnje stope harmonizirane inflacije oko 4,5 posto pod utjecajem prijenosa energičnog rasta plaća u javnom sektoru u prošloj godini na rast domaćih cijena uz dodatna snažna povećanja u ovoj godini, kao i obnavljanja uvezenih inflatornih pritisaka. U potonjem slučaju prvenstveno mislimo na cijene energenata te
prehrambenih sirovina, kao i industrijskih dobara zbog skupljih vozarina i poskupljenja kineske robe postupno obnavlja inflatorne pritiske.
Sve spomenuto potvrđuje obnavljanje uzlaznog trenda tromjesečnih očekivanja prodajnih cijena u većini glavnih sektora ekonomije u euro području. U ostatku godine, stopa inflacije bi mogla usporiti na 2,5-3 posto zahvaljujući usporavanju inflacije cijena usluga nakon vrhunca turističke sezone, dugotrajnim učincima restriktivne monetarne politike u euro području, kao i aktualnom slabljenju agregatne potražnje u većini euro područja koje ograničava cjenovnu moć tvrtki
Razlozi zašto je inflacija u Hrvatskoj viša od eurozone
Više je razloga zašto je stopa inflacije viša u Hrvatskoj nego u euro području:
1. Hrvatska je pri samom vrhu EU ljestvice prema nominalnom (+57 posto) te realnom rastu (+28 posto) ukupnih primanja po zaposlenom u odnosu na 2019. godinu. Realni rast plaća u Hrvatskoj od oko 10 posto u 2024. godini je gotovo četiri puta snažniji od prosjeka euro područja. Pored spomenutog izrazito snažnog rasta ukupnih primanja, poboljšanje kupovne moći se, štoviše, vidi kroz relativno smanjenje izdataka na hranu, dok udio izdataka za opremanje kućanstava te konzumaciju niza usluga raste. Najvišu godišnju stopu rasta bilježe cijene usluga (7,5%) gdje upravo postoji najveća diskrecija hoćemo li i koliko konzumirati. Napokon, rast nenamjenskih potrošačkih kredita ubrzao je na rekordnih 15,6 posto godišnje, a ino doznake skočile čak 30 posto u prvih devet mjeseci prošle godine.
2. Na krilima potrošačkog optimizma prosječna stopa štednje u Hrvatskoj (kao proxy za opću sklonost potrošnji) je unatoč poskupljenjima u zadnje tri godine pala na 7,9 posto u odnosu na pretpandemijski trogodišnji prosjek (9,6 posto), dok je na razini EU porasla na 14 posto s 11,7 posto.
3. Turizam doprinosi s gotovo 50 posto ukupne godišnjeg volumena trgovine na malo u Hrvatskoj. U relativno kratkom periodu odnosno tijekom srpnja i kolovoza, broj ‘stanovnika’ u pravilu bolje kupovne moći u Hrvatskoj poraste nekoliko puta, što prema zakonu ponude i potražnje vrši izrazito snažan pritisak na rast cijena u trgovini na malo kao i na usluge.
Hrvatska je od 2019. do 2024. godine doživjela najsnažniji rast cijena uslugama smještaja i pripremanja/posluživanaj hrane, od svih mediteranskih zemalja za čak 54,2 posto. To je znatno više nego u Portugalu (+40,5 posto), Španjolskoj (+26,8 posto), Italiji (+26,1 posto), Grčkoj (+22,9 posto), itd.
4. Hrvatska ima najveći deficit u međunarodnoj razmjeni prehrambenih proizvoda (gotovo 2,5 posto BDP-a), a u posljednje tri godine bilježi najveće pogoršanje trgovinskog salda u komparaciji sa zemljama CEE regije te Njemačkom i Italijom. Spomenuto ju čini najizloženijom kretanju viših uvoznih cijena, naročito u periodima povećane kolebljivosti istih (trenutačno cijene mlijeka, mesa, ulja, kave, kakaovca, itd.), relativno većih u odnosu na pretpostavljene domaće cijene. Zbog visokog udjela uvoza prehrambenih proizvoda Hrvatska je izloženija uvoznim cijenama
Kupovnu moć građana treba jačati nižim porezima
Nakon što smo lani zabilježili prosječnu stopu inflacije od četiri posto, u 2025. godini očekujemo prosječnu stopu inflacije na razini od 3,5 posto. Inflacija će i dalje biti viša od prosječne stope u euro području (oko 1,7 posto nakon 2,3 posto lani), i to zbog znatno snažnijeg rasta cijena usluga, naročito u turizmu, kao i osobne potrošnje u Hrvatskoj. To je pak rezultat očekivanog snažnog realnog rasta ukupnih primanja zaposlenih (oko 10 posto, realno 6,5 posto ili tri puta brže nego u euro području), potrošačkog kreditiranja (oko 10 posto) te rasta inozemnih doznaka stanovništvu.
Hrvatska ne samo da predvodi u rastu primanja zaposlenih i potrošačkom kreditiranju na razini EU, već je udio troška rada u BDP-u po prvi puta nakon 2010. godine iznad prosjeka EU (49 posto prema 48 posto) te čak šest (6) postotnih bodova iznad CEE regije, što implicira relativno veću distribuciju zarada kompanija zaposlenima.
Prema analizi HNB-a, od 2019. godine do danas, najviše je porasla kupovna moć (naj)nižih plaća, a čiji primatelji imaju relativno veću sklonost (potpunoj) potrošnji istih. U Hrvatskoj je potkraj prošle godine nastavljen realni rast trgovine na malo od gotovo sedam posto, što je dvostruko više nego u CEE regiji te dva i pol (2,5) puta snažnije nego u mediteranskim zemljama članicama Europske unije.
Dekompozicija deflatora BDP-a pokazuje dominantan doprinos troška rada u kretanju inflacije već četiri kvartala, dok profiti poduzeća najmanje godinu dana djeluju u suprotnom smjeru. Snažniji dvoznamenkasti rast plaća potaknut predizbornim povišicama na razini lokalne države, dodatnim pritiscima na povećanje koeficijenata u određenim segmentima državne administracije, kao i bolja turistička sezona od očekivanja su glavni domaći rizici za ubrzanje stope inflacije.
Snažan rast plaća u javnom sektoru podiže rizik spirale plaća i maloprodajnih cijena, jer plaće rastu znatno brže od rasta produktivnosti u ekonomiji (oko dva posto), stoga iako se inflacija smiruje to još uvijek ne znači da je potpuno obuzdana.Jačanje geopolitičkih napetosti uz snažniju fragmentaciju svjetske proizvodnje su glavni rizici po pitanju uvezene inflacije.
HUP je stava, a u kontekstu inflatornih pritisaka na temelju rasta primanja i troška rada, kako je svrsishodnije kupovnu moć građana jačati kroz daljnje porezno rasterećenje dohotka od nesamostalnog rada. Naime, rast primanja kroz interventno povećanje plaća (kroz proračun i minimalac) jače potiče inflaciju nego kroz snižavanje poreza na dohodak.
Također, spuštanje porezne stope poreza na dohodak poveća poreznu bazu, ali istovremeno i zahtjeva razboritiji plan proračunskih rashoda nego u predloženoj varijanti u kojoj nema poticaja za prilagodbu jer rast kupovne moći ionako podiže naplatu poreza na potrošnju. Zauzdavanje rashoda u sklopu obnove fiskalnih pravila na razini EU je dobrodošao ‘instrument’ u usporavanju inflacije te stabilizaciji cjenovnih očekivanja, zaključuje se u analizi HUP-a.