HUP: Poduzeti hitne mjere za spas hrvatske mliječne industrije

Iz HUP-a poručuju da se hrvatska mliječna industrija nalazi u paradoksalnoj poziciji u kojoj se podrazumijeva da je domaće mlijeko svaki dan na policama, dok joj je sve teže održati domaću proizvodnju. Unatoč tradiciji i potencijalu, samodostatnost u mlijeku kreće se oko 40 posto mjerimo li otkup u odnosu na ukupnu godišnju potrošnju u državi, što znači da većinu potrošnje podmirujemo kroz uvoz. To otvara pitanje prehrambene sigurnosti u budućnosti, ali i održivosti poslovnih modela proizvođača i prerađivača koji su izloženi snažnoj međunarodnoj konkurenciji, dok se na domaćem tržištu suočavaju s ograničenjem cijena i većim poreznim opterećenjem.

U posljednjih desetak godina otkupna cijena mlijeka u Hrvatskoj bila je oko 3 posto niža od prosjeka EU, a prodajne cijene mliječnih proizvoda u trgovinama su oko 8 posto niže od prosjeka EU. U praksi to znači da se pritisak prenosi gotovo isključivo na domaće proizvođače i mljekare, dok potrošač kratkoročno uživa niže cijene, ali dugoročno riskira gubitak lokalne proizvodnje. Posebno je osjetljivo područje UHT mlijeko gdje se godinama bilježi intenzivan jeftiniji uvoz, posebno iz Mađarske koja ostvaruje suficit u proizvodnji mlijeka. Domaći prerađivači u takvom okruženju teško mogu graditi dodanu vrijednost i investicijske cikluse koji bi omogućili veće otkupne cijene i stabilnije poslovanje. Sustav PDV-a opterećen je jasnom neravnotežom koja dodatno smanjuje konkurentnost sektora.

{---------- PAGE STOPPER ----------}

Iako je stopa PDV na mlijeko kao sirovinu 5 posto, velik dio primarne proizvodnje dolazi od OPG-ova izvan sustava PDV-a pa prerađivači nemaju mogućnost korištenja pretporeza, dok su sirevi i fermentirani proizvodi opterećeni stopom od 25 posto, što dodatno povećava troškove i smanjuje konkurentnost domaće prerade. Budući da mlijeko čini oko 55 posto ukupnih troškova izrade sireva i fermentiranih proizvoda, porezni sustav stavlja proizvođače u nepovoljan položaj. Sirovina je oporezovana sa 5 posto, ali gotovi proizvodi nose stopu od 25 posto, što znači da je najvrjedniji dio proizvodnje ujedno i najviše opterećen. U takvim okolnostima domaće tvrtke teže pokrivaju troškove i razvijaju nove proizvode, dok uvozni artikli često ulaze na tržište s nižom cijenom. Time se stvara rezultat u kojem se više isplati uvoziti gotove proizvode nego ulagati u domaću preradu, iako je upravo prerada ključna za otvaranje radnih mjesta i veću vrijednost unutar gospodarstva.

Strukturni troškovni pritisci narušavaju održivost rezultata

Iako su poslovni prihodi u sektoru mljekarstva u 2024. u odnosu na 2021. kumulativno rasli 24,7 posto, troškovna strana poslovanja rasla je znatno brže, što potvrđuje i rast troška sirovina i materijala od 30 posto te troška rada od čak 40,7 posto u istom razdoblju. Kada se uklone jednokratni pozitivni efekti iz prošlog razdoblja, vidi se da normalizirana EBITDA u 2024. pada za 14 posto te iznosi 46 milijuna eura. Kod pojedinih proizvođača neto marže, nakon isključenja jednokratnih stavki, padaju na svega 1,5 do 2 posto, što znači da pojedini dijelovi sektora praktički posluju na granici opstanka. Ovi pokazatelji upućuju na to da nominalni rezultat ne odražava stvarnu održivost poslovanja, već prikriva snažne strukturne pritiske koji proizlaze iz rasta troškova, visoke ovisnosti o uvozu i ograničenog prostora za korekciju prodajnih cijena. Unatoč prividnom rastu, sektor ostaje osjetljiv na porezne, ulazne i regulatorne pritiske te je sve ovisniji o kratkoročnim tržišnim kretanjima, dok niska razina ulaganja i dalje ograničava dugoročni razvoj i konkurentnost. Dodatni troškovni pritisci (u vidu povećanja minimalnih plaća u 2026.) još više će narušiti domaću konkurentnost i usmjeriti tržište prema uvozu mlijeka. Prema IFE Institutu za prehrambenu ekonomiku, cijena otkupa sirovog mlijeka u Njemačkoj u rujnu je manja za 17 posto na godišnjoj razini, što dodatno povećava uvozni pritisak u Hrvatsku.

Posebno osjetljivo područje je kategorija trajnog mlijeka, koja čini više od 60 posto ukupne volumenske prodaje u Hrvatskoj, dok proizvodi pod zamrznutim cijenama u prosjeku čine preko 40 posto ukupne proizvodnje domaćih mljekara. Ukidanje ograničenja marže trgovaca ozbiljno bi narušilo konkurentnost domaćih brendova jer bi cijena domaćeg brendiranog UHT mlijeka porasla najmanje na 1,29 eura, dok se uvozno mađarsko mlijeko prodaje po 0,62 eura po litri. Pri takvoj cjenovnoj razlici ne postoji realan prostor za lojalnost potrošača prema domaćem proizvodu, što dodatno potiče uvoz i ubrzava istiskivanje hrvatskih mljekara s tržišta.

U takvom scenariju domaći prerađivači mogli bi ostati konkurentni jedino uz drastično smanjenje otkupne cijene sirovog mlijeka, što bi poništilo sve napore posljednjih godina u obnovi primarne proizvodnje i ugrozilo njezin tek započeti oporavak. Dodatni pritisak stvara činjenica da je domaća industrija u rujnu podigla otkupnu cijenu za 1 cent, dok se u EU zbiva suprotno jer zbog viškova i visokih zaliha otkupne cijene rapidno padaju, a Friesland Campinaje za studeni smanjila je cijenu za čak 7 centi u jednom mjesecu, što je bez presedana. Dok EU proizvodi oko 16 posto više mlijeka nego što potroši, Hrvatska pokriva tek oko 40 posto svojih potreba, što dodatno povećava rizik od rasta uvoznog pritiska i dugoročno prijeti gašenjem domaće proizvodnje i prerade mlijeka.

HUP-ovi prijedlozi za spas mliječne industrije

Vlada je 2024. usvojila Program razvoja mljekarstva do 2030. vrijedan 592,5 milijuna eura, no poduzetnici i proizvođači još ne vide razrađene mjere ni alate koji bi omogućili predvidljiva ulaganja i širenje proizvodnje. Najavljena potpora malim mljekarama od 4 milijuna eura jest dobrodošla, ali ne mijenja činjenicu da Program i dalje nema ključne operativne instrumente. Zato ostaje politička deklaracija, a ne stvarni razvojni okvir. U takvim je okolnostima teško očekivati veću samodostatnost, modernizaciju farmi i izvoz proizvoda veće dodane vrijednosti. Neizvjesnost dodatno pojačavaju ograničenja cijena osnovnih mliječnih proizvoda. Takva administrativna ograničenja cijena dodatno potiču uvoz jeftinijih proizvoda koji nisu pod istim pravilima, čime se narušava tržišno natjecanje i dodatno slabi održivost domaće proizvodnje. Sektoru je potrebna koherentna politika koja rješava nelojalnu konkurenciju, dampinški uvoz, racionalizira PDV duž lanca vrijednosti te osigurava stabilne i predvidljive razvojne poticaje.

HUP stoga naglašava:

• hitno ukinuti ograničenje cijena mlijeka i mliječnih proizvoda

• nužno je osigurati ravnopravne uvjete na tržištu i spriječiti dampinške uvozne cijene

• važno je zaustaviti gašenje primarnih proizvođača i očuvati održiv lanac vrijednosti

• potreban je predvidljiv regulatorni okvir bez ad hoc intervencija u cijene

• potrebno je racionalizirati PDV kako bi se potaknula domaća prerada i veća dodana vrijednost

• Program razvoja mljekarstva mora dobiti jasne rokove i konkretne mjere za poticanje ulaganja

• sektor treba snažnije poticaje za modernizaciju i povećanje produktivnosti