Robni izvoz u listopadu bilježi oporavak od 4,9 posto godišnje, što možemo pripisati privremenom pozitivnom pomaku potražnje glavnih vanjskotrgovinskih partnera gledano kroz glavne indekse poslovne klime te uključujući šestomjesečna očekivanja. Spomenuto valja zahvaliti jačanju izgleda za globalni proizvodni ciklus i jenjavanju nepovoljnog kretanja eura, stoji u ovotjednim makroekonomskim analizama Hrvatske udruge poduzetnika (HUP) koje potpisuje njihov glavni ekonomist Hrvoje Stojić.
Osim toga, ESB nastavlja smanjivati kamatne stope, u skladu s očekivanjima da će ciljana razina inflacije od oko dva posto biti postignuta do polovice 2025. godine. U međuvremenu, pad optimizma u prerađivačkoj industriji uz povišene razine zaliha u izvozno-orijentiranom segmentu kapitalnih dobara, sugerira slabiju izvedbu proizvodnje te lošiji no očekivani robni izvoz na prijelazu iz ove u sljedeću godinu i to nakon određene stabilizacije od proljeća ove godine.
Nominalni rast robnog izvoza u prvih devet mjeseci ove godine je svakako bolji od prosjeka CEE regije (+2,9 posto prema -1,1 posto), no nastavlja se na jači pad izvoza u drugoj polovini prošle godine (-12,2 posto prema -4,4 posto). Također, Hrvatska ostvaruje rast s niže baze (mjereno udjelom robnog izvoza u BDP-u) od svega 28 posto u odnosu na 53 posto na razini CEE regije.
Daleko bolju izvedbu ostvarila je Slovenija gdje je izvoz porastao 6,1 posto, a ova zemlja može se pohvaliti najvećim udjelom robnog izvoza u BDP-u od 107 posto. Glavnina povećanja hrvatskog robnog izvoza ostvarena je zahvaljujući snažnom rastu isporuka na treća tržišta poput BiH i SAD, te Slovačke unutar EU. Bez trećih tržišta, robni izvoz bi tek stagnirao.
Iako robni izvoz u SAD čini tek 3,5 posto ukupnog izvoza, oko jedan posto BDP-a, no po prvi puta iznad milijardu eura, radi se o dominantno visokotehnološkom izvozu koji odnedavno postiže visoke stope rasta u sektorima poput farmaceutike, opreme i postrojenja, kemikalija, elektronike itd. Pored toga, SAD su od lani vodeće tržište za naš izvoz IT usluga čija vrijednost će u ovoj godini premašiti 200 milijuna EUR, euro slabi u odnosu na američki dolar, pa će ubuduće upravo kroz performans na tom tržištu biti zanimljivo pratiti podizanje dodane vrijednosti našeg ukupnog izvoza.
Oporavak robnog izvoza je, međutim, paralelno slijedilo pogoršanje cjenovne konkurentnosti s obzirom na to da unazad godinu dana bilježimo dvostruko snažniji rast jediničnog troška rada u odnosu na prosjek EU (14,5 posto prema sedam posto). Naime, hrvatski poslodavci su znatno snažnije povećali ukupna primanja zaposlenih (+17,5 posto prema pet posto prosječno na razini EU), a već drugu godinu za redom plaćaju više cijene energenata od prosjeka EU.
Medijalni dohodak u terminima kupovne moći (13,438 eura u 2023. godini) također je porastao brže nego u EU (9,5 posto prema 6,7 posto) i prema ovom kriteriju Hrvatska je u
posljednje dvije godine prestigla Portugal i Latviju te je sada 32,7 posto ispod prosjeka EU nakon -41,7 posto u 2018. godini.
Spuštena procjena rasta realnog izvoza
Zbog nedavnog snažnog pada PMI indeksa diljem EU te silaznom trendu kretanja novih narudžbi, u HUP-u su spustili procjenu realnog rasta robnog izvoza u 2025. na svega dva posto nakon stagnacije u 2024. Prema anketi Europske Komisije, inozemna potražnja glavni je ograničavajući faktor po rast proizvodnje diljem CEE regije, a njemački Institut IW očekuje maksimalni negativni utjecaj američkih tarifa tek u 2026. na razini 0,8 posto outputa.
Čak i u nepovoljnim okolnostima daljnja integracija Hrvatske u EU i globalne lance vrijednosti te niska izloženost razmjeni izvan EU djelomično štite Hrvatsku. Uz pretpostavku realnog rasta robnog izvoza od pet posto u 2026. godini očigledno je kako će ova važna sastavnica BDP-a tek u 2027. premašiti rekordnu realnu razinu iz 2022. godine.
- Zbog snažnijeg rasta uvozno-intenzivne osobne potrošnje te investicijske potražnje, povisili smo procjenu deficita u robnoj razmjeni u 2025. godini na 23,5 posto BDP-a, te smanjili prognozu salda na tekućem računu bilance plaćanja na -0,7 posto BDP-a. Ističemo i nekoliko državnih intervencija koje negativno utječu na konkurentnost domaćeg gospodarstva - navode u HUP-u.
Rekordno povećanje minimalne plaće od 38,6 posto od kraja 2023. do početka 2025. jako utječe na pad konkurentnosti s obzirom na to da je minimalna plaća referentna točka za određivanje većine plaća u tvrtkama u kojima su na snazi kolektivni ugovori pa stoga direktno utječe za ukupnu masu plaća u velikom dijelu poduzeća. Dodatno opterećenje je i vremensko skraćenje oslobođenja plaćanja zdravstvenog doprinosa za mlade zaposlenike do 30. godine s pet na jednu godinu.
Rast ‘minimalca’ znatno iznad stope rasta produktivnosti i gotovo svih članica EU ne samo da potiče obnavljanje inflatornih pritisaka u domaćoj ekonomiji, već negativno djeluje na cjenovnu konkurentnost. Pritom uvođenje privremenih kompenzacijskih mjera u trajanju od tri mjeseca u aktivnu politiku zapošljavanja u 2025. godini ne samo da ne odgovara na ukupni porast troška rada, već ne uzima u obzir ni pogoršane ekonomske prilike na tržištima naših glavnih vanjskotrgovinskih partnera.
Štoviše, kompenzacijske mjere povećavaju mogućnost diskrecijskog arbitriranja cijene rada u radno-intenzivnim djelatnostima, povećavaju neizvjesnost poslovnog planiranja te isplativosti investicija. Sve je veći volumen investicija u energetske kapacitete obnovljive izvore energije (2.600 MWh), koje su blokirane i čekaju HERA-u da konačno nakon dvije godine donese jednu administrativnu odluku. Naime, njihova realizacija ovisi o donošenju odluke o metodologiji za priključak na mrežu.
Riječ je o energetskom kapacitetu koji bi mogao pokriti dvije trećine ukupnih potreba stanovništva ze električnom energijom, što zorno govori o nebrizi za energetsku konkurentnost u zemlji gdje je električna energija ključni energent za oko 80 posto tvrtki. Oko 17 posto svih greenfield stranih investicija u Hrvatskoj u razdoblju od 2019. do 2023. godine, odnosi se na projekte obnovljive energije. Za usporedbu svega šest posto ulaganja odnosi se na fosilna goriva, što jasno signalizira aktualan i budući interes investitora.
Reforme za olakšanje zapošljavanja
U svjetlu prethodno spomenutog, HUP poziva na reforme koje su u cilju olakšanja uvjeta zapošljavanja, boljih uvjeta rada te u konačnici stabilnog rasta primanja zaposlenih:
1. Kraći rok primjene olakšica za zapošljavanje mladih podiže porezni klin (42,4 posto) koji je ionako već bio veći nego u 12 članica EU, mahom usporedivih zemalja CEE regije, stoga pozivamo na porezno rasterećenje rada. Trebalo bi ga nastaviti kroz smanjenje efektivne stope zdravstvenog doprinosa, podizanje praga primjene više stope poreza na dohodak te smanjenja niže stope poreza na dohodak na razine koje imaju zemlje u našem ekonomskom okruženju.
2. Donošenje novog Zakona o radu u smjeru jačanja mogućnosti i prilika zaposlenja, jačanja mobilnosti radnika, promocije fleksibilnih oblika zapošljavanja (jednostavnu promjenu radnog mjesta, istodobno zaposlenje kod više od jednog poslodavca), jednostavnijih propisa i ukidanja zaštitnih klauzula. Zagovaramo poboljšanje radno-pravnih propisa (npr. ukidanje provedbe ovrhe poslodavca nad radnicima, isključenje obveze ‘organizacije’ rada kroz pravilnik o radu, ukidanje obveze ograničavanja ugovora na određeno vrijeme na najviše tri uzastopna ugovora), uključujući skraćenje sudskih postupaka.
3. Širenje kompenzacijskih mjera te potpora po zaposlenom kroz skaliranje prema ostalim primateljima nižih plaća (umjesto samo za primatelje ‘minimalca’ uz trajanje mjere na 12 mjeseci) te ukidanje regionalnih kriterija kod dodjele potpora te ukidanje statusa de minimis potpora.
4. Smanjenje broja dana bolovanja na teret poslodavaca na 20 dana; Financijsko destimuliranje neopravdanog korištenja bolovanja kroz smanjenje financijskog opterećenja poslodavaca u prvih 10-15 dana bolovanja uz sprečavanje zlouporabe bolovanja; uvođenje tzv. Sick days modela koji uključuje manji broj dana bolovanja koji u prvih 3-5 dana ne padaju ni na teret poslodavca ni na teret HZZO-a.
5. Postavljanje transparentne formule za izračun ‘minimalne plaće’ sukladno ekonomskim uvjetima te kretanju produktivnosti. Slovenija, primjerice u zadnja dva navrata (za 2024. te 2025. godinu) podiže ‘minimlac’ tek za stopu ostvarene inflacije u prosincu prethodne godine, što je jedan od najknonzervativnijih pristupa među članicama EU i vodi daleko više računa o konkurentnosti.