HUP upozorio na preregulaciju: koliko košta, kome pomaže i kada stati?

Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) upozorila je da administrativne i regulatorne barijere unutar Europske unije dosežu snagu carina od 45 do 110 posto. Istaknuto je to u novom HUP-ovom Fokusu tjedna u kojem je istaknuto da je pozicija Hrvatske dodatno otežana, prvenstveno zbog intervencija u cilju ublažavanja inflacije i udara na standard građana.

Navedene podatke, navodi se u HUP-ovom dokumentu, nedavno je predočio Mario Draghi, a pritom se uočava da je regulacija koju je nametnula EU administracija višestruko skuplja od SAD-ovih carina, zbog čega najveće prepreke rastu i jačanju konkurentnosti dolaze iznutra, a ne izvana. Tako su se administrativne i regulatorne barijere u EU na robu popele do 45, a na usluge do 110 posto.

Dodatni problem EU nalazi se u fragmentaciji jedinstvenog tržišta koje Europa ne uspijeva ujediniti unatoč svim naporima. Ova fragmentacija godišnje košta otprilike 0,4 posto BDP-a, dok bi potpuna integracija, nasuprot tome, mogla podići BDP za 5 do 8,6 posto i otvoriti do 7,5 milijuna radnih mjesta.

Hrvatska ima dodatne regulatorne barijere

Uz standardni regulatorni teret iz Bruxellesa, prema ocjeni HUP-a, Hrvatska je otišla korak dalje i  pojačala kontrolu nad maloprodajom hrane, energentima, lijekovima i financijskim uslugama, te je uz to umjetno podigla troška rada. Sve ovo, smatraju poslodavci, šalje dvosmislenu poruku: s jedne strane da se želi zaštititi potrošače i zaposlene, a s druge da se slabi predvidljivost i investicijska privlačnost.

HUP je nadalje analizirao pojedine mjere. Administrativno ograničavanje cijena hrane, smatraju, sabija marže i smanjuje isplativost domaće proizvodnje, osobito u mliječnom i mesnom sektoru. Jednostavno, rast troška inputa ne prati rast na prodajnoj strani, što ugrožava sve sudionike lanca vrijednosti, od farmi do malih i velikih prerađivača i proizvođača. HUP je ocijenio da bi djelotvornije bilo ciljano smanjiti PDV-a na hranu na razine usporedive s okruženjem, čime bi se amortizirao udar na kućanstva, a da se ne oteža proizvođačima postizanje konkurentnosti.

Također, iz HUP-a su upozorili da „mega-politika mase plaća“ i subvencije usporavaju organski rast osobne potrošnje, a također i nepovoljno utječu na održivost subjekata u trgovini. Pritom nisu zaboravili ni na zabranu rada nedjeljom i ovisnost ekonomije o turizmu. Situacija je ukupno takva da bruto marže trgovaca u Hrvatskoj se kreću oko dva posto, što je ispod prosjeka EU.

Hrvatski energetski sustav je europska anomalija

Percepcija o bankama, također su napomenuli, je pogrešna, jer su bankarske naknade u Hrvatskoj su među nižima u EU.  U HUP-u smatraju da ove naknade nisu „skriveni profiti”, već izvor sredstava za kibernetičku sigurnost, održavanje sustava i razvoj digitalnih usluga.

Poslodavci su upozorili da je hrvatski energetski sustav anomalija u odnosu na većinu EU zemalja, jer kućanstva plaćaju nižu cijenu električne energije od veleprodajnih kupaca. Posljednje dvije godine veliki potrošači plaćaju oko 12 posto višu cijenu od EU prosjeka, a istodobno projekti OIE vrijedni oko 2,6 milijarde eura i kapaciteta preko 2.600 MWh čekaju priključenje zbog nedonošenja metodologije naknade za priključak. HUP zagovara da se stoga subvencije postupno smanjuju.

Na kraju, posebno su upozorili na ono što nazivaju „'majka' svih intervencija“ – umjetno podizanje troška rada. Riječ je o tome da je minimalna plaća porasla 92 posto od 2019., dok je masa plaća u javnom sektoru skočila 58 posto u samo dvije godine. Tromi javni sektor ne uspijeva taj rast popratiti skokom produktivnosti, pa je produktivnost rada u Hrvatskoj ukupno ispod prosjeka EU. K tome, kako doznaje HUP, plan je da bruto minimalac do 2028. godine nadiđe ambicije CEE zemalja, što bi dodatno potkopalo konkurentnost utemeljenu na sadašnjim proizvodnim i poslovnim procesima.

Prijedlozi HUP-a za deregulaciju

HUP je stoga predložio iduće mjere: depolitizirati usklađivanje minimalne plaće vezanjem uz inflaciju i/ili realni rast produktivnosti, redefinirati tretman stanke za odmor i smanjiti trošak bolovanja za poslodavce, uvesti transparentnu minimalnu vrijednost sata rada zbog varijacija mjesečnih sati (160–184), povećati i indeksirati osnovni osobni odbitak na bruto jedne minimalne plaće, fokus prebaciti na rasterećenje srednjih i viših plaća u djelatnostima s visokom dodanom vrijednošću (inženjeri, liječnici, projektanti, eksperti).