SAD stoji lošije od EU-a kada je riječ o fiskalnom zdravlju – njihov omjer neto javnog duga i BDP-a daleko je iznad europskog prosjeka
Ako se trgovinski rat između SAD-a i EU dodatno zaoštri, ključno će biti pratiti koji ekonomski blok ima veću sposobnost prilagodbe i izdržljivost u iscrpljivanju suparnika. Glavni čimbenici koji će oblikovati ovu dinamiku bit će neravnoteža u tržišnoj ovisnosti i fiskalna moć koja može ublažiti pad izvozne komponente BDP-a, tvrdi profesor Kristijan Kotarski s Fakulteta političkih znanosti.
Sve ekonomije G-20 uvelike su oslonjene na američko tržište u odnosu na to koliko je SAD ovisan o njihovim tržištima. To i nije iznenađujuće, s obzirom na to da SAD već desetljećima igra ulogu ‘kupca posljednjeg utočišta‘, kako ga je opisao Kindelberger. Kada je riječ o Europskoj uniji, oko tri posto njezinog BDP-a dolazi od izvoza u SAD, dok američki izvoz u EU čini tek 1,5 posto BDP-a SAD-a. Ova neravnoteža jasno pokazuje da EU u kratkom roku znatno više ovisi o pristupu američkom tržištu nego obrnuto, što EU stavlja u slabiju pregovaračku poziciju.
- No, na srednji i dugi rok klatno bi se moglo pomaknuti u korist EU uz dvije prepostavke. Prva pretpostavka takvog scenarija jest jačanje Jedinstvenog tržišta EU. Studija MMF-a pokazuje da bi povećanje trgovine između 27 članica EU za 2.4 posto moglo kompenzirati pad izvoza u SAD od 20 posto. Ne-carinske barijere ekvivalentne su carinama od 45 psoto na trgovinu dobrima i 110 posto na trgovinu uslugama. Vidjet ćemo koliko je produbljivanje Jedinstvenog tržišta izvedivo uz rastuću političku fragmentaciju nacionalnih političkih aren - kaže Kotarski.
Fiskalni kapacitet SAD-a nije beskonačan
Druga pretpostavka Kotarskog svodi se na jedno ključno pitanje: kako pametno iskoristiti ograničeni fiskalni kapacitet unutar EU-a, koji je razlomljen na 27 država, svaka sa svojim financijskim teretima i proračunskim prioritetima? S jedne strane imamo članice koje već godinama plešu po rubu duga, s druge one koje još uvijek drže fiskalnu disciplinu pod kontrolom. Ako se pronađe prava ravnoteža – pametnim upravljanjem potražnjom i doziranjem fiskalnih poticaja – EU može amortizirati šok smanjenog izvoza u SAD i Kinu. Ključ je u kontroliranom popuštanju dužničke kočnice, ali samo tamo gdje ima prostora za manevar.
Na papiru, SAD stoji lošije od EU-a kada je riječ o fiskalnom zdravlju – njihov omjer neto javnog duga i BDP-a (101,7 posto) daleko je iznad europskog prosjeka (68,8 posto). No, brojke nisu uvijek apsolutni pokazatelji. Ako se zagledamo u podatke, jasno je da SAD već godinama agresivno troši svoj fiskalni kapacitet, bez previše premišljanja o granicama. Iako mu je manevarski prostor i dalje golem, nije beskonačan – pitanje je samo kada će se pojaviti zid u koji više neće moći udarati bez posljedica.
- Ukoliko SAD istovremeno krene u eskalaciju trgovinskog rata s većinom trgovinskih partnera, a koji će vjerojatno zaigrati na kartu odmazde, izvoz SAD-a suočit će se s padom, te će američkoj ekonomiji trebati više fiskalnog stimulansa, gdje se opet vraćamo na pitanje fiskalne održivosti. Doduše, SAD izdaje ključnu svjetsku rezervnu valutu koja mu daje veći manevarski prostor, ali ako se posvađaš sa trgovinskim partnerima, onda u paketu dolaze i financijske glavobolje, tj. kako financirati deficit - zaključuje Kotarski.