Prije tri dana u SAD-u objavljeni su podaci za inflaciju. Godišnja stopa inflacije iznosi 8,5 posto za ožujak, što je najviša razina od prosinca 1981. godine, kada je inflacija bila 7,9 posto.
Podaci za ožujak u Europskoj Uniji još nisu objavljeni, no prosječna stopa inflacije za veljaču na razini EU iznosila je 6,2 posto. U Hrvatskoj je danas objavljeno kako su cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju mjerene indeksom potrošačkih cijena, u ožujku su u odnosu na isti lanjski mjesec u prosjeku porasle za 7,3 posto, što je najviša inflacija od ljetnih mjeseci 2008. godine.
Prema riječima mnogih svjetskih političara, trenutačni rast inflacije globalni je fenomen uzrokovan poremećajima u lancu opskrbe i visokim troškovima energije. Međutim, zauzimanje takvog stajališta način je skrivanja pravog krivca za inflaciju, a to je tiskanje novca.
Količina novčane mase u Eurozoni u zadnjih deset godina povećala se s 5 na 11,2 bilijuna eura, što je povećanje od 124 posto. U isto vrijeme nominalni BDP porastao je s 11,6 na 12,05 bilijuna eura, što je povećanje od 3,8 posto.
U SAD-u, situacija je malo drugačija. U pandemijskom razdoblju od 2020. do danas, novčana masa porasla je s ispod 5 na preko 20 bilijuna dolara, što je povećanje od preko 4 puta.
U Hrvatskoj je u zadnjih deset godina novčana masa porasla s 48 na 188 milijarde kuna, što je povećanje od 292 posto. Nominalni BDP prije deset godina iznosio je 334 milijarde kuna, podaci za 2021. pokazuju 431 milijardi kuna.
Što je inflacija?
Kada razmišljamo o terminu inflacija, naš um odmah pomisli na povećanje razine cijena i smanjenje kupovne moći. Tradicionalni udžbenici razlikuju inflaciju uzrokovanu potražnjom i inflaciju nastalu pod pritiskom troškova. Prvi slučaj nastaje viškom agregatne potražnje uzrokovanog povećanjem ukupne potražnje za robom i uslugama.
U takvoj situaciji agregatna potražnja veća je od potencijalnog proizvodnog kapaciteta. Prema istim udžbenicima, to može biti slučaj, na primjer, povećanja potrošnje, širenja kreditne ili deficitarne potrošnje.
Inflacija nastala pod pritiskom troškova, umjesto toga, uzrokovana je povećanjem cijena zbog povećanja troškova proizvodnih čimbenika koji su veći od povećanja njihove produktivnosti. Međutim, takve se definicije mogu smatrati zlouporabom pojma inflacija. Istina je da kreatori politike lakše i češće optužuju poduzetnike, sindikate ili čak potrošače za inflaciju.
- To može proizvesti visoke cijene za pojedine predmete. To može uzrokovati privremene uspone ili padove stope inflacije. Ali ne može proizvesti kontinuiranu inflaciju iz jednog vrlo jednostavnog razloga: nitko od navodnih krivaca ne posjeduje tiskaru na kojoj može istiskati komade papira koje nosimo u džepovima; nitko ne može zakonski ovlastiti knjigovođu da prilagodi knjige koje su ekvivalentne tim papirima - kako je napisao nobelovac Milton Friedman.
- Umjesto toga, inflacija u svom izvornom i pravilnom značenju jest prekomjerno povećanje količine novca, što dovodi do povećanja cijena - prema riječima Friedricha von Hayeka.
To je pojašnjenje vrlo važno, posebno danas, kada monetarna i politička tijela i dalje okrivljuju šokove na strani ponude (koji su pak nastali odgovorima na Covid-19) za povećanje cijena koje bilježimo, bez spominjanja povećanja ponude novca iznad stope rasta proizvodnje.
Stoga možemo reći da je inflacija uzrokovana bržim povećanjem količine novca nego u količini robe i usluga dostupnih za kupnju i takvo povećanje podiže cijene u smislu tog novca.
Odnos između povećanja količine novca (višeg od povećanja proizvodnje) i rasta cijena stoga je ključan za pravilno definiranje inflacije. - Shodno tome inflacija se događa kada količina novca znatno brže raste od proizvodnje i što je brži rast količine novca po jedinici proizvodnje, to je veća stopa inflacije - napisao je Friedman.
Covid inflacija
Rast cijena koji nastaje s gospodarskim oporavkom nakon zatvaranja može se lako objasniti u tom okviru. Sve vlade značajno su povećale svoje rashode u pokušaju borbe protiv širenja virusa i potpori gospodarstvu.
Rezultat je bio povećani zahtjev za zaduživanjem koji su mnoge zemlje odlučile podržati povećanjem novčanih zaliha (M). Istodobno, lockdown politike usporile su brzinu (V) cirkulacije novca.
Neposredan učinak na monetarnu potražnju M x V bio je neodređen, s rastom zaliha novca, ali se protok smanjio. Međutim, kako su se zemlje vraćale prema nekoj vrsti normalnosti, tako su se brzina i monetarna potražnja počele povećavati i nadmašile su stagnirajuće gospodarstvo.
S obzirom na vremenski odmak koji može biti 12-24 mjeseca od trenutka povećanja novčanih zaliha (produljenih zbog privremeno usporene brzine), sa sigurnošću je bilo očekivati povećanje inflacije.
Inflacija koja se sada događa uzrokovana je prekomjernim ekspanzijama monetarne potražnje koje su započele prošle godine. Međutim, vlade i središnje banke žele se osloboditi odgovornosti za tu inflaciju na isti način kao i 1970-ih. One se fokusiraju na cijene koje najviše rastu u potrošačkoj košarici koja se koristi za mjerenje inflacije i privlače pozornost na njih kao uzrok.
Više cijene nafte, energije, hrane, troškova prijevoza i poremećaja u lancu opskrbe možda nisu uzrok inflacije. To su vjerojatno simptomi. Koliko dugo će se nastaviti sadašnja viša inflacija od ciljane? Odgovor je jednostavan.
Sve dok je rast monetarne potražnje brži od rasta proizvodnje, što uzrokuje prilagodbu prosječne razine cijena prema gore.
Ne smijemo brkati promjene relativnih cijena koje se stalno događaju s uzrokom promjene prosječne razine cijena. Nepriznavanje toga omest će sposobnost pravilnog utvrđivanja uzroka inflacije i stoga njezina rješavanja. Podrazumijeva se da kreatori politike prilično nerado prihvaćaju odgovornost za inflaciju, i doista imaju tendenciju pronaći neke različite izgovore.
Kao što je ranije spomenuto, u sadašnjem scenariju političari krive poremećaje na strani ponude za rastuću razinu inflacije. U drugim situacijama bilo im je lakše optužiti poduzetnike, sindikate ili čak potrošače za inflaciju.
Bolan izlaz
Kako bi se inflacija dovela pod kontrolu, treba poduzeti mjere na strani ponude novca. Drugo, primarni cilj trebala bi biti stabilnost vrijednosti novca. To znači smanjenje stope monetarnog rasta, ali to podrazumijeva problem političke volje.
Zapravo, sporija stopa monetarnog rasta nakon razdoblja inflacije generirat će niži gospodarski rast i nezaposlenost. Sporiji rast i veća nezaposlenost nisu lijekovi za inflaciju, to su nuspojave lijeka koji želi biti uspješan.
Zbog prisutnosti tih nuspojava važno je postupno, ali postojano usporavati inflaciju. Najbolji način za to je, očito, ograničavanje državne potrošnje.