U vremenu kad se borimo s cijenama i konverzijom, a u šoping idemo s kalkulatorom namještenim na dijeljenje sa 7,5345, državni statističari objavili su da je posljednja kunska inflacija bila 13,1 posto na godišnjoj razini, odnosno da su cijene pale 0,3 posto u odnosu na studeni. Iako je to nakon pune dvije godine prvo mjesečno pojeftinjenje, to nije naznaka trenda. Inflacija koju svi osjećamo i živimo sasvim se sigurno vratila na krilima konverzije kune u euro, ali i pogonjena poduzetničkom logikom i Vladinim nesnalaženjem.
Nije ni rat kriv za sve
Međutim, nije za sve što nam se događa(lo) s cijenama kriv euro. Pa da, uobičajeni je odgovor kako je inflaciju prema dvoznamenkastom rastu pogurnuo rat, odnosno ruska agresija na Ukrajinu. Zaista, cijena nafte je podivljala, opskrba plinom preko noći je postala neizvjesna, sirovinski izvori (ukrajinski zbog rata i ruski zbog sankcija) postali su nedostupni, prekinuti su dobavni lanci, pa i dio prometnih pravaca. Proizvođači nisu pitali koliko što stoji, nego ‘daj što daš‘. Već u svibnju Hrvatska je imala dvoznamenkasti rast cijena i ušla u zonu galopirajuće inflacije.
Cijene nafte na svjetskom tržištu u međuvremenu su se stabilizirale, ruski plin nadomješten je drugim izvorima (LNG), pronađeni su novi dobavni pravci, pa i nova tržišta. Baš kad smo se navikli na postpandemijsku ‘novu normalu‘, morali smo tražiti novu – i pronašli je. Naravno, onoliko koliko je normalno živjeti s ratom u susjedstvu u kojem k tome pomažeš slabijoj, napadnutoj strani.
Međutim, nije ni rat kriv za sve (cjenovne) nevolje, koliko god hrvatska vlast, ali i cijeli aparat briselskih birokrata i čelnika najjačih država, to želi tako predstaviti. Rat je kriv samo polovično. Svi zaboravljaju da su cijene počele rasti od početka gospodarskog rasta nakon pandemije. I tada se to smatralo poticajnim, nakon pandemijske ekonomske žabokrečine u kojoj ništa nije uspijevalo, pa čak ni inflacija. Uzimalo se zdravo za gotovo da malo inflacije nikomu neće škoditi. I tako smo od početka 2021. u 15-ak mjeseci od deflacije ‘dopuzali‘ do poskupljenja od 6,7 posto na godišnjoj razini. A tek onda je Putin pokrenuo ‘specijalnu vojnu operaciju‘.
Inflacijski posao odradili su i kupci
Zašto ova retrospektiva? Ako smo u zoni galopirajuće inflacije samo zbog rata, nitko neće propitivati stvarne uzroke. Svi će samo čekati kraj rata, samo da se ne bi morali baviti pravim izvorima inflatorne spirale. U tom kontekstu treba promatrati i aktualnu grčevitu bitku hrvatskih vlasti protiv konverzijskog dizanja cijena. Eto, pronađeni su i krivci – osam od deset najvećih trgovačkih lanaca koji ne žele podastrijeti cijene ministru gospodarstva dr. sc. Davoru Filipoviću, izv. prof. To su novi ‘narodni neprijatelji‘, svi oni ‘koji misle da mogu u ovoj situaciji od jedne izrazito pozitivne i korisne stvari svojom neodgovornom poslovnom politikom baciti sjenu ili naštetiti strateškom uspjehu države, Vlade, društva i svih nas‘, kako ih je prozvao premijer Plenković i odmah presudio: ‘U tome neće uspjeti.‘
Trgovci su se sad našli u ulozi ‘poštene inteligencije‘. Naime, komunistička vlast imala je krilaticu ‘radnici, seljaci i poštena inteligencija‘. Dakle, svi radnici i seljaci bili su pošteni, samo je inteligencija bila sumnjiva, osim ‘poštenih‘ iznimaka. U skladu s tom komunističkom prozivkom danas poteze povlači ekipa iz Banskih dvora, samo što ona ima svoje kupce, proizvođače i poštene trgovce.
No nisu samo trgovci (i pošteni i nepošteni) generatori rasta cijena. Svoj dio inflacijskog posla odradili su i kupci (za koje se podrazumijeva da su pošteni; uostalom, i glasači su). Prošle su godine pohrlili u dućane pa je fiskalizirano oko 11 posto više računa nego 2021., a iznos je bio čak 24 posto veći: potrošili smo 50-ak milijardi kuna više ili, kako su pedantno objavili poreznici, 254.331,930.080,83 kune, do zadnje potrošene kune i lipe u povijesti. A i jednako neupitno pošteni proizvođači lani su digli svoje cijene: na domaćem tržištu čak za 19,9 posto, a kad se isključi energija, to je i dalje visokih 11,5 posto.
Šlampava konverzija
U krilaticu bismo isto tako mogli uključiti i telekome, cijeli turističko-ugostiteljski sektor, poljoprivrednike i državnu indeksaciju plaća i mirovina. I tu dolazimo do priče o inflacijskim očekivanjima koju je prošlog tjedna ispričao Miodrag Šajatović.
Naravno, kapitalizam živi od profita, koji je to veći što su više cijene. I svi su ih dizali od početka 2021., a to je prihvaćalo i tržište – personificirano u kupcima koji su pristajali na poskupljenja i posezali dublje u svoje novčanike. A sad se sve prelama preko osam trgovačkih lanaca, koji također samo žele zaraditi. I pritom nisu baš ulazili u ozbiljnije prekršaje. Naime, 151 kazna, u ukupnom iznosu od 234.000 eura, pravi je kikiriki za nepodopštine koje ugrožavaju velika državna postignuća.
I opet, na temelju očekivanja proizvođači su dostavili nove cijene, a trgovci su ih proslijedili na police. Osim tehničkog dijela, konverzija je s državne strane odrađena krajnje šlampavo. Jedino je trebalo isticati dvojne cijene i nije se smjelo poskupiti 1. siječnja. A cijela prošla godina bila je ostavljena svima da dignu cijene koliko ih volja.
Crne liste koje sad pokušava ustrojiti dr. sc., izv. prof., trebale su biti sastavljene prije šest mjeseci. Da je tisuću Mikulićevih tržišnih inspektora odradilo taj posao, sad ne bi trebalo nikakva zamrzavanja ni prijetnji ukidanjem subvencija i dizanjem poreza. Kako bi rekli u mome kraju: Kesno je popoldan k meši iti (kasno je poslijepodne ići na misu).