Zakon o strancima trebao bi, među ostalim, uvesti obvezne programe učenja hrvatskoga jezika za strane radnike
Nikad više stranih radnika u Hrvatskoj – prošle je godine podneseno 286 tisuća zahtjeva za dozvolu za boravak i rad, što je 22 posto više nego 2023., a izdano ih je 206.529, gotovo 20 posto više nego godinu prije. Prema najnovijim podacima, trenutačno u zemlji rade 113.504 strana radnika s vrijedećom radnom dozvolom. Najviše ih je zaposleno u graditeljstvu, turizmu i ugostiteljstvu, industriji, prometu i trgovini. No kako se ti radnici integriraju u našu sredinu kad jedva znaju pozdraviti na hrvatskom jeziku? Kako se nose s kulturnim razlikama? I kako se snalaze s viškom slobodnog vremena i u timovima u kojima rade i njihovi zakleti neprijatelji, s kojima nekada dijele i postelju? O, da, i toga ima.
Snađi se, druže!
S obzirom na to da na naše upite nije odgovorio nijedan predstavnik poslodavaca, ni javne tvrtke koje svoje opustjele redove popunjavaju strancima, ni klasični privatni sektor, ni ijedna od tvrtki koje bez strane radne snage ne bi mogle pružati usluge, stranci se, možemo nagađati, snalaze kako znaju. I uglavnom šute jer jezik ne znaju. Ili govore, ali ih mi ne čujemo jer ih ne razumijemo. U takvim okolnostima ne začuđuje što se strani radnici u Hrvatskoj učestalo žale na kršenje radnih prava, na neisplatu plaća, na prekovremeni rad bez primjerene naknade, na loše uvjete smještaja te na prijetnje i oduzimanje dokumenata. Nikako ne pomaže jezična barijera, što bi trebao promijeniti novi zakon o strancima o kojem se još raspravlja u Hrvatskom saboru i koji će, među ostalim, uvesti obvezne programe učenja hrvatskoga jezika za strane radnike. No, ako je vjerovati stručnjacima, ni te zakonske odredbe neće riješiti sve probleme. To mogu samo poslodavci!
Prvi susret stranog radnika s predstavnicima zemlje u koju dolazi na rad ide preko agencija pri posredovanju u zapošljavanju poput Job Huntera, koji je osnovala i vodi Manuela Vukelić. Premda, ističe ona, agencija provodi prvu selekciju i uvodi radnike u posao, a nakon posredovanja pri dobivanju dozvole većinu ostalog posla trebali bi ipak obaviti poslodavci. Neki obave svoj posao temeljito i predano, neki ne toliko, ali, dodaje, iskustva koja ona ima većinom su dobra te strani radnici usprkos neznanju hrvatskoga jezika s domaćim radnicima brzo pronađu zajednički jezik. No, iskrena je, izazova ne manjka.
– Pokazalo se da je zapošljavanje radnika iz različitih etničkih skupina među kojima postoje razne tenzije o kojima poslodavci nisu bili upoznati prilično škakljivo, zbog čega, primjerice, poslodavcima u velikim sustavima savjetujemo da zapošljavaju radnike iz samo jedne etničke skupine ili samo jedne zemlje – preporučuje poslodavcima Vukelić i navodi još jednu situaciju u kojoj stranim radnicima treba pomoć.
Oni su, naime, iznenađeni osmosatnim radnim vremenom u Hrvatskoj jer su u zemljama iz kojih dolaze često radili i više od deset sati na dan te zapravo nisu imali slobodnog vremena.
– U Hrvatskoj odjednom imaju mnogo slobodnog vremena i ne znaju što bi sa sobom. U tome bi mogla pomoći lokalna zajednica, sportske udruge i udruge civilnog društva. Tako i imamo nekoliko dobrih primjera u kojima su strani radnici u život lokalne zajednice uključeni u sklopu organizacije sportskih događaja, osobito u sportovima popularnima u njihovim zemljama, u kriketu i odbojci – istaknula je Vukelić.
Dva ključna savjeta
Marko Pekčec, voditelj tima za radnu migraciju na području jugoistočne Europe u Manpoweru Croatia, svjedočio je dosad, da se protumačiti iz odgovora, različitim iskustvima. Zna za poslodavce koji se trude integrirati strance u svoje redove, a zna i za one koji nisu takvi i kojima edukacija stranih radnika nije na popisu prioriteta. I kad su edukacije u pitanju, dodaje, ima doista svega.
– Edukacije su, nažalost, na mnogim tržištima postale veliki biznis s pomoću kojeg se izvlači novac od kandidata, a stvarna vrijednost za njihovo snalaženje u novoj sredini gotovo je nikakva. Najučestaliji su tečajevi jezika i kulture, koji su takvi kakvi jesu, pa tako ne začuđuje što često srećemo dostavljače koji znaju tek pozdraviti na hrvatskom jeziku, ali nisu spremni komunicirati ni na hrvatskome ni na engleskome. Zasad ne postoje specifične obveze poslodavaca u vezi s time, ali definitivno reflektiraju jesu li i koliko ozbiljno shvatili važnost integracije stranih radnika na domaćem tržištu – rekao je Pekčec i dodao da tu ima i pozitivnih i promašenih primjera.
Primjerice, u uslužnim djelatnostima jezik je iznimno važan, ali pristup učenju treba biti situacijski i prilagođen onom najučestalijem i najuobičajenijem.
– Angažman poslodavca tu je ključan jer ne može vam škola stranih jezika ili drugi vanjski edukator precizno mapirati komunikaciju i situacije u kojima se vaši zaposlenici mogu naći. Što se tiče ‘zatvorenih‘ djelatnosti, komunikacija je i dalje bitna, no taj se jezik može znatno pojednostavniti i potrebno je više se fokusirati na međuljudske odnose – rekao je Pekčec na temelju svojih iskustava.
Ima on i dosta savjeta za poslodavce, a prvi je da pronađu profesionalne i etične agencije za posredovanje pri zapošljavanju, što je najvažniji korak. A drugi je korak shvatiti razlike u kulturi.
– Vrlo je važno razumjeti da postoje više i manje hijerarhijska društva iz kojih ljudi dolaze i to se reflektira na pristup radu i pristup ljudima. Naša otvorenost prema različitim kulturama ne podrazumijeva i njihovu međusobnu otvorenost jednih prema drugima, što osobito treba uzeti u obzir pri slaganju timova te organizaciji smještaja i svega što se događa izvan radnog mjesta – savjetuje Pekčec.
Očekivanja od nacionalne strategije
Među poslodavcima koji zapošljavaju strane radnike vlada uvjerenje da su Filipinci najkvalitetniji i najprilagodljiviji, s čime se slaže i Stjepan Jagodin, direktor tvrtke Pinoy 385, vodeće agencije za posredovanje pri zapošljavanju stranih radnika, specijalizirane u zapošljavanju filipinskih radnika. On tako navodi da su u šest godina poslovanja agencije iskustva poslodavaca koji zapošljavaju filipinske radnike iznimno pozitivna, a i sami radnici vrlo su zadovoljni uvjetima života i rada u Hrvatskoj. Najbolja je potvrda, navodi, sve više zahtjeva za zapošljavanje upravo filipinskih državljana, koji u Hrvatskoj ostaju na radu znatno dulje od inicijalno ugovorenoga radnog odnosa od dvije godine.
– Svi filipinski radnici zaposleni preko naše agencije prolaze edukacije o uvjetima života i rada, pravima i obvezama na osnovi rada i drugim bitnim elementima zakonitosti rada i radnim uvjetima. Integraciju u novu sredinu dodatno im olakšavamo dijeljenjem informacija o uvjetima života, klimi, kulturnim razlikama, prihvatljivom ponašanju, postupcima u izvanrednim situacijama i slično. Agencija također pruža potporu poslodavcima pripremnim orijentacijama prije dolaska radnika gdje se predstavljaju metode komuniciranja i dijele uspješne prakse iz našega dugogodišnjeg rada s filipinskim državljanima – istaknuo je Jagodin te iznio vlastiti savjet klijentima za izgradnju dugoročnih odnosa i uspješno zapošljavanje, a to je dobra priprema.
To, kaže, uključuje pripremu dokumentacije i procedura, ali i druge neformalne procedure poput izbjegavanja podjele domaćih i stranih zaposlenika te organizaciju rada u miješanim timovima. Ima i drugih izazova, a jedan od najvećih jest taj što Hrvatska u ovom trenutku nije konkurentna na svjetskom tržištu rada zato što postupak zapošljavanja traje dulje od radnog odnosa.
– Mogu navesti i da je potencijalna otegotna okolnost u nekim sredinama nemogućnost pronalaska liječnika opće prakse te predugo čekanje produljenja dozvole za boravak i rad od odgovorne policijske uprave. Spora administracija tako rezultira situacijama u kojima radnicima može biti onemogućen pristup bankovnom računu ili ostvarenje zajamčenih prava u drugim institucijama s obzirom na to da ih sustav u toj situaciji tretira kao da ne posjeduju adekvatnu dokumentaciju. Na kraju, nadamo se da će najavljena strategija nacionalne imigracijske politike dodatno urediti cijeli sustav i donijeti promjene nabolje za sve radnike koji dolaze iz trećih zemalja – zaključio je Jagodin.