Ekonomske brige i dalje snažno muče građane, porast cijena zabrinjava njih čak 90 posto, a prisutna je i univerzalna briga oko pada životnog standarda što muči gotovo 77 posto građana. Iako inflacija trenutačno iznosi 1,6 posto, cijene su i dalje u nerealnim okvirima za što građani isključivo krive državu i trgovce, a ne neke treće strane ni vanjske faktore.
Ovogodišnji Nulti kvadrant ističe da su mladi najviše pogođeni strahovima poput rasta cijena nekretnina (75 posto) i nesigurnosti zaposlenja (47,6 posto), što negativno utječe na planiranje obitelji. Bit će zanimljivo ispratiti hoće li se stavovi i strahovi mladih promijeniti nakon primjene novih zakona koji se tiču oporezivanja nekretnina, ograničavanja apartmanizacije stanova u zgradama, odnosno nakon najavljenog ukidanja olakšica za zapošljavanje mladih?
Uvođenje poreza na nekretnine, inače, osim za prvu nekretninu, podržava gotovo 60 posto građana. Kada se govori o financijama, zabrinjavajuće je da su građani uistinu pesimistični oko svog financijskog stanja, čak 43,7 posto smatra da će život u narednom periodu biti skuplji i da će trošiti više, a u nešto većoj mjeri to smatraju mladi.
Nastavljen pad povjerenja u sve društvene autoritete
Povjerenje u institucije, pa čak i u privatni sektor nažalost ostaje nisko, državnim institucijama vjeruje svega 14,3 posto građana, baš kao i osiguravajućim društvima, dok bankama, primjerice, vjeruje tek 20 posto ispitanika, a građani zahtijevaju veću transparentnost i društvenu odgovornost, posebno od velikih kompanija.
Nina Išek Međugorac, izvršna direktorica Val grupe, naglašava kako se Hrvatska suočava s dubokom krizom povjerenja
- Povjerenje u autoritete društva, kao i prethodnih pet godina, na niskim je granama. Medijima, koji bi trebali bit potpora demokraciji, i dalje vjeruje svega desetina građana. Klima nepovjerenja prelijeva se i na privatni sektor zbog čega povjerenje dobiva status Svetog grala za kojim će svi u budućnosti tragati - komentira Išek Međugorac.
Prisutan je i značajan pad povjerenja u obrazovne institucije, u vremenu u kojem je obrazovanje jedna od najvažnijih društvenih moneta jer više od 80 posto građana smatra da je ulaganje u svoje znanje, ili svoje djece, najbolja investicija.
Građani se postupno navikavaju na strane radnike, a kao najvažniju demografsku mjeru vide niže oporezivanje plaća.
Iako Vlada temu o imigrantima vješto izbjegava, građani se postupno, ipak, privikavaju na prisutnost i dolazak stranih radnika. Pa je tako u odnosu na prošlogodišnje istraživanje, ove godine slika nešto bolja, jer više od polovine građana, točnije 54,8 posto njih, smatra kako su strani radnici nužno zlo, ali da ipak ne možemo bez njih, dok petina smatra kako su dobrodošli i pozitivna nadopuna našeg društva.
Demografske izazove jasno razumiju građani, tako njih čak 90 posto smatra da bi demografska politika trebala biti prioritet Vlade Republike Hrvatske. Zanimljivo je da, među demografskim mjerama, građani najvažnijom smatraju niže oporezivanje rada, a slijede subvencije za rješavanje stambenog pitanja mladih obitelji te obnova povjerenja u državne institucije; valja napomenuti kako su primjerice potpore za novorođenu djecu tek na petom mjestu, što je inače mjera koja se često ističe.
Tek svaki deseti građanin smatra da kompanije rade za dobrobit društva
Ovogodišnji Nulti kvadrant pokazuje izraženu diskrepanciju u očekivanjima i praksi kada je riječ o odgovornom radu kompanija. Građani imaju velika očekivanja kada je u pitanju zdravlje i sigurnost zaposlenika, ali i ulaganje u nove vještine i znanja na radnom mjestu, međutim, vrlo mali broj ispitanika uistinu vjeruje da se to provodi u praksi. Svega 16,5 posto ispitanika smatra da kompanije vode brigu o sigurnosti i zdravlju svojih zaposlenika, iako je to građanima najvažnija karakteristika u radu kompanija (86,4 posto).
Tek svaki deseti građanin smatra da kompanije društveno odgovorno posluju, što je poražavajući nalaz za velike kompanije, za koje većina građana smatra da ne rade za dobrobit društva, pa se legitimno postavlja pitanje kako kompanije komuniciraju svoje društveno odgovorno poslovanje, odnosno provode li ga uopće? U ovoj novoj eri stalnih promjena, nepovjerenja i ekonomije pažnje, reputacija postaje - kritični organizacijski resurs, a kako njome uspješno upravljati - umijeće.
60 posto građana za uvođenje obveznog vojnog roka
Superizborna godina gotovo pa je iza nas, čekaju nas još predsjednički izbori u prosincu, a nedavno smo svjedočili pobjedi republikanskog kandidata Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima koja će sigurno donijeti promjene u međunarodnoj političkoj areni. Upitani o uključivanju Hrvatske kao članice NATO saveza u međunarodne sukobe, gotovo polovina građana protivi se tome (49,2 posto), dok 38,8 posto to podržava, no samo kroz civilno/logističko djelovanje. Kada je u pitanju obveza vojnog roka u Hrvatskoj, gotovo 60 posto ispitanika podržava uvođenje vojnog roka (iako se su stavovi o duljini trajanja različiti, podjednaki dio je za 3 i za 12 mjeseci), a zanimljivo je istaknuti da se čak 48,1 posto mladih u uzorku protivi uvođenju vojnog roka.
Globalni sukobi i dalje ne jenjavaju, a stavovi građana pokazuju da više od polovice ne podržava nijednu stranu u sukobu između Izraela i Palestine. S druge strane, u sukobu između Rusije i Ukrajine, gotovo dvije trećine građana izražava podršku Ukrajini - unatoč tome što narativ u javnosti sugerira većinsku podršku Ukrajini, ona ipak nije toliko jaka kao što se čini.
I dalje smo pesimistični
Građani Hrvatske uglavnom izražavaju pesimizam prema budućnosti, posebno kada je riječ o kvaliteti života u narednim godinama. Više od 40 posto ispitanika vjeruje da ih čeka lošija budućnost, dok tek 15 posto očekuje poboljšanje. Što se tiče gospodarske situacije, samo petina građana predviđa poboljšanje, a svega 12,2 posto očekuje bolju političku situaciju u nadolazećim godinama. Na osobnoj razini, građani su nešto optimističniji, ali skloni stagnaciji – gotovo polovina ispitanika vjeruje da će im zdravlje, poslovni status i karijera ostati nepromijenjeni. Kada su u pitanju ljubavni odnosi, odnosi u obitelji i s prijateljima, više od dvije trećine građana smatra da će i tu stvari biti nepromijenjene.
Dakle, u bolju budućnost, barem kada je u pitanju ono javno i državno, građani baš i ne vjeruju, dok svoj privatni život percipiraju ipak s nešto više optimizma.