‘;
Tisak je bio beznadan slučaj. Tada se sudac potrudio. Rekao je vjerovnicima da se, ako prodaju stare kioske i vozni park, neće namiriti, ali ako tvrtku puste da posluje, za nekoliko godina možda bi se mogli namiriti u cijelosti. Taj stečajni sudac primjer je da treba biti itekako aktivan i razgovarati s vjerovnicima da se tvrtka u stečaju pokuša osoviti na zdrave noge
Bilo je vrlo zanimljivo razgovarati sa sutkinjom Trgovačkog suda u Zagrebu (TSZG) Ivom Buljan, koja nas je primila u svome skromnom uredu. Taj fizički prostor kao da nam je naglasio da je digitalizacija, ta sveprisutna riječ, zaobišla pravosuđe. Mnogo smo se tema dotaknuli, no neke od njih, nažalost, zbog nedostatka prostora ostavili smo za drugu priliku. Buljan je često tijekom razgovora spominjala potrebu za samokritičnošću. Vrlo je otvorena sugovornica koja ne kritizira samo da bi kritizirala, nego jasno upozorava na probleme u pravosuđu te predlaže kako poboljšati uvjete rada i ubrzati postupke. Smatra da bi suci trebali komunicirati s medijima, premda, naravno, ne mogu ulaziti u pojedine predmete ili raspravljati o pitanjima koja su u postupku, ali zasigurno građanima mogu odgovoriti na pitanja koja im se čine važna. Zanimljiva je i njezina teza o ulozi sudova u 21. stoljeću. Ona se uvelike promijenila: nekad su suci i sudstvo bili samo jedna grana vlasti, danas pak trebaju biti servis za građane i poduzetnike. Suci ne mogu živjeti u svome hermetičnom svijetu. Trebali bi shvatiti da nisu ondje gdje jesu zbog sebe, nego da su odgovarajući servis, kao što je, primjerice, TSZG za poduzetnike.
Digitalizacija u pravosuđu aktualna je tema, ali već na prvi pogled čini mi se da je to samo priča.
– Vjerujem da se vodi računa o tome i da postoji svijest kako treba još mnogo toga napraviti. Jedna od osnovnih usluga koje TSZG pruža jest sudski registar. Ako on ne funkcionira učinkovito, transparentno i brzo, poduzetnici ne mogu konkurirati onima u drugim uređenim društvima. Što se tiče našega sudskog registra, uvijek se naglašava da smo mi donekle povezani s nekim sustavima poput Porezne uprave (PU), Ministarstva vanjskih poslova, kaznene evidencije. Ali to ne znači da možemo izravno iz njih crpiti podatke, nego da možemo samo elektronički komunicirati s tim tijelima. Primjerice, sada više nije moguće da neki poduzetnik ostane dužan pa otvori drugu tvrtku i tako izigra vjerovnike jer imate evidentirano kazneno djelo zbog gospodarskoga kriminala. Međutim, kad mi to želimo provjeriti u PU-u, ne dobijemo odgovor i mjesec dana, dotad predmet stoji. K tome na neki način radimo i posao PU-a jer poduzetnike neizravno tjeramo da taj dug plate, a to ne bi trebao biti posao suda. Predlažem da javni bilježnici, kojima poduzetnici prije toga dolaze s dokumentacijom, provjere to kako bi oslobodili resurse suda.
Umjesto da vam podaci odmah budu dostupni, vi čekate da ih netko obradi.
– Posebno je taj problem izražen u TSZG-ovu sudskom registru jer je u njega upisano više od šezdeset posto društava, banaka, agencija u Hrvatskoj. Možete zamisliti kakva je naša odgovornost, ne samo za gospodarstvo nego i za investicijsko ozračje.
Jeste li povezani s Geodetskom upravom?
– Tu također postoje problemi jer podaci o prebivalištu u Geodetskoj upravi i MUP-u često nisu istovjetni. Kad predate zahtjev za upis ili bilo kakvu promjenu, ‘crveni‘ nam se u sustavu i ne možemo udovoljiti vašem zahtjevu. To znači da mi poslovne ljude zapravo tjeramo da fizički odu do PU-a, da ondje urede svoje podatke i onda se vrate na sudski registar. Dakle, danas kada se transakcije provode iz minute u minutu, upotrebljavamo umjetnu inteligenciju, ima prostora za napredak. Ključno što me iznenađuje jest to što mi i dalje nismo povezani na pravi način s eSpisom. To znači da ne postoji nikakva kontrola dodjele predmeta, ne postoji mogućnost pretraživanja registarskih odluka. To ne pridonosi percepciji građana o pravosuđu. Ne postoji valjan razlog za to jer su registarski predmeti po prirodi izvanparnični, a pravosudni sustav mora predstavljati cjelinu, kako unutra tako i prema van. To bi se svakako trebalo riješiti. I zaključno, sudac bi u 21. stoljeću morao jednim klikom na računalu naći podatke kako bi se poslovni procesi provodili neometano.
Koliko su oni koji rade u pravosuđu kumovali tomu?
– Još vučemo duh iz prošlih vremena. Svi se suci na neku kritiku, čak i opravdanu, počnu braniti. Primjerice, kad gostuju u televizijskim emisijama, pobrinu se da ih se snimi s debelim spisima. U Ministarstvu će pak reći da su suci lijeni… Dakle, umjesto te klasične obrane i prebacivanja odgovornosti moramo postati samokritični, izići iz te hermetičnosti i okrenuti se prema nekim zahtjevima hrvatskih građana, društva i EU-a. Do 2013. napravili smo velik posao, zatvorili smo pregovore, više-manje uskladili zakone s europskom pravnom stečevinom, a onda smo stali.
Koliko su TSZG-ovi suci samokritični?
– Sjećate li se afere od prije nekoliko godina kad su dva TSZG-ova suca sa stečajnim upraviteljima izvlačila novac iz Generalturista i Željezare Sisak? Kako smo u Sudu hermetični, nismo ni reagirali u javnosti i nismo to osudili na pravi način, što je nedopustivo, iako drugi suci s tim radnjama nisu imali veze. Javnost zbog toga može misliti da nešto skrivamo, da toga ima još. Trebat će nam godine i godine da vratimo to povjerenje.
cijeli intervju a sutkinjom pročitajte u tiskanom ili digitalnom izdanju Lidera.